MH na završnoj večeri ”Lake festa” – Energija koja je kulminirala nastupom M.O.R.T.-a

Proteklog vikenda održan je osmi ”Lake fest” koji se održava na Krupcu pored Nikšića i koji iz godine u godinu okuplja eminentna regionalna benda. Završne večeri ovogodišnjeg ”Lejka”, nastupili su Bubnjivi, Helem Nejse, Vlatko Stefanovski trio, DST, Marčelo, Prodogy i M.O.R.T. Energija je rasla iz nastupa u nastup da bi potpuno kulminirala nastupom sinjskog alter-pank-bluz benda M.O.R.T. koji polako ali sigurno postaje najatraktivniji bend regiona, pa i šire. Kako smo, zbog neočekivane gužve na granici, zakasnili na nastup prva dva benda, po ulasku nas je dočekao Vlatko Stefanovski čiji nastup samo što nije počeo… Zagarantovani provod je mogao početi!

Iako nismo uspjeli stići na nastup prva dva benda koji su nastupili treće večeri osmog ”Lake festa”, red je napisati nešto o tim izvođačima. Prvi je nastupio Bubnjivi, a u pitanju je Ivan Ivanović, podgorički kantautor koji je na Krupcu nastupio u pratnji benda Parampaščad, čiji je i sam član. Nakon njega, na stejdž se penju sarajevski zajebantski hip-hoperi Helem Nejse, koji su dobro poznati publici u regionu, a neki od njihovih hitova, kao što je ”Kabadahija” se pjevuši na gotovo svakom ćošku. Kad smo već krenuli o bendovima koje nismo pogledali na ovogodišnjem ”jezero festivalu”, treba reći da su, po mišljenju mnogih, prethodna dva dana obilježili Zoster, Ritam Nereda, Orthodox Celts, Van Gogh (na čijem nastupu je, po riječima organizatora, bilo najviše publike) i posebno šabački Goblini, koji beskompromisnim pankom i zaraznom energijom predstavljaju vjerovatno najtraženiji bend na festivalima ove vrste.

Dakle, dolazak iz Trebinja, čekanje na granici koje nismo očekivali, redovne otežavajuće okolnosti koje po pravili nastaju kada se odlazi na neku svirku ili koncert, kada se izjalovi sve ili gotovo sve što može. Elem, dolazimo pred sami početak nastupa gitarskog virtouza, Vlatka Stefanovskog. Na daleko poznati Makedonac i vjerovatno jedan od boljih, ako ne i najbolji gitarista, koje je prostor bivše Jugoslavije (pa i šire) dala, sa muzičarima okupljenim pod nazivom Vlatko Stefanovski trio, bio je savršen početak večeri. Uvertira u ono što će slijediti, zagrijavanje uz poj gitare i hitove koje je Stefanovski izveo pred festivalskom publikom. Nastup doživljava vrhunac izvođenjem pjesama ”Čuvam noć od budnih”, ”Mamurni ljudi”, ”Jovano Jovanke” i ”Gypsy song (Eh, da imam…)”. Publika koja se još uvijek okupljala je snažnim aplauzima podržala legendarnog gitaristu kultnog benda ”Leb i sol” i kompozitora filmske muzike.

Nakon trija Vlatka Stefanovskog, na red dolaze momci iz Društva skrivenih talenata ili skraćeno DST, legendarni nikšićki pank rok bend nastao 1992. godine i koji u Nikšiću uživa, malo je reći, kultni status. Nastupi ove četvorke, koja je nedavno dožiovjela i promjene u postavi, uvijek su na ”Lake festu” ostajali zapaženi, a bakljada je redovna pojava na nastupu Borisa i ekipe. Sjajna energija, dobra usviranost i dobro poznate pjesme poput ”Đana ljubavi”, ”Novi dan”, ”Nervni slom”, ”Jovana”, ”Zovite mi Kleja” dovele su do potpunog ludila kada je počela pjesma ”Vatra”, koja je i nezvanična himna svih nikšićkih ljubitelja rokenrol zvuka. Tada počinje bakljada, trans u publici i horsko pjevanje. Nikšićka publika redovno nagrađuje omiljene izvođače bakljadom, a pjesma ”Vatra” DST-a je na jednom od prošlih izdanja festivala počašćena nezaboravnom bakljadom ovjekovječenom i sjajnim snimkom.

Energija je rasla, nakon Stefanovskog i DST-a, red je došao na jednog od omiljenih hip-hop izvođača regiona, Marčela. Publika se smjenila, ljubitelji panka i roka prepustili su prostor oko bine momcima i djevojkama sa reperskim autfitom i nezaobilaznim kapuljačama, a Marčelo je pružio sjajan nastup, ne samo za ljubitelje takvog zvuka već za sve prisutne. Nevjerovatnom energijom zrači Marko Šalić poznatiji kao Marčelo i njegova pratnja u vidu sjajne, zapravo nevjerovatne vokalne solistkinje Nensi, zatim maestro na violini poznat pod umjetničkim imenom Ministar lingvista i DJ Raid. Redale su se rime i poznati stihovi pjesama ”Pegla”, ”Sveti bes”, ”Baba”, ”Bube”, ”De facto”… Dobre vibracije i angažovani rep donijeli su sjajni Marčelo i njegovi Filteri (naziv prateće ekipe) i energetski napravili još jedan iskorak uoči nastupa tribjut benda Prodogy, koji se, pretpostavljate, posvetio bendu Prodigy.

Ove godine organizatori nisu doveli nekog od stranih izvođača, kakav je običaj bio ranijih godina, ali su doveli dva tribjut benda – beogradski Chiapas, tribjut bend Rage against the machine (RATM) i isto tako beogradski Prodogy, koji je došao na red nakon nastupa Marčela. Iako od tribjut bendova uglavnom očekujemo da budu samo ”sirotinjska verzija” onog pravog benda, ekipa Prodogy-ja je djelovala fantastično, sjajnom svirkom su okupljenoj masi pokazali da ne zaostaju mnogo za pravim Prodigy-jem, a atmosfera je iz pjesme u pjesmu dostizala vrhunac. Sem scenskog nastupa koji nije bio baš onako energičan kao kod legendarnih elektro/brejk bit/pank pionira. U nastupu beogradskog Prodogy-ja uživali su zaista svi prisutni, rokeri, reperi, pankeri, metalci i naravno rejveri. Sa bine su dolazile zarazne melodije kultnih pjesama ”Spitfire”, ”Smack my bitch up”, ”Firestarter”, ”No good” i ostale pjesme koje su na ovim prostorima bile izuzetno popularne, kako devedesetih godina, tako i danas. Sudeći po reakcijama prisutnih, Prodogy je bez sumnje prenio energiju Prodigy-ja i ispunio očekivanja publike.

Čast da zatvori treće veče osmog ”Lake festa”, a ujedno i cijeli festival, imali su momci iz sinjskog pank/bluz/alter sastava M.O.R.T. Iako nisu planirani za ovogodišnje izdanje festivala, jer su uvršteni naknadno, umjesto benda Kawasaki 3P koji je morao otkazati svoj nastup, momci iz Sinja su ”pomjerili guzove” svim prisutnim dokazavši da su bend koji je već sada jedan od najboljih bendova ovih prostora. Kako na Fejsbuku napisa Bojan Kandić, lider nikšičkog pank-rok benda ”Off duty”, M.O.R.T. – ono kad laki luzer osvoji turnir. I zaista je tako! Uprkos tome što su nastupili posljednji, u 2:30, dakle, ranim jutarnjim časovima, publika je ostala u velikom broju i ispratila Džona, Zvrka, Mileta i Kikosa. Oni su im vratili nevjerovatnim nastupom, a po mišljenju mnogih, vjerovatno i najboljim nastupom na ovogodišnjem ”Lake-u”. Bend M.O.R.T je nastao 2004. godine, ali u punom sastavu nastupaju od 2012. godine, kada im se priključuje bubnjar Mile. Od tada, bilježe stalni rast kvaliteta pa se postavlja pitanje da li postoji granica za ove momke. Pobjedama na Demo festu u Banjaluci i RockOFF festivalu takmičarskog karaktera, koje organizuje Hrvatsko društvo skladatelja, otvorio im se put ka velikim binama i nastupima. Oni ukazanu priliku očito ne žele olako ispustiti pa iz nastupa u nastup grizu sve jače, uz armiju fanova koja je svakog dana sve brojnija. Nevjerovatna harizma frontmena Ivana Katića Džona te u istoj mjeri nevjerovatna sviračka enegrija ostatska benda čini svirku ovog benda neponovljivim iskustvom. Žestoka svirka, beskompromisna energija i sjajan scenski nastup, a uz sve to, svirka bez greške, je nešto što nemate priliku gledati često. U M.O.R.T.-u sve funkcioniše besprijekorno, a ukoliko još niste poslušali ove sjajne sinjske pankere/bluzere, onda morate poslušati pjesme ”Grli me iz pluća”, ”Nina”, ”Buka u glavi”, ”Pas”, ”Invalidi” i vjerovatno najpoznatiju pjesmu ”Tang0”. Sjajan završetak još jedne ljetne festivalske avanture.

Nikšić je grada piva, željeza i rokenrola, dobro, i kvartaša, i kao takav je idealan domaćin za jedan ovakav festival. Uprkos tome što su svi  značajni regionalni izvođači već nastupili na ovom festivalu, te da su organizatori prinuđeni ponavljati nastupe, ”Lake fest” će bez sumnje živjeti još dugo, na radost brojnih ljubitelja tvrđeg zvuka. Nekim gradovima savršeno pristaju festivali, a nekima, potpuno suprotno, ni najmanje, pa se ubrzo i gase. Nikšić je grad koji ima snage i energije biti domaćin jednom velikom muzičkom festivalu, a zapravo je domaćin još jednom, jako dobrom i značajnom festivalu – ”Bedem festu”. Iako u nešto manjem broju nego ranijih godina, ljubitelji kvalitetne muzike su i ove godine uživali u prelijepom ambijentu Krupačkog jezera, gdje je smješten festivalski kamp i nastupima koji će se sigurno još dugo pamtiti, a tačku na ovogodišnji ”Lake” stavio je M.O.R.T., ”laki luzer” ovogodišnjeg festivala i apsolutni pobjednik ovogodišnjeg ”turnira”, po mišljenju mnogih. Kapa dole, majstori!

Igor Svrdlin

Autor