Da je pokazao makar trunku političkog takta i potisnuo lične animozitete prema tadašnjem premijeru Radovanu Viškoviću, lider SNSD-a Milorad Dodik danas bi imao znatno stabilniju i komotniju vlast u Republici Srpskoj. Umjesto toga, rušenje sopstvene Vlade u avgustu prošle godine otvorilo je procese čije posljedice i dalje sanira.
Pravnosnažna presuda Suda BiH, kojom mu je prestala da važi funkcija predsjednika Republike Srpske, očigledno je u Dodiku probudila potrebu da političkim gestom demonstrira da je i dalje „broj jedan“ u Srpskoj. Imenovanjem Save Minića za Viškovićevog nasljednika pokušao je da potvrdi stvarnu moć, ali se istovremeno upleo u novi krug sporova sa Ustavnim sudom BiH, koji ni do danas nisu okončani.
Time je sebi nepotrebno zakomplikovao političku poziciju i otvorio dodatne frontove, uključujući i izborni duel između Siniše Karana (SNSD) i Branka Blanuše (SDS), koji je, uz stabilnu i neosporavanu Vladu, mogao posmatrati iz daleko rasterećenije i komotnije pozicije.
Jer, uz stabilnu i neosporavanu Vladu, čak i u slučaju pobjede predsjednika najveće opozicione stranke u Republici Srpskoj, Milorad Dodik bi redovne izbore, zakazane za oktobar ove godine, dočekao iz znatno jače političke pozicije. Suprotno tome, pad Vlade i eventualna pobjeda Branka Blanuše značili bi gubitak ključne poluge moći. Dodik bi prvi put ostao bez kontrole nad ključnim procesima, s obzirom na to da bi lider SDS-a imao pravo da imenuje narednog predsjednika Vlade.
Presuda, gubitak mandata i ustavni vakuum
Podsjećamo, Miloradu Dodiku je, nakon pravosnažne presude zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika, kojom mu je izrečena jednogodišnja kazna zatvora (kasnije pretvorena u novčanu) i šestogodišnja zabrana obavljanja funkcija koje se finansiraju iz budžeta, prestao mandat predsjednika Republike Srpske. Uprkos tome, Dodik se mjesecima nastavio predstavljati kao predsjednik, te je, nakon pada Vlade Radovana Viškovića, Narodnoj skupštini Republike Srpske uputio prijedlog novog mandatara, koji je potom i usvojen.
Takav slijed događaja otvorio je postupak pred Ustavnim sudom BiH, koji je pomenutu Vladu proglasio neustavnom, uz obrazloženje da Dodik, zbog ranijeg gubitka funkcije, nije imao ustavno pravo da predloži Viškovićevog nasljednika. Očigledno svjestan ishoda tog postupka, Savo Minić podnosi ostavku i faktički obara Vladu koju je vodio svega nekoliko mjeseci, da bi potom ponovo bio predložen za mandatara.
Dvije Vlade, isti problem
Ovaj put prijedlog dolazi od Ane Trišić Babić, vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske, čime se ulazi u novu ustavnopravnu zonu rizika. Naime, funkcija vršioca dužnosti predsjednika nije prepoznata Ustavom Republike Srpske, zbog čega je osporena i druga Minićeva Vlada, čime se krug institucionalne nestabilnosti zatvara, ali problemi po politički vrh vlasti ostaju otvoreni.
Jer, ukoliko i aktuelna Vlada bude osporena, jedino preostalo rješenje biće da novu imenuje pobjednik prijevremenih izbora za predsjednika Republike Srpske. A ni u tom segmentu ne manjka političke drame.
Iako su izbori održani još 23. novembra prošle godine, ime izbornog pobjednika do danas nije poznato.
Nakon prvobitnog prebrojavanja glasova, Centralna izborna komisija BiH objavila je da je kandidat SNSD-a Siniša Karan osvojio 222.182 glasa, dok je Branko Blanuša, kandidat SDS-a, dobio 212.605 glasova. Međutim, CIK je uvažio brojne prigovore opozicije na regularnost izbornog procesa, te donio odluku o ponavljanju glasanja na čak 136 biračkih mjesta.
Uvođenje „vršioca dužnosti predsjednika“ otvorilo je prostor u kojem se političke odluke donose bez jasnog ustavnog uporišta.
Situaciju dodatno komplikuje činjenica da je, nakon korekcija i uvida u sporni izborni materijal, Blanuša trenutno u prednosti od oko 6.500 glasova, čime je politička neizvjesnost dodatno produbljena.
Presedan bez jasnog izlaza
Politikolog Velizar Antić ističe za MojuHercegovinu da je čitava situacija oko izbora „vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske“ pravni presedan, budući da takva funkcija nije jasno regulisana niti predviđena postojećim zakonodavstvom, što bi u narednom periodu moglo donijeti dodatne ozbiljne probleme rukovodstvu ovog entiteta.
„Ovo je situacija koja se po prvi put dešava, a za nju nemamo jasno i precizno zakonsko rješenje. Upravo zbog toga ostavljen je ogroman prostor za različita tumačenja, da li je i u kojoj mjeri izbor samog v.d. predsjednika Republike Srpske, a posljedično i izbor predsjednika Vlade, u skladu sa Ustavom i zakonima. Kako god da Ustavni sud BiH presudi po ovom pitanju, imaćemo jednu stranu koja će biti nezadovoljna i koja će osporavati valjanost takve odluke“, kaže Antić.
Duel Siniše Karana i Branka Blanuše, dodaje on, dodatno dobija na značaju zbog mogućnosti da i nova Vlada, predvođena Savom Minićem, bude proglašena neustavnom. U tom slučaju, a ukoliko bi Blanuša u međuvremenu pobijedio na izborima, upravo bi lider SDS-a imao ustavni mandat da predloži novog predsjednika Vlade.
„U takvom raspletu situacija se dodatno komplikuje, a vladajuća koalicija dolazi u ogroman problem jer ostaje bez kontrole nad izvršnom vlašću u periodu neposredno pred opšte izbore. To bi za njih bio izuzetno težak udarac. Međutim, čak i da Vlada ne bude osporena, a Blanuša odnese pobjedu, to bi predstavljalo snažan politički potres i definitivan početak razvlašćivanja Milorada Dodika i njegovih koalicionih partnera“, ističe Antić.
Prema njegovim riječima, sama činjenica da bi u takvom scenariju u Palatu predsjednika Republike Srpske ušao Blanuša, dok bi je napustili Dodik i Ana Trišić Babić, predstavljala bi simboličan, ali i suštinski gubitak vlasti za aktuelnu koaliciju.
Ulazak opozicije u Palatu predsjednika imao bi snažniji politički efekat od samog pada jedne Vlade.
„Čak i u varijanti da Minić ostane na čelu Vlade, opozicija bi u izbornu trku ušla sa znatno boljih startnih pozicija, dok bi vlast očigledno bila na silaznoj putanji. Upravo zbog toga su ovi izbori od ogromnog značaja, i za vlast i za opoziciju. Ulog je izuzetno veliki“, naglašava Antić.
Alarmi su upaljeni
Sagovornik MojeHercegovine uvjeren je da je zbog svega navedenog politički alarm već odavno upaljen u svim partijama na sceni Republike Srpske.
„Alarm je uveliko upaljen, kako u SNSD-u i njihovim koalicionim partnerima, tako i u SDS-u i ostalim opozicionim strankama. Iako se radi o manjem broju biračkih mjesta, pa nema utiska da su stranačke mašinerije u potpunosti aktivirane, siguran sam da se na terenu i jedni i drugi maksimalno angažuju. Ne vjerujem da će uspjeti da animiraju znatno veći broj birača. Izlaznost će, po svemu sudeći, ponovo biti bliža onoj sa prethodnih ponovljenih izbora nego sa redovnih opštih izbora“, zaključuje Antić.
Politička analitičarka Tanja Topić upozorava da bi eventualna odluka Ustavnog suda BiH, kojom bi i nova Vlada Save Minića bila proglašena nelegitimnom, otvorila potpuno novo i znatno rizičnije poglavlje uoči ponovljenih izbora.
„Taj alarm može ići u izrazito negativnom smjeru, jer pritisak takve odluke može dovesti do posezanja za svim nedozvoljenim sredstvima, uz dodatno pojačavanje stepena političke korupcije do krajnjih granica“, ističe Topićeva.
Prema njenim riječima, takav razvoj događaja dodatno bi zaoštrio političku atmosferu i pretvorio predizbornu kampanju u otvorenu borbu „na sve ili ništa“.
„To je nimalo ugodna situacija, naročito za partije koje su trenutno na vlasti“, zaključuje Topićeva.
Borba za institucije, narativ i resurse
Komunikolog Mladen Bubonjić kaže za MojuHercegovinu da su stranke, prije svega SNSD, više nego svjesne da ponovljeni izbori nisu samo politička borba između kandidata vlasti i kandidata opozicije.
„Ponovljeni izbori neće biti samo borba za instituciju, nego i za kontrolu narativa, kao i za preraspodjelu moći. Svjesni toga, vladajući će još više ‘upregnuti’ raspoložive resurse za potvrdu rezultata i očuvanje pozicije“, kaže Bubonjić.
S druge strane, dodaje on, opozicija računa na dodatnu frustraciju naroda ali i fer izbore koji im mogu donijeti pobjedu.
„Ipak, teško je očekivati da će vladajući tek tako sve prepustiti slučaju. Ako im je pažnja u novembru bila ‘rasuta’, sada sve ‘resurse’ mogu usmjeriti na ova izborna mjesta. Alarmi su upaljeni, vladajući imaju višegodišnje iskustvo u ‘usmjeravanju glasova’, opozicija je spremna na to. Pitanje je ko će imati više resursa i ljudi na terenu“, zaključio je Bubonjić.
U konačnici, kriza koja se danas odvija vezano za legitimnost Vlade Srpske nije nastala kao posljedica vanjskog pritiska, za razliku od svih drugih prošlogodišnjih kriza, već kao rezultat niza svjesnih odluka donesenih unutar samog vrha vlasti. Umjesto stabilizacije sistema nakon gubitka predsjedničkog mandata, izabrana je strategija političkog demonstriranja moći, čime su otvoreni procesi koji sada prijete da izmaknu kontroli.
Paradoks je u tome što je upravo insistiranje na potpunoj kontroli proizvelo stanje u kojem su ključne institucije dovedene u pitanje, a izvršna vlast funkcioniše u konstantnoj pravnoj neizvjesnosti. U takvom ambijentu, svaki naredni potez, bilo odluka Ustavnog suda, bilo ishod ponovljenih izbora, nosi potencijal da dodatno destabilizuje političku scenu, ali i da trajno promijeni odnose snaga u Republici Srpskoj.
