BANJALUKA – Dobila sam nalaze žene oboljele od karcinoma, a ona je dobila moje – da je zdrava. Ovako priču za portal CAPITAL.ba, uz prepune registre medicinske dokumentacije, počinje Prijedorčanka Rajka Orelj. Njena agonija, zbog medicinske greške, trajala je ne samo šest dana marta 2013. godine, već i narednih pet godina koliko se čekao sudski epilog. Trauma za cijeli život koštala je, prema ocjeni Osnovnog suda u Prijedoru iz marta ove godine, tek 3.500 KM, koliko je bolnica dužna da joj isplati na ime pretrpljenog duševnog bola.
Sve je počelo krajem marta 2013. godine kada su joj u prijedorskoj bolnici „Dr Mladen Stojanović“ rađeni papa-test i kolposkopija. Na pregledu je prokrvarila i ginekolog Arijana Elenkov predlaže kiretažu. Uzorci za patohistološki nalaz poslati su u bolničku patologiju.
„Dijagnoza – ‘adeno invazivni karcinom G2.C53’. Pločice šaljem na reviziju u Univerzitetski klinički centar RS, ali mi ljekar tamo uzima nove briseve. Nemam vremena, s nalazima odlazim u Beograd gdje počinje operacija, ali iz Banjaluke stižu vijesti da moj novi bris ne pokazuje tumorske ćelije. Pod anestezijom me skidaju sa hirurškog stola. Za pločice iz Prijedora DNK analizom utvrđeno je da nisu moje“, kroz suze se prisjeća Orelj.
Prijedorska bolnica, i pored kakve-takve sudske presude i dokumentacije koja potvrđuje riječi Rajke Orelj, ne prihvata sopstvenu krivicu. Čak ni sama nije posumnjala da su materijali za patohistološke nalaze zamijenjeni, već se sumnja pojavila kod supruga Željka Orelja, koji je o svom trošku platio analize u „DNK“ u Beogradu gdje je i utvrđeno da biološki materijali ne pripadaju njegovoj supruzi.
Niko u lancu medicinskih radnika nije kažnjen zbog zamijenjenih pločica, a direktor ove zdravstvene ustanove Mirko Sovilj danas sve prebacuje na pacijentkinju – Orelj je mimo procedura tražila da joj nalazi budu hitno završeni.
„Utvrđeno je da je njena intervencija najvjerovatnije uzrokovala to da pločice budu zamijenjene. S druge strane, na osnovu tog nalaza nije primijenjeno pogrešno liječenje jer je odmah bilo sumnjivo. Za dva dana smo imali adekvatan nalaz iz Banjaluke. To je segment dijagnostike. Gospođa Orelj je samo tri dana bila u neizvjesnosti. Bile je izložena stresu i presuda je bila u njenu korist. Niko je nije poslao u Beograd“, kazao je Sovilj za CAPITAL.
Ističe da je odmah utvrđeno čije je pločice dobila Orelj te da je pacijentkinja koja je zaista imala invazivni oblik karcinoma na vrijeme liječena. U ovom slučaju, zaključio je, nije bilo nesavjesnog liječenja.
„To vam je situacija kada pacijent iskoristi svoje kanale da bi ubrzao proceduru. Svi pacijenti koji nisu zadovoljni mogu da nam se obrate bolničkoj komisiji. Prošle godine, na primjer, imali smo više pohvala nego žalbi“, kazao je Sovilj.
Ipak, ovaj izvještaj komisije je, očigledno, samo za oči ljekara jer na molbu da ga dostavi redakciji CAPITAL-a Sovilj nije pristao.
Slučaj Orelj – pravo lice nepostojanja sistema
Nepostojanje sistema prijave medicinske greške Republici Srpskoj u potpunosti je svoje lice pokazao u slučaju Orelj. U sramnom odgovoru bolnice na tužbu jasno stoji da je pacijentkinja kojoj je, njihovom greškom rečeno da je teško oboljela, „smišljeno prezentovala netačne navode“.
„Koristeći svoja poznanstva, tužiteljica je faktički htjela da u što kraćem roku dobije patohistološki nalaz, s obzirom na to da je prethodno bila podvrgnuta kiretaži cervikalnog kanala. Po navodima tužbe, ginekolog Arijana Elenkov je uzela uzorke, a materijal je upućen u u bolničku patologiju. Ti navodi su netačni i smišljeno prezentovani. Kompletan incident uzrokovala je Rajka Orelj iz njoj poznatih razloga“, stoji u odgovoru bolnice koji je potpisao prijedorski advokat Radovan Stanić.
Bolnica je, kako bi prikrila vlastiti težak propust, optužila Orelj da je lično odnijela sporne pločice na odjeljenje patologije i time prekršila protokol.
Ni Ministarstvo zdrava i socijalne zaštite Republike Srpske na čelu sa Draganom Bogdanićem nije se miješalo u svoj posao. Komisiju za nadzor nad stručnim radom nije formiralo, ali je Orelj obavijestilo da, ukoliko se utvrdi da je u pitanju greška medicinara, ima pravo na naknadu štete u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti RS.
Prvobitni odštetni zahtjev težak oko 33.000 KM porodica Orelj je, zbog dugova bolnice, smanjila na oko 8.500 KM. U daljem postupku odvojila je naknadu za duševni i fizički bol, a sud je procijenio da fizičkog bola nije bilo. Rajka Orelj, stoji u presudi koja je u našem posjedu, „obeštećena“ je sa tek 3.500 KM.
Koliko je bilo ovakvih propusta u zdravstvenim ustanovama u RS misteriozan je podatak. I pored mnogobrojnih propusta u liječenju, o kojima često svjedoče pacijenti, ministar Bogdanić nije često posezao za zakonskim mjerama.
U posljednjih pet godina komisiju za vanredni nadzor formirao je u tek osam slučajeva i to u domovima zdravlja Pale i Derventa, bolnicama u Doboju, Gradišci i Bijeljini Univerzitetskom kliničkom centru RS. U odgovoru CAPITAL-u tvrde da su komisije podnijele izvještaje. Nisu propisale sankcije, već su upravama zdravstvenih ustanova predložile mjere koje će preduzeti protiv zaposlenih.
„Utvrđivanje eventualne greške ili odgovornosti pojedinaca je u nadležnosti pravosudnih organa“, kratko su poručili iz ministrovog kabineta.
RS nema registar medicinskih grešaka
Zakonima u Republici Srpskoj nije propisan sistem prijave medicinske greške, u registrima ministra ne postoji lista istih, a podatke o oduzimanju licence, nakon što bude utvrđeno nesavjesno liječenje, medicinari ne otkrivaju. Mantil štiti mantil pa i u Komori doktora medicine RS ne žele da otkriju imena kolega čije su licence bile pod lupom, ali ni slučajeve zbog kojih su se ovakve situacije dešavale. Ne postoji ni slučaj Rajke Orelj.
„Sud časti koji djeluje u okviru Komore doktora priznaje i provodi pravosnažna rješenja nadležnih sudova, a samostalno rješava etičke probleme“, kazao je za CAPITAL predsjednik ljekarske komore Nebojša Jovanić.
Šta je etika za Komoru doktora?
Da ovo tijelo ne obavlja poslove iz sopstvene nadležnosti, svjedoči i posljednji slučaj kontroverznog ljekara iz Prijedora Marinka Lovre kojem je produžen ugovor u Univerzitetskom kliničkom centru RS, iako je presuđen za uzimanje mita od pacijenta. Protiv njega se vodi i sudski spor jer je osumnjičen da je, prilikom rutinske operacije slijepog crijeva, pacijentkinji izvadio i zdrav jajnik.
„Uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrđeno je da je pacijentkinja prije operacije imala jajnik, dok na kontrolnim nalazima, poslije operativnog zahvata, nije uočeno postojanje spornog organa”, kazali su tada u policiji.
U UKC RS prije nekoliko dana tek šturo potvrđuju informaciju.
Lovre je još uvijek na probnom radu u UKC RS, na radnom mjestu doktora medicine, specijalista opšte hirurgije u Klinici za opštu i abdominalnu hirurgiju UKC RS”, saopšteno je iz najveće zdravstvene ustanove u RS.
Izvor CAPITAL-a tvrdi da tokom ove operacije supstrat uopšte nije poslat na patohistološku analizu, iako je to bio protokol.
„Očigledno je da je otišao zdrav jajnik, a to do poslije operacije niko nije utvrdio. U prijedorskoj bolnici sporan je i rad patologa Nikoline Balaban. Ona je otišla u Bihać, tamo je uhapšena zbog nesavjesnog liječenja. Poznato je da je zdravim ljudima govorila da su bolesni. Pacijenti su prolazili kroz hemoterapije bespotrebno“, ističe naš izvor.
A zađe li se u utvrđene činjenice, prijedorska doktorica Balaban je, od osam slučajeva, u čak šest napravila teške greške. O tome je prošle godine govorio i bihaćki ljekar Dževad Durmišević. Balaban je, kako je tvrdio, na posao primljena bez konkursa i bez provjere stručnosti, isključivo zbog nedostatka kadrova.
“Nakon početnog oduševljenja, ispostavilo se da je dr Balaban potpuno nestručna osoba. Da bi prikrio njenu nestručnost, neupućeni direktor zabranjuje revizije patoloških nalaza bez obzira na to što će neko ostati bez dojke ili maternice”, kazao je tada Durmišević.
Tvrdio je da je pacijentkinji R.DŽ. iz Sanskog Mosta (23), nakon odstranjenja dijela tumora iz dojke, Balaban dijagnostifikovala karcinom dojke. Nakon revizije u Bihaću i u UKC RS, dijagnostifikovana je benigna promjena. Durmišević je naveo i još jedan primjer koji je označio kao posljedicu nestručnosti, tvrdeći da je Balaban pacijentkinji Ž. I. iz Cazina postavila dijagnozu da ima upalnu bolest želuca, a da je nakon revizije u Bihaću i Banjaluci, dijagnostifikovan karcinom želuca.
Izvor CAPITAL-a ističe da bi Komora baš u ovakvim slučajevima trebalo da odigra glavnu ulogu, jer je, ako ništa više, onda ovo pitanje ljekarske etike. Međutim, Ministarstvo zdravlja je, ističe, značajno razvlastilo Komoru i upetljalo se u njen rad.
„Komora bi trebalo da bude izvan Ministarstva zdravlja, odnosno da bude strukovna organizacija u čiji rad se ne upliće Vlada RS. Konkretno, u posljednjem revizorskom izvještaju ministarstva stoji da je prošle godine bila formirana komisija u bijeljinskoj bolnici jer je, tokom operacije, u pacijentu ostao instrument. Naravno, sve se na tome završi, jer sistem ne postoji“, naglašava naš izvor.
Šinici još čekaju pravdu
Nakon što iscrpe sva prava u zdravstvenim ustanovama koje zataškavaju vlastite propuste, pacijenti su, baš kao u porodica Orelj, prinuđeni da pravdu godinama traže na sudovima.
Republika Srpska još pamti slučaj porodilje Jovane Šinik koja je u oktobru 2016. godine preminula tokom poroda u gradiškoj bolnici. Njen suprug Ranko, da bi sam prehranio petoro djece, morao je put Njemačke. Kaže, nema vremena za mnogo priče.
Jovanin porod, prema svjedočenju porodice, trajao je čitav dan, a onda su ljekari, zbog prekrupne bebe, odlučili da je porode carskim rezom. Međutim, bilo je kasno. Ljekar koji je porađao nesrećnu ženu bio je Dragan Janjić, načelnik gradiške ginekologije. Dokumentacija koja je na putu do UKC RS pratila porodilju, u najmanju ruku, bila je neozbiljna. Međutim, i tu su ljekari zaštitili kolege. Naveli su da je, zbog hitnosti, sve pisano na starom ginekološkom nalazu. Nije, tvrde, bilo vremena za ispravke na računaru pa je sve pisano ručno.
Nakon tragedije, Janjić je smijenjen, ali i suspendovan do, kako je tada tvrdio direktor ove zdravstvene ustanove Mirko Manojlović, okončanja disciplinskog postupka. Tada je i ministrova komisija stala u odbranu bolnice navodeći da je „pacijentkinji pružena zdravstvena zaštita po protokolima Svjetske zdravstvene organizacije“.
Slučaj je završio u Okružnom tužilaštvu u Banjaluci, ali ni godinu i po nakon Jovanine smrti i očiglednih ljekarskih propusta optužnica nije podignuta.
„Okružno javno tužilaštvo Banjaluka formiralo je predmet u vezi smrti porodilje u gradiškoj bolnici. Pomenuti predmet nalazi se u fazi istrage. U cilju istrage ne možemo da otkrijemo više detalja“, stoji u odgovoru za CAPITAL koji je tužilaštvo poslalo 21. maja ove godine.
Ili su lagali tada ili lažu sada, Bolnica Gradiška danas ima potpuno drugačiju priču za javnost: „U posljednjih pet godina nijedan ljekar zaposlen u ovoj zdravstvenoj ustanovi nije kažnjen, odnosno nije pokrenut nijedan disciplinski postupak zbog eventualne ljekarske greške“.
U ovom periodu, naglašavaju za CAPITAL, podnesena je samo jedna tužba za nadoknadu nematerijalne štete i vrijednost spora je 10.000 KM.
Protiv UKC RS podneseno 18 tužbi
Pacijent u bolnicu, očigledno, odlazi na sopstvenu odgovornost, jer, ukoliko posumnja u kvalitet liječenja, nema protokola koji bi ga zaštitio, iako vlastitom platom održava zdravstveni sistem RS.
Među bolničkim knjigama sve je tajna. Podaci su pod stogom zaštitom, ali UKC RS otkrivaju da je protiv najveće zdravstvene ustanove, a zbog ljekarske greške, podneseno 18 tužbi. Tri spora teška 90.000 KM, pohvalili su se, riješena su u korist, dok su dva vrijedna 80.000 KM završena na štetu UKC RS.
Ni dobojska bolnica „Sveti apostol Luka“ nema problematičkih ljekara, a fizičke bolove zbog kvara aparata spremna je da plati 25.000 KM.
„Podnesena je jedna tužba protiv bolnice zbog fizičkog bola uzrokovanih kvarom medicinskog aparata. Vrijednost odštetnog zahtjeva iznosila je 25.000 KM i slučaj je riješen u korist pacijenta“, navode iz bolnice.
Da je ćutanje o „škakljivim“ slučajevima u bolnicama odavno usvojena praksa, posvjedočilo je i ignorantsko ponašanje zdravstvenih ustanova u Trebinju, Bijeljini i Istočnom Sarajevu. Na konkretna pitanja CAPITAL-u, ni nakon dva mjeseca čekanja, odgovori nisu stigli. U Bolnici Istočno Sarajevo kratko nam je poručeno:„Direktor će odlučiti da li će uopšte odgovoriti na vaša pitanja“. Očigledno, Goran Todorović odlučio je da ćuti.
U Strukovnom sindikatu doktora medicine RS podsjećaju na svjetsku praksu da ljekar sam prijavljuje grešku. Ova sreća zaobišla je Jovanu Šinik i Rajku Orelj.
„Ne radi se ovo samo da bi bio kažnjen, već da i ostale kolege u eventualnim budućim istim slučajevima ne naprave iste greške. U Republici Srpskoj ništa od toga ne postoji. Ljudi u nas gledaju s nadom i, ako smo odgovorni, greške su rijetke. Sve je do pojedinca“, kaže predsjednik sindikata Miodrag Femić.
Femić napominje da bi zdravstvene ustanove trebalo da sklope ugovore za osiguravajućim kućama koje medicinare ne štite od krivične odgovornosti, ali su tu da im pripomognu u sporovima.
Zdravstvene ustanove ovakve neobavezujuće odluke donose među svoja četiri zida. Za polisama osiguranja od odgovornosti od profesionalne greške ljekara nisu često posezali, radije su zataškavali slučajeve.
Tako i onaj sa uljem nepoznatog porijekla koje se u decembru 2015. godine našlo u inubatorima UKC RS. Nije bilo poznato koliko dugo je ulje bilo prisutno u sistemu vazduha i da li su ga prijevremeno rođena djeca udisala…
U zdravstvenom sistemu RS svjedoci smo i nemara i bahatosti među bijelim mantilima. Javnost su posljednjih godina često potresale priče sa smrtnim ishodima u kojima je bilo jasno da postoji medicinska greška. Komisije za utvrđivanje odgovornosti budu formirane, a onda se sve zataška. Kompletiranju slike o stanju zdravstenog sistema samo treba dodati i medicinske aparate koje ni stotine miliona uloženih maraka nisu uspjele da skinu sa respiratora.
Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva
