SDS je kandidovao Branka Blanušu za predsjednika Republike Srpske i na sljedećim, redovnim, izborima koji se održavaju 2026. godine. Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović poručio je proteklog vikenda da će biti kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH. Ova jednačina ne uključuje lidera PDP-a i Pokreta Sigurna Srpska Draška Stanivukovića koji već godinama ne krije ambiciju da dođe na čelo Srpske. Zbog toga se postavlja pitanju mogu li se u opoziciji nadati pobjedi nad kandidatima SNSD-a ukoliko nastupe u dvije kolone ili će se ponovo morati tražiti kompromisna rješenja i odustajanje od sopstvenih ambicija.
Opozicija već gotovo dvije decenije nastupa u jednoj koloni i u tom periodu ne uspijeva da “dobaci” do SNSD-ovih kandidata, a rezultat Ognjena Tadića iz 2014. i nedavni Blanušin su najozbiljnije uzdrmali stranku koju predvodi Milorad Dodik, kao najmoćnija politička figura od Trebinja do Novog Grada.
Od kada je Stanivuković prvi put pobijedio na izborima za gradonačelnika Banjaluke, traju polemike unutar opozicije da li je on i dalje “njihov” ili se neprihvatljivo približio lideru SNSD-a. Na izborima 2022, što se tiče opozicionih stranaka, nije bio poželjan kao kandidat za predsjednika Srpske, te je izbor pao na Jelenu Trivić, tada visoku funkcionerku PDP-a a danas predsjednicu Narodnog fronta. Stanivuković je “popustio” te podržao Trivićevu, ali je kasnije optužen od iste da na terenu nije radio za nju.
Sukob Stanivukovića sa Trivićevom, a kasnije i Vukanovićem, postao je nepremostiva prepreka za podršku njegovoj kandidaturi za novi mandat na čelu grada na Vrbasu. Najveća opoziciona stranka, SDS, koja je do tada imala korektan odnos sa sva tri pomenuta aktera, opredijeljuje se za Trivićevu, koja je takođe tada bila kandidat. Stanivuković potom izlazi samostalno, i ubjedljivo pobjeđuje i kandidata SNSD-a Nikolu Šobota, i samu Trivićevu.
Na prijevremene izbore 23. novembra ove godine nije nastupao kao kandidat te je, nakon jednog perioda “vijećanja”, podržao Blanušu, koji je u Banjaluci “oduvao” Sinišu Karana, kandidata SNSD-a. To je smatrao dovoljnim “kapitalom” sa kojim će se sljedeće godine nametnuti kao logičan izbor za izbornu trku.
Zbog toga je burno reagovao kada je SDS, kako je rekao, bez konsultacija, samokandidovao, Blanušu i za izbore 2026. godine. Takav potez ocijenio je nekolegijalnim.
Ono što mu ne ide u prilog jeste da se i sam u više navrata samokandidovao, pred osvajanje prvog mandata na čelu Banjaluke čak godinu dana ranije. Nezgodno je o kolegijalnosti govoriti i kada istovremeno “otimate” poslanike i odbornike od SDS-a i prevlačite u svoj novoformirani pokret. Teško je, takođe, i oobrazložiti šta ima sporno u tome da najveća opoziciona partija ponovo kandiduje Blanušu, kada je isti od potpunog anonimusa došao na korak do pobjede u duelu sa SNSD-ovim kandidatom u samo dva mjeseca.
Sa druge strane, grupacija na čijem je čelu, jeste druga po snazi u opozicionom bloku, u Banjaluci jeste ostvaren odličan rezultat, a Pokret Sigurna Srpska prvi je politički subjekt iz opozicije koji nakon dugo vremena uspijeva da prodre i u biračko tijelo vladajućeg bloka, a koje je neophodno za pobjedu, te je teško očekivati da nemaju kandidata na izborima sljedeće godine.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže u razgovoru za naš portal kako je teško zamisliti da će, nakon ovih pojedinačnih istupa, opozicija nastupiti u jednoj koloni na izborima 2026. godine.
“Vidjeli smo da nisu jedinstveni, da je opiziciona scena fragmentirana. Nastup u nekoliko kolona ne mora nužno da znači da je to loše rješenje, iz dva razloga. Dosadašnji zajednički nastup nije donosio neminovno izbornu pobjedu. Drugi razlog su promijenjene okolnosti – izbori 2026. trebalo bi da budu održani uz primjenu novih tehnologija, čime bi bio sužen prostor izbornom falsifikovanju. Drugo, vladajući neće, ma ko bio kandidat za inokosne funkcije, biti jaki kao u vrijeme kad ih je predvodio Milorad Dodik. U međuvremenu je povjerenje građana u izborni proces, političke aktere i institucije značajno opalo i mislim da će najveći izazov u narednom periodu biti povratiti izgubljeno povjerenje”, kaže ona.
Politikolog Velizar Antić kaže za MojuHercegovinu da će biti jako zanimljivo i uzbudljivo pratiti razvoj situacije sa prijedlozima vezanim za opozicionog kandidata na predstojećim izborima.
“Sve četiri opozicione partije imaju svoje interese i motive za različite prijedloge na ovu temu. Međutim, izbor zajedničkih kandidata zavisiće od više faktora. Prvi i najznačajniji je sigurno činjenica da bez zajedničkih kandidata za pozicije predsednika Srpske i člana Predsedništva iz Republike Srpske, opozicioni kandidati imaju jako male šanse za pobedu”, kaže naš sagovornik.
Druga činjenica, dodaje on, jeste da će one partije koje budu imale svoje kandidate na izborima osvojiti i veći broj glasova za Narodnu skupštinu RS jer sami kandidati „vuku“ određeni broj glasova i za stranku koja ih je kandidovala.
“Iz ovog razloga sve partije će željeti da nametnu svoje kandidate za ove funkcije. Između želja sa jedne i mogućnosti i realne snage sa druge strane, biće potrebno tražiti rešenja za potencijalne kandidate. Ono što je nesumnjivo jeste da će biti potrebno da mnogi u opoziciji pobijede svoje sujete i ego i da se žrtvuju za zajednički cilj a to je podrška onim kandidatima koji imaju najviše šanse da odnesu pobjedu na predstojećim izborima. Ukoliko se upustimo u pokušaj presjeka sadašnjeg stanja i potencijalnih kandidata situacija je sljedeća. Prije svega, SDS kao najveća opoziciona partija i partija koja ima najjaču infrastrukturu od svih ostalih logično bi bilo da insistira i da ima kandidata za mjesto predsednika Republike Srpske. Ukoliko ovome dodamo i činjenicu da je Branko Blanuša ostvario izuzetno dobar rezultat na predstojećim prijevremenim izborima za predsednika Srpske, njegovo ime se nameće kao najozbiljnije za ovu poziciju”, kaže Antić.
Naime, dodaje on, ukoliko je Blanuša uspio da za samo dva mjeseca od potpuno anonimnog kandidata i kandidata sa kojim su se, slobodno možemo reći, sprdali ne samo iz vladajuće koalicije nego i mnogi iz opozicije dođe do rezultata da je možda i pobijedio na prijevremenim izborima, njegovo ime je u samom vrhu kandidata i za predstojeće izbore.
“Što se tiče PDP-a kao druge po redu najveće opozicione partije jasno je da i oni imaju interes da imaju ako ne kandidata za predsjednika, onda barem za mjesto u Predsjedništvu BiH. Ukoliko znamo da su ambicije i želja Draška Stanivukovića za poziciju predsjednika Srpske više puta objelodanjene jasno je da ni oni neće sjedeti skrštenih ruku. Na terenu vidimo aktivnosti i u pokušaju širenja baze i dolaska do novih glasova i stvaranjem Pokreta Sigurna Srpska kao pokušaj pravljenja koalicije unutar opozicije koja bi potencijalno preuzela mjesto najjače opozicione partije”, ističe naš sagovornik.
Takođe, dodaje on, imamo i interese Pokreta za pravdu i red i Nebojše Vukanovića koji je najavio kandidaturu za Predsjedništvo.
“Na njegovoj strani je nesumnjivo dugogodišnji žestoki sukob sa vladajućom koalicijom a takođe i činjenica da je u svim prethodnim izborima i on i njegov pokret davao podršku drugim opozicionim kandidatima. Na neki način sada i Vukanović traži podršku od ostalih partija iz opozicije da mu vrate uslugu i prethodnu podršku i da i oni ovog puta podrže njega na izborima”, poručio je on.
Što se tiče Narodnog fronta i Jelene Trivić, dodaje Antić, oni za sada nemaju svoje kandidate a kao najmanja i najmlađa opoziciona partija, naš sagovornik ne vjeruje da će insistirati na svom kandidatu ali veruje da će se umiješati u razgovore oko potencijalnih kandidata i podrške koju će dati.
