Tiranija većine nad manjinom – tako ova vlast upravlja Republikom Srpskom. Tu se više ne zna ko je ko, ko je u čemu i ko je s kim. DEMOS je ušao u parlament sa pet-šest poslanika, sada vjerovatno neće imati nijednog. Kostadin Vasić ni sam ne zna u kojoj je stranci. Odnosi između njih su katastrofalni. Imaju skupštinsku većinu i mogu proglasiti dan za noć. Zato im i ne pada na pamet da pričaju o stanju u javnim preduzećima.
Ovo u razgovoru za MojuHercegovinu kaže prvi čovjek Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović koji je na posljednjem zasjedanju Narodne skupštine Republike Srpske izbačen sa pretresa do okončanja zasjedanja.
Kako komentarišete odnos skupštinskog rukovodstva prema poslanicima opozicije?
Mislim da je Dara prevršila mjeru. To je, prije svega, nepoštovanja naroda koji je nas birao. Gotovo da nema sjednice na kojoj mi Stevandić ne oduzme riječi. Izgleda da u parlamentu postoje „jednaki“ i „jednakiji“. Dodiku je dozvoljeno da nas, kao i Stevandić, vrijeđa i ponižava, da nas naziva bolesnicima i da nam daje dijagnoze, da koristi najprimitivniji jezik, čak i da prijeti. I to sve prolazi nekažnjeno.
Dovoljno je da kažem par riječi, pa da me izbace sa zasjedanja ili sa sjednice Kolegijuma. Oni znaju moj temperament. Koliko se god kontrolisao, ponekad burno reagujem. Nekad mi je potrebno malo da reagujem na njihove smišljene provokacije. Kada sam tražio da nam kažu zašto je sa dnevnog reda povučen Zakon o zaštiti ustavnog uređenja, rečeno mi je da nemam pravo da to pitam. Oduzeo mi je riječ i kada sam mu rekao da ja nisam njegov najamni radnik da sa mnom tako razgovara, on je pozvao obezbjeđenje da me izbaci sa sjednice Kolegijuma.
Ja sam malo burnije reagovao, jer ne mogu da dozvolim da me nose kao kantu smeća. Sve se to radi smišljeno. Kada bih prišao malo bliže, optužili bi me za nasilje, oduzeli bi mi mandat i time bi riješili sve svoje probleme. Stevandiću se žurilo da što prije završi sjednicu parlamenta da bi stigao na svadbu svoga sina. Izbacuju me bez ikakvog reda, bez ikakvog razloga, bez ikakvog povoda.
Da li je Vaša reakcija bila pretjerana? Da li Vam je žao što ste reagovali onako kako ste reagovali?
Naravno da mi je žao što sam tako reagovao, ali mi je žao i što nije snimljeno sve što se dešavalo. Žao mi je što me je isprovocirao. Žao mi je što sam to uradio, ali nisam mogao da dozvolim da se tako ponašaju. Sve se desilo u trideset sekundi. On je došao „nabrijan“, sa namjerom da me eliminiše sa sjednice Kolegijuma. Kao da sam ja nestašni učenik nad kojim on može da se iživljava. Nakupi se toga, pa čovjek eksplodira.
Napadnut sam na ulici u Trebinju. Kad god me Dodik pomene ili napadne, odmah se neko osjeti pozvanim da me napadne na ulici. I ovaj napad u Trebinju je, kao i onaj napad u Sarajevu, došao nakon Dodikovog jezika mržnje. Nigdje na svijetu ne postoji država u kojoj čovjek koji je na vlasti poziva na linč lidera opozicije ili političke protivnike, a da to prođe nekažnjeno. Ponekad se čaša prepuni i ja reagujem brže i plahovitije nego što bih trebao. Pokojna baba mi je govorila dok sam bio mali da brojim do deset, a ja ponekad ne stignem ni do pet.
Ustavni sud Republike Srpske odbio je da razmatra Inicijativu za ocjenu ustavnosti, zloupotrebe i kršenje Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srpske od strane njenog predsjednika Nenada Stevandića. Da li ste očekivali takvo rješenje?
Nakon što je napravio presedan i izbacio me sa sjednice, sa ciljem da ubrza rad i stigne na vjenčanje sina, Stevandić me je bez razloga i povoda udaljio sa sjednice. Zbog toga sam uputio Apelaciju Ustavnom sudu Republike Srpske. Po staroj praksi, kao i kada je otimana Alumina, Sud se proglasio nenadležnim. Očigledno je da mogu da nam rade šta hoće, a Ustavni sud će se uvijek proglasiti nenadležnim.
Zakon o zaštiti ustavnog uređenja se ponovo našao na dnevnom redu NSRS bez obzira na to što je već jednom usvojen i bez obzira na to što je pao na Ustavnom sudu Srpske. Ipak, vladajuća koalicija nije dozvolila da se on nađe na dnevnom redu. Zašto?
To je sigurno dio paketa Dodikove nagodbe sa Tužilaštvom i Sudom BiH. Vidjeli ste kako je snishodljivo otišao u Sarajevo, kako je klečao i ljubio tužilačke i sudijske toge. Nije ponizio sebe, nego Republiku Srpsku. Ne može se poniziti neko ko nema ni truna časti i morala. Grubo je prekršio odluke i zakone koje je sam predložio. Prvo je prijetio svima koji rade u Sudu i Tužilaštvu BiH, a onda je otišao kod njih.
Odluke i zakoni Narodne skupštine Republike Srpske ne vrijede pišljivog boba, jer ih je Dodik pogazio. Agencija za lijekove i medicinska sredstva, otcjepljenje, vraćanje na izvorni Dejton, povratak Vojske Srpske – šta sve Dodik nije predlagao i šta sve Narodna skupština nije usvajala da bi sve to kasnije završilo na deponiji Dodikovih političkih odluka. To je sve politička trgovina u kojoj se parlament Srpske koristi kao sredstvo ucjene. Ostaje još da vidimo na šta se Dodik obavezao u ovoj nagodbi. Uskoro ćemo vidjeti hoćemo li ostati bez imovine, litijuma ili neke nadležnosti.
Da je ovom nagodbom sa Sudom i Tužilaštvom Bosne i Hercegovine Dodik sebe ponovo u političkom smislu vaskrsao i vratio u igru?
Ne vjerujem da se vratio u igru, jer ne postaji nijedan važniji politički faktor u Federaciji BiH, osim HDZ-a koji bi njega mogao uzeti nakon svega za partnera. Ovakvim radikalizmom on je pokušao da zategne uže do pucanja. Prijetio je nestabilnošću i incidentima, a onda je pristao na povlačenje u zamjenu za određene ustupke.
I sada su stranci, kao i 2010. godine, učestvovali u ovoj trgovini. Nenad Vuković je pokrenuo sjednicu Komisije za nadzor rada OSE i siguran sam da će gospodin Džuvo, koji je učestovao u ovoj nagodbi, snositi posljedice i da će se postaviti pitanje njegove odgovornosti i smjene. On je trebao da pomogne državnim organima da se locira i privede Milorad Dodik, a ne da učestvuje u njegovim nagodbama sa pravosuđem. Bilo bi dobro da nam Džuvo kaže koliko je puta išao na Dodikovo imanje u Bakincima i šta je tamo radio.
Šta će sada da se desi?
Sada treba da vidimo kako će se ponašati Ramo Isak koji neprestano govori kako je spreman da uhapsi Dodika. Dodik ga je ponizio: došao mu je pred nos u Sarajevo i to zahvaljujući Isakovim partnerima. Ostaje da se vidi da li će Isak postaviti stražu na Vracama i na Dobrinji, ispred Suda i Tužilaštva BiH i ispred Federalne uprave policije. Vidjećemo da li će lišiti slobode Stevandića i Viškovića ako se tamo pojave ili će dozvoliti da se nastavi ova trgovina.
Oni koji pravdaju Dodikov odlazak u Sud i Tužilaštvo BiH, a najglasniji među njima je Radovan Kovačević, kažu da zakoni koji su usvojeni u Narodnoj skupštini jasno kažu da se djelovanje ovih institucija ne primjenjuje na teritoriji Republike Srpske i dodaju da Dodik nije otišao u Sud i Tužilaštva na teritoriji Republike Srpske nego u Sarajevo?
Nije majka Muju klela što se kockao, nego što se vadio. Kovačević je najpametniji i najbolji kada ćuti. Ta izjava pokazuje karakter ove vlasti koja opstaje tako što misli da smo svi mi budale i da se kopčamo na leđima.
Radio-televizija Republike Srpske se u posljednje vrijeme polako i stidljivo „otvara“ prema opoziciji. U „Teleringu“ je prvo gostovao Igor Crnadak, a potom i Ognjen Bodiroga. Očekujete li da i Vi uskoro sjednete prekoputa Mate Đakovića?
Naravno da ne očekujem.
Zašto?
To bi vjerovatno bila najgledanija emisija ako bi „išla“ uživo. Znate veoma dobro evo već sedmu godinu nisam dobio ni sekund prostora kao narodni poslanik u programu RTRS-a. Čak su me jednom i ponizili kada sam ostao u Banjoj Luci, jer sam imao poziv da gostujem u Jutarnjem programu. Došao sam, a onda su mi neposredno pred emisiju rekli da je gostovanje otkazano.
Ni sekunde nisam bio na RTRS-u. Kada je kriza, Dodik ne silazi sa RTRS-a i tada se vode najprljavije kampanje protiv opozicije. To je partijska televizija koja nema veze s javnim servisom. Ne bave se temama koje su od javnog interesa. Ne izvještavaju o javnim preduzećima, o demografskoj slici, o privrednom kriminalu, o korupciji. Oni su jednostavno partijska televizija. Mene gledaju kao najveći problem i moj dolazak na RTRS oni ne bi mogli da izdrže.
Fra Luka Marković je napisao da je Vukanović mnogo opasniji od Dodika, posebno za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Kako to komentarišete?
Dobar dio crkve u Hrvata, ali i hrvatskih političara, počeo je da analizira i da piše žestoke kolumne protiv mene. Njima odgovara ovakva raspodjela u kojoj 30 odsto Srba oni kontrolišu preko svog pričuvnog čovjeka Milorada Dodika. Naravno da je vitalni hrvatski nacionalni interes da Dodik ostane na čelu Republike Srpske i da vodi prohrvatsku i antisrpsku politiku. Neko ko bi vodio istinsku srpsku nacionalnu politiku, koja u ovom trenutku znači jedno smirivanje tenzija pomirenje i normalizaciju odnosa između Srba i Bošnjaka, za njih predstavlja opasnost.
Tada bi se onemogućili Hrvati da sa deset odsto stanovništva i sa deset odsto „materijala“ u Parlamentu BiH imaju sve ključne poluge u svojim rukama. Takve stvari bi bile nedopustive i nemoguće. Uporno govorim i ponavljam da nikada ne treba igrati dva protiv jednoga. Presedan koji je HDZ napravio krši Ustav BiH i otima Srbima mjesto u Savjetu ministara BiH. To je veleizdaja uz pomoć HDZ-a. Dragan Čović, Borjana Krišto i HDZ će morati da snose posljedice. Ja to ni na koji način neću zaboraviti. Vidjećemo šta će biti poslije izbora 2026. godine.
Predsjednik PDP-a Draško Stanivuković je rekao da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Dodika zbog nepoštovanja zakona koje je usvojila Narodna skupština. Podržavate li to?
Podržavam. Ti zakoni su stavljeni van snage svakako. Ja sam podnio desetine krivičnih prijava protiv Dodika i Stevandića, ali mi živimo u zemlji u kojoj je pravosuđe zarobljeno. Sve će to da kupi prašinu u fiokama.
