Omladinski pozorišni kamp i festival ”Agon”: Gimnazijalci iz Doboja u lošem rediteljskom konceptu nisu uspjeli izvući svoj maksimum

Večeras će u Domu mladih, nakon posljednje predstave na ovogodišnjem ”Agonu”, komada ”Reevolucija” po ideji i režiji Suada Velagića, a u izvođenju omladinske scene pozorišta ”Fedra” iz Bugojna, biti spuštena zavjesa na prvi omladinski pozorišni kamp i festival, a tročlani žiri nagradiće najbolje ansamble i pojedince. U 22:00 biće upriličena prezentacija rada radionice scenskog pokreta, nakon čega će se u 23:00 održati dodjela nagrada i svečano zatvaranje festivala. Sinoć je u sklopu četvrtog dana ”Agona” izvedena predstava ”Pola – pola”, dramske sekcije dobojske gimnazije ”Jovan Dučić”, a u pitanju je komad Milene Minje Bogavac, koji je režirala profesorica Gordana Vasić. Još jedna društveno – angažovana predstava u selekciji prvog festivala ”Agon” potvrdila je da će ovaj festival definitivno i u budućnosti pretendovati angažovan sadržaj u želji da sasluša sve ono što tišti današnju omladinu. Komad ”Pola – pola” ne treba posmatrati istim onim očima koje su gledale prethodne predstave, jer su sve te predstave koje su odigrane i koja će biti odigrana noćas, zapravo sekcije pri pozorištu, gdje se, nekako se podrazumijeva, ozbiljnije, redovnije i posvećenije radi. Ipak, neke stvari su nedopustive, bez obzira da li postoji posmatrač u vidu stručnog lica ili ne. S tim u vezi treba reći da je najveći problem predstave ”Pola – pola” reditelj i koncept koji u ovakvoj predstavi apsolutno ne pije vodu, niti može piti, bez obzira ko i kako igrao. Koncept koji je sačinjen od ideje da nema odnosa među likovima, već da igra ”svako za sebe”, ograničio je dobojske srednjoškolce, spriječivši ih da pokažu, tj. daju svoj maksimum. Uprkos svemu, jednoj ovakvoj predstavi je svakako mjesto na ovogodišnjem, prvom po redu, omladinskom pozorišnom kampu i festivalu, jer poštovanja vrijedan entuzijazam i inicijativa ovih mladih Dobojlija da se bave angažovanim teatrom svakako zaslužuje biti primjećen.

Tekst ”Pola – pola”, cijenjene savremene dramske spisateljice Milene Minje Bogavac, govori o razvodu i posljedicama razvoda po djecu, ali i po roditelje. Bogavčeva temelji tekst na brojnim sociološkim i psihološkim studijama, a zanimljivo je da su u pisanju teksta učestvovali i osnovci dvaju beogradskih škola. Tekst je smješten u tri perioda odrastanja jedne djevojčice i jednog dječaka, kojima se roditelji razvode. Djevojčica Tanja, kao i dječak Andrej najprije su jedanaestogodišnjaci koji se susreću sa traumama koje nosi razvod roditelja. Potom su osmanaestogodišnjaci, svršeni srednjoškolci, da bi u epilogu predstave bili odrasli ljudi, svršeni studenti. Problem u tumačenju ova dva lika izražen je u tome da nije postojala bitna razlika u tumačenju različitih uzrasta, pa je pomalo konfuzno bilo pratiti predstavu. Rediteljka ove predstave, profesorica Gordana Vasić, insistirala je da u predstavi nema klasične partnerske igra, već da igra ”svako za sebe”, her se bojala kako će pojedini učenici uspjeti odigrati starije likove (?!). Loša partnerska igra je bolja od nikakve partnerske igre, bar kad je u pitanju žanr koji su sinoć igrali. Štaviše, oni koji su sinoć igrali starije likove bolje su plivali od onih koji su igrali svoje vršnjake. Treba reći da je i u tim scenama nedostajala partnerska igra, ali bojazan profesorice Vasić je očigledno bila bespotrebna, jer tumačenje starijih likova je najmanji problem ove predstave, tačnije, ne predstavlja nešto što bi se moglo tretirati kao problem.

Sinoćnjoj predstavi je nedostajao jasan koncept koji neće biti eksperiment (koliki god sam pobornik eksperimenta u pozorištu, sinoć mu ipak nije bilo mjesta, bar ne toj vrsti koncepta/eksperimenta) i posvećeniji rad sa učenicima na stvarima koje su više tehničke prirode te za takav rad i nije nužno stručno lice koje će koordinisati projektom. Tu prvenstveno mislim na dosljednost glumačke igre, jasne instrukcije koje su očigledno izostale, potpuno pogrešnu koncepciju koja se, u najvećoj mjeri, svela na deklamovanje teksta publici, neke logične stvari, poput toga da se ne ide na basket u pantalonama (glumac je itekako imao vremena da sepresvuče i izađe na partiju basketa u adekvatnoj opremi), govorenje iz mraka, što je čista tehnička stvar, pronaći svoje mjeso pod ”suncem”/reflektorom, te na dijelove predstave koji su na momente zaličili na karikaturu, što se svakako nije smjelo dogoditi.

Šteta je što srednjoškolci iz Doboja nisu ovom predstavom pokazali svoje pravo lice, pa ostaje žal za propuštenom prilikama, kojima ovaj tekst ali i sama predstava zaista obiluje. Treba istaći nekoliko zaista dobrih epizoda, a tu u prvom redu treba pomenuti Bogdanu Gojković, koja je više nego uspješno igrala Tanjinu mamu, zatim Vesnu Tubić, novu ženu Tanjinog tate, Jovanu Milanović koja je tumačila Andrejevu mamu i Bogdanu Đurić  koja je tumačila socijalnu radnicu. Andrea Starčević. koja je tumačila Tanju je odigrala predstavu sa čestim kvalitativnim promjenama, pa je u nekim trenucima bila zaista uvjerljiva, da bi u nekim trenucima kada je igrala plačljivu djevojčicu bila skoro na nivou karikature. Nemanja Đurić (Andrej) se, najmanje snašao u konceptu ”svako za sebe” pa je prilično nemušto govorio otvoren ka publici, cupkajući nogama kao da se pitao ”šta će ovo meni u životu”. Treba navesti i glumce koji su tumačili očeve, a to su Siniša Kovačević koji se solidno snašao u ulozi Tanjinog tate, te Dragoslav Cvijanović, koji je tumačio Andrejevog oca.  Tehnička podrška bili su takođe srednjoškolci, majstor svjetla Pavle Marković i majstor tona Stefan Sofrenić.

Predstavi ”Pola – pola” u najvećoj mjeri nedostaje partnerska igra, zatim osvješćenost glumaca te sigurnost kod pojedinih, kao i neke stvari tehničke prirode. Sve te stvari se vrlo lako mogu popraviti, pa nema sumnje da ova predstava može biti za par kopalja bolja, pa i još bolja. Dokaz da je ansambl dobojske gimnazije ”Jovan Dučić” itekako glumački potentan je poklon koji je odigran potpuno prirodno, na kojem su glumci bili tako razigrani, pa je šteta, što iz ovog ili onog razloga, cijela predstava nije odigrana sa takvom energijom i posvećenošću. U svakom slučaju, predstava ”Pola – pola” se potpuno zasluženo našla na ovogodišnjem, premijernom izdanju ”Agona”, a biće prilike da se sa Trebinjem sretnu još koji put, kada će, ne sumnjam u to, pokazati da je pozorište stvar ideje, posvećenosti i upornosti, te da pomoć stručnih, profesionalnih lica nije nužna u formiranju jednog pozorišta. Pogotovo, imajući u vidu da današnje vrijeme sve više odbacuje prefikse amatersko, profesionalno, poluprofesionalno pozorište, gledajući isključivo konačni proizvod, a to je dobra ili loša predstava. Dramska scena gimnazije ”Jovan Dučić” svakako jeste pozorište koje treba njegovati, a rezultati sigurno neće izostati.

Omladinski pozorišni kamp i festival ”Agon” se već prve godine profilisao kao festival posvećen mladima na pravi način. Edukativnim radom kroz radionice, koje ove godine vode Slađana Zrnić i Miroljub Mijatović, te gledanjem predstava koje su snažno angažovane i itekako se tiču njih samih, pa kroz učešće na razgovorima nakon predstave, mladim pozorišnim entuzijastima će boravak u Trebinju i na Ušću kod Lastve svakako biti višestruko koristan.

Pogrešno je pretjerano hvaliti mlade glumce, čak i kad su odlični, jer onda dolazi do neke vrste zasićenja i ”tapkanja u mjestu”, a nerijetko i nazadovanja. Organizatori ”Agona” zauzeli su stav da se zamjerka navede a ono što je dobro i ne mora. To je dobar način da mladi glumci postanu bolji, ne samo glumci, mnogi od njih se vjerovatno neće ni okušati u ozbiljnim glumakim vodama, jer će ih interesovanja odvesti na drugu stranu, već će ih učiniti boljim ljudima, što je mnogo važnije i potrebnije. Danas mnogi odrasli, na bitnim ili manje bitnim funkcijama, ne znaju primiti kritiku, doživljavajući je kao atak na ličnost, pa dolazi do stvari do kojih ne bi trebalo dolaziti u jednoj konstruktivnoj raspravi, kakvih je život pun, ili bi trebao biti pun. Mladi učesnici ovogodišnjeg ”Agona” sigurno ćeotići kući plemenitiji za tačno onoliko koliko je potrebno na pravi način shvatiti kritiku.

Prvu noć trebinjski mladi glumci govorili su o nasilju, vršnjačkom, porodičnom, kao i o brojnim anomalijama kojima su izloženi današnji mladi, u predstavi ”Sumnja”. Drugu noć vidjeli smo savremenu verziju grčke tragedije ”Ifigenija”, koja govori o žrtvovanju djece, i uopšteno odnosu prema djeci koja su, ne svojom krivicom, gotovo uvijek žrtve tuđih odluka, odluka starijih. Treću noć vidjeli smo predstavu ”Smak svita” koja govori o problemima sa kojima su se susretala djeca prije sto godina i danas, sa akcentom na odlazak mladih, a sve je poentirano sjajnom izvedbom ”Ovo je zemlja za nas”. Sinoć smo vidjeli sa kakvim traumama i posljedicama se suočavaju djeca čiji roditelji su u svađama koje eskaliraju i rezultiraju razvodom. Koliko se roditelji u takvim slučajevima zapravo bave pogrešnim, nebitnim stvarima, što je u sinoćnjoj predstavi jako lijepo prikazano u sceni u kojoj roditelji Andreja obasipaju poklonima i obećanjima da će dobiti šta god poželi, samo adekvatnu, iskrenu pažnju i ljubav očito neće. Da li je ponekad, koliko god to rogobatno zvučalo, zaista bolji dobar razvod nego loš brak i šta je potrebno za zdrave bračne odnose. Da li je današnji čovjek zaboravio osnovne bračne postulate i krenuo u bračni život ”svako za sebe”. S tim u vezi, treba reći da koncept ”svako za sebe” može biti dobar, ali ukoliko se to nepostojanje odnosa igra, što je jako teško, mnogo teže od igranja na partnera.

Za četiri večeri ”Agona” ispuštena su četiri krika, neki je bio jači, pa je bolje odjeknuo, kao što je to krik predstave ”Smak svita”, a zatim je to, ipak značajno tiši, krik predstave ”Ifigenija”. Večeras će se prolomiti još jedan krik, iako je u pitanju neverbalna predstava, po ideji i u režiji Suada Velagića. Predstava ”Reevolucija” bavi se globalnim problemima i pošastima današnjeg čovjeka, čime će angažovanost biti zaokružena. Večeras u 19:00, neka vam ne bude mrsko (kao što vamje bilo prethodna četiri dana), dođite i bar malo podržite mlade stvaraoce, kreativce i poslušajte šta vam imaju za poručiti, a imaju dosta toga. Na gradskom trgu u 22:00 biće upriličena prezentacija rada na radionici prvi omladinskom pozorišnom kampu i festivalu, a u slučaju kiše, prezentacija će biti održana u Domu mladih. Nakon prezentacije, oko 23:00 tročlani žiri u sastavu Ana Rudakijević. Ishak Jaliman i Žana Vidaković nagradiće najbolje ansamble i pojedince, nakon čega će prvi ”Agon” biti svečano zatvoren.

Igor Svrdlin

Autor