A na Motorijadi džezeri i to kakvi… (19. Moto skup u Trebinju iz drugog ugla)

Sinoć je spuštena zavjesa na još jedan Moto skup, koji je već 19. put organizovao trebinjski Moto klub ”TNT”. Ponovo je hiljade motorista prošlo trebinjskim ulicama, kako na oduševljenje mnogih, tako i na zgražavanje, takođe, mnogih. Dok mnogi obožavaju šmek koji za sobom nose bajkeri, postoje i oni kojima smeta buka i gužva koju stvaraju dvotočkaši. Bilo kako bilo, sljedeće godine nas očekuje jubilarni, dvadeseti Moto skup, a nema sumnje da će na jubilej doći veliki broj ljubitelja dvotočkaša, a pretpostavka je da će i organizatori dati sve od sebe da muzički dio popularne Motorijade bude kvalitetniji nego ikad. Potpisnik ovih redova je, u pogledu ovogodišnjeg Moto skupa, za zvijezde proglasio tzv. ”male bendove”, o kojima će u nastavku teksta biti najviše riječi.

U Trebinju, na Moto skupu, u svojstvu predgrupa već godinama sviraju manje-više ista imena. Jedan od tih bendova je i bend Paranoid iz Rudog, koji svaki put praši rokenrol kao da im je posljednji put, ili kao da im život zavisi od toga kakav će nastup imati. Trebinjska publika takvo zalaganje i energiju prepoznaje već godinama pa sa oduševljenjem isprati nastup ovih momaka. A na muzičku scenu ih je probila jedna autorska pjesma, snimljena prije desetak i više godina, a riječ je o, može se reći, već kultnoj pjesmi ”Olovni vojnici”. Zašto ovo pišem? Prosto, autorske pjesme zapravo preporučuju bend širokim narodnim masama i definiše ih u moru bendova. S tim u vezi, prava je šteta što na ovogodišnjoj Motorijadi nije bilo mjesta za mladi trebinjski bend ”Sedmo nebo”, momke koji grade sopstveni imidž isključivo kroz autorski rad. Doduše, momci sa sedmog neba su nastupili za vikend, u Stocu, u okviru Smart festa, na kojem su imali čast podijeliti binu sa legendarnim Psihomodo Popom i Antom Kešom, zvijezdom u usponu. No, vratimo se na Trebinje i 19. Moto skup.

Ove godine se na Moto skupu desilo nešto što se nikad ili rijetko dešava na ovakvim manifestacijama. Iako je u medijima izašla informacija da će banjalučki ”Jazz poesy cabaret” imati svoj nastup ispred Kulturnog centra, ovi fantastični momci i muzičari su nastupili na bini Moto skupa, na iznenađenje, ali i na radost mnogih. Džezerska svirka i neka čudna energija, koja ne samo da je kabaretska, već pomalo i pankerska, čini ”Jazz poesy cabaret” zaista nesvakidašnjim. Udarna igla ove zanimljive skupine, Nebojša Kuruzović, sjajnom energijom i nastupom, gotovo do savršenstva je prezentovao sve ono što ovaj bend svojim imenom zapravo želi. Poezija i džez nisu na vi, a kad se na to doda i kabaretski pristup, iščašen, duhovit i beskrajno šarmantan, dobije se ugođaj koji, ruku na srce, ipak nije za veliku Moto binu.

Uprkos uloženom trudu i energiji koju su pružili članovi ”Jazz poesy cabaret”, ostaje žal što trebinjska publika nije na pravi način mogla uživati u promociji albuma ”Ne pravdam se, već se ispovijedam”. Jednostavno, ovi momci traže intimniji prostor, u kojem će zasijati punim sjajem. Ostaje nada da će još neki put doći u Trebinje, a recimo da bi prostor ispred Muzeja Hercegovine bio idealan.

Šta reći o trebinjskim ”žitarima” ili ”kuževima”, kako ih nazivaju svi oni koji godinama uživaju u njihovoj beskompromisnoj rok svirci? Dugogodišnji muzičari, iskusni, prekaljeni asovi, što bi se reklo, ”Krugovi u žitu” zaista pružaju 200% sebe, a pogotovo kada se nađu na velikoj bini. Ono što je ”Jazz poesy cabaret”-u zapravo kočnica, ”Krugovima” je izduvni ventil koji ih tjera na maksimum, pa i na mnogo više od toga. Bobo, Miloš, Krsto, Miran i Bojan su sinoć brojnoj publici priuštili sjajnu svirku satkanu od presjeka jugoslovenskog i post-jugoslovenskog rokenrola, potvrđujući još jednom da je trebinjska Motorijada prosto nezamisliva bez njih. Od laganih ritmova, baladičnih tonova pa sve do Bjesova i Goblina, ”vozali” su publiku dovodeći ih skoro do ekstaze. Definitivno niko neće, a i ne smije da dovede u pitanje kvalitet kojim raspolažu ”Krugovi u žitu”. Od sjajnih muzičara, do vokala braće Slijepčević, sve funkcioniše besprijekorno. Kako su ”prekucali” ovu igricu, a i stekli brojne fanove, ostvarili kontakte, sljedeći korak koji, vjerujem, mnogi očekuju, je ulazak u studio i snimanje, ako ne albuma, onda bar nekog singla. Time će ova sjajna rokenrol priča biti zaokružena na najljepši mogući način.

Nastupali su još i Alen Islamović sa svojim bendom i Osvajači, ali o njima se skoro sve zna, a i, što se mene tiče, ovogodišnju Motorijadu su obilježili ”mali bendovi”.

Do sljedećeg, jubilarnog Moto skupa, mnogi će odmoriti od graje koju proizvode motori, a mnogi će s nestrpljenjem očekivati još jedan bajkerski talas u gradu na Trebišnjici. Oni džangrizavi će dati sve od sebe da pobjegnu iz Trebinja u periodu Motorijade, navodeći milion zamjerki, a ostali će sa radošću dočekati goste koji su, nakon toliko godina, faktički domaćini, i uz osmijeh ispratiti još jedan defile motorista, zvuk motora i žestokog rokenrola.

Igor Svrdlin

Autor