Kristina Đurović, rođena Ćurić, prije pet godina diplomirala je na Fakultetu političkih nauka, smjer Međunarodni odnosi, na Univerzitetu Crne Gore. Od sticanja zvanja diplomiranog stručnjaka za međunarodne odnose bezuspješno predaje dokumenta na sve konkurse koji su raspisani za pripravnički staž. Ni na jednu prijavu ili dopis nije dobila odgovor, osim u slučaju Regulatorne komisije gdje joj je odgovoreno da je ne mogu stalno zaposliti iako je ona predala dokumente za pripravnički staž?! Nudili su joj pripravnički staž u zamjenu za sigurne glasove. I SNSD i SDS. Nije pristala na takve ponude. Njen otac, Milorad Mišo Ćurić već deveti mjesec svakodnevno iskazuje svoj protest ispred zgrade Gradske uprave. Kaže da neće odustati, isto kaže i Kristina. Kristina je majka trogodišnje curice. Njen suprug i ona su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Više puta joj je rečeno da ne može dobiti pripravnički jer je njen stariji brat odradio pripravnički nakon čega je zaposlen u Elektroprivredi Republike Srpske?! Kristina za internet magazin ”Moja Hercegovina” kaže da njena borba nije samo njena već svih onih visokoškolovanih koji uprkos višegodišnjim uvjeravanjima da će svi, bez izuzetka, dobiti priliku za odrađivanje pripravničkog staža, to pravo još uvijek nisu ostvarili jer ne žele biti ”skupljači glasova”.
”Protest moga oca traje skoro devet mjeseci, ali sama borba traje 5 godina. Borba ne samo za ostvarenje moga prava već prava svih visokoobrazovanih ljudi. Ubijedili su nas da sami trebamo naći poslodavca, da treba da budemo mladi aktivisti, da skupljamo glasove za ostvarenje svojih prava. Država je dužna da obezbijedi jednake uslove za sve! To znači, u konkretnom slučaju, da je država dužna da svim svršenim studentima obezbijedi pripravnički staž kako bi sutra svi visokoobrazovani ljudi ostvarili uslov da konkurišu na poslove koji traže visoko obrazovanje. Sve suprotno od toga je diskriminacija. Uslovi za ostvarenje prava za pripravnički staž su diploma, da se lice nalazi na evidenciji Zavoda za zapošljavanje te, u nekim slučajevima, da je državljanin zemlje u kojoj konkuriše.” – počinje svoju priču Kristina Đurović.
Ona kaže da joj je jednom prilikom sekretarica u Vladi Republike Srpske rekla da ne može dobiti pripravnički jer je zvanje stekla u drugoj državi i da se vrati tamo gdje je završila fakultet?!
”Jednom prilikom sekretarica u Vladi Republike Srpske rekla mi je da nemam pravo ovdje tražiti pripravnički staž jer sam diplomu stekla u drugoj državi i da se vratim tamo gdje sam završila fakultet?! Ne mogu se vratiti tamo, jer odatle ne potičem. Rođena sam u Trebinju, tu sam stekla osnovno i srednjoškolsko obrazovanje i ovdje sam se vratila! Da li je to politika koju vode? Zar nije dovoljno što veliki broj stanovnika svojevoljno napušta ove prostore već trebaju da se otjeraju i oni koji se vrate?” – govori Kristina za naš magazin.
Jedini odgovor na pitanje zašto ne može iskoristiti zakonsko pravo za odrađivanje pripravničkog staža glasio je da se to neće dogoditi jer je njen stariji brat odradio pripravnički i da ne mogu oboje dobiti pripravnički?! Kako Kristina ima i mlađeg brata, pita se da li to znači da njen mlađi brat i ona neće nikada dobiti priliku da steknu uslove za konkurisanje u struci?
”Kao glavni izgovor zašto ne mogu da odradim pripravnički staž navode da je moj brat ostvario to pravo i nakon godinu dana se zaposlio u Elektroprivredi te da ne možemo oboje dobiti pripravnički u državnoj firmi. Zbog specifičnosti moje diplome nisam u mogućnosti da odradim pripravnički staž u privatnom sektoru. S druge strane, mi smo dvije porodice, ali, i da nije tako smatram da svaki svršeni student treba da ostvari pravo na pripravnički. Da nemam takvo mišljenje, vjerovatno ne bih upisala fakultet i zadovoljila bih se time da je moj brat završio fakultet. Da li to znači da mlađi brat i ja možemo da uokvirimo diplome jer samo jedno od nas troje može da ostvari pravo na pripravnički?! Vođeni tom logikom, da li to znači da će pripravnički ili zaposlenje dobiti po jedan član iz svake porodice bez obzira na stepen obrazovanja.” – pita se Kristina.
Jasno joj je da komentari vezani za pripravnički njenog brata dolaze od politički aktivnih osoba koje su zaposljenje dobile isključivo zaslugama stečenim kroz politički aktivizam.
”Sa druge strane, ti komentari najčešće dolaze od osoba koje obavljaju poslove za koje nemaju adekvatnu stručnu spremu, a to mi ukazuje da sam na ispravnom putu i da trebam da nastavim da se borim za prava visokoobrazovanih ljudi, čija mjesta su zauzeli politički aktivisti.” – iskrena je naša sagovornica.
Kada govori o svom ocu koji mjesecima mirno protestuje ispred Gradske uprave Trebinje, kaže da je njegova borba već učinila neke pomake.
”Kao i svaki roditelj on se bori za svoju djecu. A njegova borba je već promjenila mnogo. Npr, nakon ovih protesta Gradska uprava je prvi put objavila koje ustanove primaju pripravnike i koliko pripravnika primaju. Priznaćete i to je neki pomak.” – kaže Kristina.
Njeni roditelji su dvije decenije bile na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, sa troje maloljetne djece tada nisu bili prioritet jer, kako kaže, nisu bili politički aktivni, baš kao što i danas ona nije.
”Moja majka se 25 godina nalazila na evidenciji Zavoda za zapošljavanje a otac nešto manje. Bili su roditelji troje maloljetne djece bez primanja, a otac je pritom ratni vojni invalid i borac prve kategorije. Oni tada nisu bili prioritet, kao što ni danas nisu prioritet mladi ljudi koji nisu u politici. Ali, narod diktira pravila.” – rekla je Kristina Đurović za internet magazin ”Moja Hercegovina”.
Na pitanje da li je lično imala ponude da dobije pripravnički staž u zamjenu za politički aktivizam i skupljanje sigurnih glasova, kaže da jeste, i to i iz redova vlasti i opozicije, konkretno od SNSD-a i SDS-a.
”Jesam, takve ponude sam dobila od SNSD-a i SDS-a. Jednom prilikom, postavljeno mi je pitanje da li sam spremna da postanem član mladih aktivista. Rečeno mi je da bih, ukoliko se učlanim, trebala samo ponekad da odem na sastanak i slikam se. Takođe, pitali su me da li sam spremna da skupim određeni broj sigurnih glasova. Kako su rekli, to su me pitali da znaju šta da prenesu prije nego mi “daju” pripravnički. Mislim da moj odgovor možete da naslutite.” – kaže naša sagovornica.
Ispričala nam je kako je jednom prilikom čitala izvještaj izaslanika ruskog cara iz XVIII vijeka i uvjerila se da se do danas ništa nije promijenilo u pogledu svijesti ovdašnjeg naroda.
”Imala sam priliku da čitam izvještaj jednog ruskog izaslanika koji je trebao da obavijesti cara o stanju naroda na Balkanu i da li su voljni da se podignu na ustanak. Tom prilikom izaslanik je obavijestio cara da je narod divlji, da ne poštuje zakone, da vlada krvna osveta, da ne poštuju vladara. Na pitanje cara kako da ih privolimo na ustanak, odgovor je glasio: potkupljivi su, prate onoga koji im daje dukate. Ovaj izvještaj potiče iz XVIII vijeka, a po svemu sudeći, nismo mnogo napredovali i ništa se neće promijeniti ako se mi ne promijenimo. Ljudska prava nismo stekli dobrodušnošću vladara već borbom naroda, a moja borba se i dalje nastavlja.” – poručuje Kristina Đurović.
Kristina je trenutno druga godina master studija i u šali kaže da će ubrzo biti jedan od rijetkih sa zvanjem mastera na Birou rada bez odrađenog pripravničkog staža, a kako planira upisati i doktorske studije, ne bi je iznenadilo ako bude i doktor bez pripravničkog staža…
Onima koji i dalje nisu dobili priliku da se ostvare u struci za koju su se školovali poručuje da ne odustaju i da će se znanje ponovo cijeniti.
Poručujem im da ne odustaju. Znanje će se opet cijeniti. Ne diploma, jer se do nje danas dolazi na razne načine, već znanje. Da se bore za svoja prava, kao što su se borili da polože prijemni, ispite, diplomski… Da ne dozvole da ih ucjenjuju i omalovaže njihov trud i godine koje su uložili u školovanje. Jer mjesta ima, samo što na našim mjestima sjede ljudi bez znanja i validne diplome.” – rekla je na kraju našeg razgovora Kristina Đurović.
Mirko Ćurić, gradonačelnik Trebinjea je više puta u medije slao poruku da će svi svršeni studenti u Trebinju dobiti priliku za odrađivanje pripravničkog staža. Kristina je dokaz da to jednostavno nije istina i da, poput Orvelove ”Životinjske farme”, svi imamo jednaka prava, samo neki imaju ”jednakija”…
Igor Svrdlin
