O beskućnicima na amfetaminima i (ne)jasnim propozicijama Festivala Festivala

Sinoć je otvoren 61. Festival Festivala, smotra pozorišnih amatera koja okuplja, ili bi trebala okupljati, najbolja ostvarenja iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Bosne i Hercegovine. Uprkos najavi da će Festival Festivala otvoriti doajen glumišta ovih prostora, Predrag Ejdus, to se nije dogodilo, kao ni izložba fotografija ”Predrag Ejdus – Čarobnjak scene” koja je trebala biti postavljena u galeriji Kulturnog centra, a otvaranje izložbe planirano je u 19:30. Ovogodišnji Festival Festivala otvorio je gradonačelnik Trebinja i predsjednik Umjetničkog savjeta Festivala Festivala, Luka Petrović. Nakon otvaranja, na scenu stupa pozorišna družina iz Tuzle, članovi Pozorišta mladih koji su se predstavili sa komadom ”Hoću kući” savremene ruske dramske spisateljice Ljudmile Razumovske, a u režiji Adnana Mujkića. Početak još jedne smotre dramskih amatera nekada Jugoslavije, a sada regiona, dobar je povod za analizu propozicija Festivala, tačnije osnovne misije ove manifestacije, a to je okupljanje pobjednika republičkih festivala iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hercegovine.

Ljudmila Razumovska spada u najznačajnije ruske dramske pisce post-komunističke Rusije.  Predstavlja se sa dva izuzetna komada, komadom ”Kući” i ”Draga Jelena Sergejevna”. Tuzlanski ansambl je sinoć predstavljen svojim viđenjem komada ”Kući”, koja je adaptacijom prebačena na nama bliže krajeve – Bosnu i Hercegovinu, tačnije u Tuzlu. Nastala kroz proces istraživanja pošasti današnjice, među kojima su svakako i djeca beskućnici, što je i centralna tema predstave, ali provučene su i neke druge teme poput prodaje organa, prostitucije, nestalih lica… U predstavi igra 39 glumaca koji su raspoređeni u tri alternacije (mlađa, srednja i starija postava), a kako je sinoć na okruglom stolu naveo reditelj Adnan Mujkić, na Festival Festivala došli su sa miješanom postavom. Problem gladne, napuštene djece, koji dom nalaze u haustorima, podrumima, napuštenim kućama, prinuđeni da pored prosjačenja ulaze i u mračni svijet droge, prostitucije i kriminala, donekle je donesen na pozorišne daske. Problem ove predstave leži u neujednačenosti ansambla, energiji koja je bila prenaglašena s obzirom na likove koje su igrali, te nekoliko krajeva koji su potpuno razvodnili predstavu i uticali u velikoj mjeri na konačan utisak. Mišljenja sam da na ovakvim festivalima ne treba biti potpuno afirmativan i blagonaklon prema učesnicima, jer na taj način dolazi do kontra-efekta: mladi glumci će ušuškani u hvalospjeve ostati tu gdje jesu, bez napretka, a to je pogubno i ne smije se dešavati. Stoga i navodim ono što mi se nije dopalo, a naravno tu su istaknute i stvari koje su bile dobre i zaslužile pohvalu.

U prvi plan je iskočila Amila Beširović koja je tumačila Tanju noseći predstavu sjajnom igrom. Vrijedni pažnje bili su i Emina Sinanović koja je tumačila lik prostitutke Žane, te Adnan Džekić i Amra Musemić koji su tumačili Blizanca, odnosno Fomu. Uz određena odstupanja od lika i na momente potpuno izlaženje iz stanja slijepe djevojke, Armela Saletović je ipak zavrijedila biti pomenuta za tumačenje Ane. Vjerovatno najstariji u ovom ansamblu, glumac Muris Vehabović, bio je najslabija glumačka karika predstave ”Hoću kući”. Tumačeći zlokobni lik Ožiljak, ušao je u zamku preglumljivanja pa je često njegova igra dobijala obrise karikature.

Pretjerana buka koju su proizvodili gotovo svi glumci, prenaglašena energija dovela je do toga da glumci koji tumače beskućnike izgledaju kao pomamljena, obijesna rulja na amfetaminima. Reditelj je to pokušao pravdati činjenicom da predstavu igraju kamerno, te da su se dogovorili da u velikoj pozorišnoj sali Kulturnog centra igraju glasnije kako bi doprli do posljednjeg reda. Čini se da to nije bilo dobro rješenje, jer scenski govor bi trebao isključiti nepotrebnu viku kao metod dopiranja do publike. Ovako je galama ubila emocije, a galama je dovela do energije neprirodne za iznemogle, gladne beskućnike.

Scena flešbeka koji podrum pretvara u diskoteku u kojoj raskalašni mladi raskalašno, gotovo bludno provode vrijeme, nije ostavila utisak na potpisnika ovih redova, štaviše, toj vrsti aktuelizacije nije bilo ni vrijeme ni mjesto. Kad se govori o adaptaciji, treba reći da je u nekoliko replika jasno stavljeno do znanja da se predstava dešava tu, kod nas, tačnije u Tuzli, pa bi s tim u vezi bilo dobro da su se i imena likova prilagodila ovim prostorima.

Amila Beširović, koja je uradila adaptaciju teksta ”Kući” i igrala lik Tanje je, kao što napisah, bila ubjedljiva i nosila predstavu sve do momenta Tanjine smrti, u sceni koja predstavlja vrhunac predstave, a takva katarza je morala biti iskorišćena za kraj predstave. Dijalog Tanjine majke i Tanje na umoru, koja smrću dolazi kući, jer beskućnicima je kuća na nebu, predstavlja vjerovatno najsjajniji momenat ove predstave i šteta je što tu nije napravljen rez, tačnije kraj predstave. Sve poslije Tanjine smrti je bilo razvodnjavanje priče kroz više krajeva, koji su bili prilično neefektni, pa je predstava, kako je išla ka kraju, kontantno padala, umjesto da doživi klimaks. Predstava ”Kući” Pozorišta mladih iz Tuzle je potentna i to nije sporno. Da bi ta potencija doživjela vrhunac, neophodno je uskladiti glumački ansambl, smanjiti konstantno prisutnu tenziju i pustiti emociji, a ne nesuvisloj energiji, da vlada.

Po propozicijama Festivala Festivala, u Statutu je navedeno da predstave na Festival Festivala mogu biti izabrane kroz republički festival, po pozivu od strane Umjetničkog savjeta festivala te na prijedlog selektora imenovanog od strane Umjetničkog savjeta (Propozicije Festivala Festivala, član 2). Ovo unosi priličnu konfuziju među amaterima koji žele uzeti učešće na ovoj regionalnoj smotri. Predstava ”Kući” je izabrana od strane selektora imenovanog od strane Umjetničkog savjeta, nije uzela učešće na ovogodišnjem Festivalu dramskih amatera BiH – FEDRA, pa sam na okruglom stolu postavio pitanje na koji način se tumači ovaj član Propozicija Festivala Festivala. Mišljenja sam da jedan ovakav festival mora imati jasno precizirana pravila kako ne bi dolazilo do proizvoljnog tumačenja te obesmišljavanja onoga što bi Festival Festivala trebao biti. Festival svih festivala, u slobodnom prevodu, u gotovo svim zvaničnim najavama, jeste upravo to, pa je precizno navedeno da je to festival međunarodnog karaktera koji svakog jula okuplja pobjednike republičkih festivala dramskih amatera iz BiH, Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Makedonije. U praksi ipak nije tako, te smatram da je o tome sinoć na okruglom stolu trebalo biti govora. Na moje primjedbe i zahtjev za pojašnjenjem dobio sam odsječan odgovor da se sa mnom ne želi polemisati i da nisam u pravu. Još jedan odgovor koji sam dobio je bio taj da Festival FEDRA završava dan uoči Festivala Festivala, te da nije, iz opravdanih razloga, moguće selektovati pobjednika FEDRE na Festival Festivala, jer je potrebno ranije štampati prateći materijal. Naveo sam da je prethodnih godina u nekolio navrata u najavi programa na datum igranja bosanskohercegovačke predstave pisalo ”pobjednik festivala FEDRA” upravo zbog preklapanja festivala. Štaviše, mišljenja sam da bi se, ukoliko je termin održavanja jedini problem i prepreka, sa dva mejla ovo moglo riješiti, ukoliko je to obostrana želja, a smatram da jeste. Na ovu konstataciju takođe sam dobio odgovor da nisam u pravu i da u najavnom plakatu mora biti navedena svaka predstava koja će nastupiti. Kratkom pretragom po globalnoj mreži pronašao sam dva linka koja potvrđuju moje navode. Jedan izvor je vezan za 59. Festival Festivala, kada je u najavi programa u medijima objavljeno da će 23. jula nastupiti pobjednička predstava FEDRE koja će biti poznata 20. jula, u šta se možete uvjeriti na ovom linku . S druge strane, na zvaničnoj stranici Grada Trebinja u najavi Festivala Festivala, između ostalog, navodi se: Danas je to festival međunarodnog karaktera koji svakog jula okuplja pobjednike republičkih festivala dramskih amatera iz BiH, Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Makedonije. Ove godine, uoči 61. Festivala Festivala, Zoran Milošević, načelnik Odjeljenja za društvene djelatnosti Grada Trebinja, u najavi Festivala dao je sljedeću izjavu:

„Sve predstave zvaničnog festivalskog programa igraće se u Kulturnom centru, sa početkom u 20 časova i 30 minuta. Kao i prethodnih godina, i ovogodišnji program Festivala festivala je izuzetno bogat i kvalitetan. Ova smotra amaterskih pozorišta okupiće pozorišta koja su imala najbolje predstave na značajnijim takmičenjima u regionu“.- rekao je Milošević za Radio Trebinje uoči početka 61. Festivala Festivala.

Zoran Milošević mi je sinoć, u neformalnom razgovoru, rekao da potpuno dijeli moj stav u pogledu definisanosti načina odabira učesnika Festivala Festivala, te da se to u budućnosti mora precizirati.

Isječak iz zvanične najave Festivala Festivala na sajtu Grada Trebinja Foto: Screenshot

Dakle, Festival Festivala bi trebao i morao biti smotra pobjedničkih predstava republičkih festivala u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji i Bosni i Hercegovini. Zašto je ovo bitno? Bitno je zbog samog kvaliteta i ugleda Festivala Festivala. Kako sebe smatram djetetom Festivala Festivala, želim dobronamjerno ukazati na ovu problematiku, jer ona je ”trn u oku” mnogim učesnicima festivala. Uvjerio sam se u to mnogo puta, u razgovorima sa učesnicima festivala koji navode da im nije jasan sistem selektovanja BiH predstave, jer, npr. ansambl iz Srbije treba proći više selekcija i festivala kako bi došao do republičkog festivala u Kuli. Koji je smisao festivala ako će se predstave selektovati ”ofrlje” bez reda i transparentnosti. Ako pobjednik Festivala FEDRA nije i neće biti učesnik Festivala Festivala, potrebno je raspisati konkurs na koji se mogu prijaviti sve zainteresovane trupe, te kako bi se izvršila selekcija. Iako smatram da BiH predstavnik, pored grada domaćina, mora biti pobjednik FEDRE, navedeni način bi bio korektniji od sadašnjeg, netransparentnog načina selektovanja. Motivacija mora postojati u svakoj sferi, pa tako i u dramskom amaterizmu. Ukoliko nje nema, bojim se da će se u velikoj mjeri ubiti amaterizam. Ansambli moraju imati motiv da naprave kvalitetnu predstavu, pa da sa njom konkurišu na FEDRU, da na tom festivalu ostave značajan trag pa da se plasiraju na Festival Festivala. Ta motivacija mora postojati kako bi rastao kvalitet amaterskih predstava, jer ”moram bolje da bih otišao na FEDRU” ili ”moram bolje da bih došao na Festival Festivala” je neophodnost koja je srbijansku amatersku pozorišnu scenu izdvojila  po kvalitetu posljednjih par godina. Selektor prošlogodišnje FEDRE, prof. Nedžad Ibrahimović, u izvještaju selektora, između ostalog, navodi da određeni broj pozorišnih trupa ne vidi Festival FEDRA relevantnim te odbija konkurisati, što je svojevrsni nonsens, jer FEDRA je ono najbolje što BiH ima, a tiče se pozorišnog amaterizma, a tendencije preskakanja ove stepenice koja vodi do Festivala Festivala u najmanju ruku nisu fer prema ostalim učesnicima. Na Festivalu FEDRA, na koji je zavjesa spuštena 20. jula, apsolutnim pobjednicima proglašeni su članovi HKUD ‘’Didak’’ iz Gradnića, koji su izveli predstavu ‘’Smak svita’’ Dragana Komadine, a u režiji Roberta Pehara. Ovaj ansambl je objedinio nagrade za najbolju predstavu u cjelini, po mišljenju stručnog žirija i žirija publike, te nagrađen za najbolju režiju, glumicu i muziku. Načinjena je šteta prema amaterima iz Gradnića koji za ovaj veliki uspjeh nisu nagrađeni igranjem u Trebinju.

To su stvari, ukoliko se nastave ponavljati, koje ruše i rušiće ugled Festivala Festivala. Tvrdim da izneseni stav, a to potkrepljujem dugogodišnjim iskustvom i razgovorima sa gostima festivala, dijeli velika većina dramskih amatera. Ukoliko želimo imati respektabilan festival, onda moramo izaći u susret prvenstveno amaterima i čuti ono što oni imaju reći, jer, uz dužno poštovanje svim eminentnim pozorišnim radnicima, članovima Umjetničkog savjeta festivala, svi oni su tu zbog amatera, a ne obrnuto. Ne sumnjam da je zajednički cilj imati Festival Festivala na ponos svih nas, ja sam nastupio iz ugla amatera, iznijevši problem koji već dugo tinja i prepričava se od uva do uva. Jasno definisan statut znači festival na čvrstom temelju, a jak temelj je nešto što Festival Festivala svakako zaslužuje.

Igor Svrdlin

 

Autor