Mogu slobodno reći da je to ubistvo koje se desilo rezultat neodgovorne politike. Ako se jednom desi nesreća i ako iz nje ne izvučete pouke i ne spasite druge živote, to se na kraju krajeva može tretirati kao ubistvo jedne mlade osobe pred kojom je bio život.
Ovo za MojuHercegovinu kaže šef Kluba poslanika SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ognjen Bodiroga nakon što je na putu Foča – Sarajevo poginula tridesetrogodišnja djevojka iz Sarajeva Aida Softić koja je radila kao ljekar u sarajevskoj Hitnoj pomoći. Njen otac, koji je upravljao vozilom, teško je povrijeđen i zbrinut u Kliničkoj bolnici Foča.
Zbog čega ste tražili da se pod hitno obustavi saobraćaj na magistralnom putu Foča-Sarajevo?
Nebriga aktuelne Vlade Republike Srpske prema Hercegovini dostiže vrhunac. Berkovići deset dana nemaju vodu. To je prva stvar. Druga stvar: putni pravci su – gdje god da krenete sa teritorije opštine Foča – takvi da morate da se pomolite Bogu. O putnom pravcu Foča – Šćepan polje je već sve rečeno. Toliko obećanja, a ništa nije urađeno.
Postoji i drugi pravac, Foča – Tjentište, o kojem se priča samo kada je izborna kampanja. Niti se šta radi, niti postoje radnici na tom putnom pravcu. I treći, trenutno najkritičniji putni pravac, jeste magistralni put Foča – Sarajevo. To je put koji je u zadnje vrijeme podložan odronima. Krajem novembra 2023. godine poginula je jedna mlada osoba na tom putu. Od tada se učestalo dešavaju odroni. Klub odbornika Srpske demokratske stranke u Foči više puta je apelovao i sazivao posebne sjednice. Međutim, rezultat tih posebnih sjednica su zaključci koji su isti iz godine u godinu.
Zašto se ništa ne radi ako zaključci već postoje?
Zaključci su isti i oni su mrtvo slovo na papiru da se ne bi uvrijedila vlast Republike Srpske. To je podanički karakter svih načelnika Hercegovine prema ovoj vlasti, jer oni prosto ne misle svojom glavom. Niti smiju da misle. Kulminacija svega je tragedija u kojoj je prije par dana život izgubila jedna mlada osoba na tom putnom pravcu, dok je druga osoba zadobila teške tjelesne povrede.
Tražio sam da se, prije svega, obustavi saobraćaj za taj magistralni put. Mora da se utvrdi ko je odgovoran. Mora da se uključi tužilaštvo, da se uključi Vlada Republike Srpske, da se uključi kompanija „Pavgord“ koja održava ovaj magistralni put. A ovaj magistralni put je strateški važan za Foču i Hercegovinu zbog trgovinske razmjene.
Nekoliko puta ste pitali premijera Republike Srpske da li je druga tranša obaveza prema Rašidu Serdarovu uplaćena na račun jednog fizičkog lica. Da li ste dobili odgovor na to pitanje?
Nisam. Više puta sam to pitao i nisam dobio odgovor. Odgovor nisam dobio ni od premijera Radovana Viškovića, ni od ministra finansija Zore Vidović. Ako poslanik postavi konkretno takvo pitanje i ako ga niko ne demantuje, onda i to ćutanje dovoljno govori. A nije u pitanju iznos od tri marke nego od 30 miliona evra. Ubijeđen sam da je moja sumnja bila opravdana. Duboko vjerujem da su uplatili 30 miliona evra na račun fizičkog lica.
Republika Srpska mora da isplati pola milijarde maraka zbog raznoraznih dugova. Je li to dokaz da para ima, ali ne za radnike i za penzionere?
Zamislite da za jednu kockarnicu u Brčkom Vlada Srpske hoće da izdvoji 36 miliona maraka. Kumova zgrada koja je u početku koštala nekih 40 sada košta 100 miliona maraka. Mislim da je ova vlast totalno izgubila kompas. Ona se distancirala od života običnog čovjeka. To su ljudi koji imaju enormna primanja, koji sipaju gorivo na račun neke firme, koji u restoranima ručaju i časte se na račun „preduzeća“.
To su ljudi koji nisu navikli da troše svoj novac i oni pojma nemaju kako običan svijet, na primjer u Hercegovini, živi. Foča je, recimo, postala grad penzionera. Trenutno Foča ima 4.200 radnika i 3.900 penzionera. Zahvaljujući pokojnom akademiku Voji Maksimoviću imamo fakultete, pa imamo 2.000 studenta koji stvaraju sliku da smo grad mladosti, a u suštini mi smo u rangu Bileće i Gacka.
Ovakva politika Vlade je klasična otimačina. Nije ih briga šta će ostati iza njih, a iza njih će definitivno ostati pustoš. Vrhunac svega je kada privatna kompanija kao što je „Alumina“ nudi Elektroprivredi, koja treba da bude gigant, otkupljivanje njenog duga prema Sloveniji. Mislim da je to presedan u svijetu i jedna tragikomična situacija ove zemlje.
Da li će javna preduzeća i dalje imati putanju slobodnog pada?
Godinama se stvarao sistem u kojem se postavljaju oni koji najbolje slušaju i koji potpisuju sve što im kaže njihov veliki vođa. I dobili smo ovo što smo dobili.
Kako biste trenutno ocijenili stanje u Srpskoj demokratskoj stranci?
Srpska demokratska stranka se, pored zastave, grba i himne, smatra temeljom Republike Srpske. Srpska demokratska stranka je osnovala sve moguće institucije Republike Srpske, osnovala je i Skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Njeni prvaci su podnijeli žrtvu tako što su bili uvijek na listama Haškog tribunala. Pedeset i devet visokih funkcionera stranke visoki predstavnik je smijenio samo u jednom danu. Preživjeli smo visokog predstavnika, preživjećemo i neke stvari koje nam se sada serviraju.
Vidim da smo pod lupom raznih medija i neke interpretacije koje se iznose nemaju veze sa istinom. Čovjek sam koji je tek na početku političke karijere i nikad ne lažem. Uvijek pričam argumentovano. Situacija u Srpskoj demokratskoj stranci je sljedeća: na Skupštini stranke, koja je bila 13. jula, Milan Miličević je sam podnio neopozivu ostavku i to bez ikakvih situacija koje bi dovele do toga da jedan tako iskusan čovjek bude natjeran na takav čin.
Miličević je u toku višesatnih diskusija na Skupštini stranke vidio da kršenje statuta nije ono za šta se svi mi borimo i za šta smo svi mi vaspitani i na kraju je dao neopozivu ostavku sam. Nije ga niko na to natjerao. Smatrali smo da nakon toga ne treba da se nastavi sjednica iako smo to mogli uraditi i eventualno usvojiti dnevni red.
Smatrate li da je Milan Miličević dobro vodio SDS?
Milan Miličević je i kao čovjek, i kao načelnik, i kao roditelj, i kao djed, i kao profesionalac perfektan čovjek, ali je zbog svojih obaveza u Tesliću, zbog raznih pritisaka i nekih ljudi koji mu nisu željeli dobro i kojima se okružio dobio neku kočnicu koja mu je onemogućila da pruži ono što je mogao i što sigurno može. Smatram da su svi članovi Predsjedništva stranke trebali da podnesu ostavke poslije završetka lokalnih izbora.
Ja sam tada to i predložio Predsjedništvu, međutim u tom trenutku nije niko htio da prati tu moju inicijativu. Smatram da je rezultat lokalnih izbora za SDS loš i da SDS može mnogo više. U stranci ima mnogo sujetnih ljudi koji su navikli da čitav život imaju funkciju. Na kraju je sve kulminiralo blokadom računa. Nismo imali članove biračkih odbora, a sigurno smo zbog toga ostali uskraćeni za par načelnika i desetine odbornika.
Da li je istočni dio stranke radio protiv Miličevića?
To nema veze s istinom. Odgovorno tvrdim da to nije tačno. Iza ove situacije ne stoji Draško Stanivuković, ne stoji Srbija, ne stoje strane ambasade. Mi na istoku Republike Srpske smo ljudi koji dobro znaju kako se stvara SDS i Republika Srpska. Jedan od inicijatora koji je bio za to da se promijeni ovo stanje bio je i Đorđe Milićević, načelnik Šamca, koga smatram za jednog od ozbiljnijih kandidata za predsjednika Srpske i SDS-a.
Tu je i veliki broj ljudi koji dolaze iz Krajine i banjalučkih reona, ali oni zbog neke kontradikcije sa svojim predsjednicima opštih odbora ne žele javno da istupaju. Ne podjela na istok i zapad. Postoje različita mišljenja kako SDS treba da bude i koji ljudi treba da budu glavni savjetnici i predvodnici promjena. SDS nije istok i zapad, SDS je čitava Republika Srpska.
Šta to znači?
Ko god da bude novi predsjednik SDS-a, svi ćemo stati iza njega, bez obzira da li živi u Trebinju, Brodu, Banjoj Luci ili u Bijeljini. Svi ćemo stati za njega.
U jednom dijelu medija i pogotovo na društvenim mrežama jedna grupacija u SDS-u, u koju su ubrajali i vas, prozvana je „ćacima“ unutar SDS-a. Kako to komentarišete?
Zlobni ljudi. To je isto kao kada je Dodik rekao javno na skupštini da sam imao sudsku zabranu, jer sam maltretirao svoju ženu, a onda se nakon toga tri sata izvinjavao i govorio kako su ga „nasukali“. Svi oni koji to tvrde neka pogledaju koji opštinski odbor Srpske demokratske stranke dovodi najveću glasačku mašineriju da glasa za aktuelnu vlast u Srbiji i kada vidite koji je to opštinski odbor i kome pripadaju određeni ljudi koji se nalaze uz tu neku garnituru koja je uz Milana Milićevića, onda će vam moj odgovor biti sasvim jasan.
Mirjana Orašanin je prije dva dana rekla da se Milićević oglušio o zaključak stranke da se ne komentarišu dešavanja u Srbiji i time je na neki način indirektno priznala da bi iza njegove smjene mogao stajati Beograd. Vjerujete li da je to tačno?
To je potpuno izvučeno iz konteksta. Pogledajte čitav intervju Mirjane Orašanin. Razumijem da je raznim portalima i novinarima to zanimljivo, ali kada pričate o Mirjani Orašanin, morate da vodite računa da je to žena koja 20 godina radi u privatnom sektoru. Ne zavisi ni od koga. Ušla je u politiku zato što nije mogla da gleda ovako stanje. Ona je samo kazala da je predsjednik prvi među jednakima.
Ako predsjednik stranke ne dolazi na trbine, to je jasna poruka. Prvi put u istoriji SDS-a predsjednik nije dolazio na lokalne trbine. Ona je rekla kako je donesen zaključak da se ne miješamo u stvari u Srbiji. I sam smatram da ne trebamo da se miješamo u dešavanju ni u Srbiji, ni u Crnoj Gori. Ko smo mi da nekome dajemo savjete? Jedan od zaključaka je bio da se mi ne miješamo u političku strukturu i političke procese u Srbiji.
Miličević je na društvenim mrežama podijelio status koji se kosio sa jednoglasnim zaključkom koji smo usvojili. I ona je u tom kontekstu to rekla, ali ponavljam: ovo nema veze ni sa Draškom Stanivukovićem, ni sa Srbijom. Miličević nije smijenjen. On je dao neopozivu ostavku.
Da li je tačna konstatacija Jovice Radulovića, koji trenutno obavlja funkciju predsjednika SDS-a, da previše prljavog unutarstranačkog veša izlazi u javnost?
I sam smatram da ne treba izlaziti u javnost sa takvim stvarima. Mogu za sebe da kažem da nikada u javnosti nisam pričao ono što nije istina i da bih vrijeđao nekoga. Sastanci Glavnog odbora i Predsjedništva su mjesta gdje treba da u četiri oka svako može svakome da kaže ono što želi. Ne možete očekivati da neko ostane nijem na neke stvari.
Na šta mislite?
Mislim na osnivanje nekih grupa koje etiketiraju ljude da su ovakvi ili onakvi. A to se radi ljudima koji su čitav život proveli u SDS-u i koji su dokazani pobjednici SDS-a. Ako pominjemo Srbiju, treba reći da mnogi od njih nemaju državljanstvo Srbije, a govori se da su učestvovali u procesima koje se dešavaju u Srbiji.
Da je dobro da SDS godinu dana prije izbora ponovno nema predsjednika?
Ova situacija u SDS-u najviše odgovara režimu. Mi treba što prije da izađemo iz ove situacije. Treba što prije da izaberemo i predsjednika i novo predsjedništvo. Treba da izađemo na teren, da pokažemo šta možemo, treba da se ne zatvaramo u svoje lokalne zajednice. Ako bismo to uradili, imamo dovoljno vremena da dokažemo svoj vrhunac 2026. godine koja će biti bitka za opstanak novih generacija koje stasavaju ovdje.
