61. Festival festivala: Sumnja u Kokošku i šta se nalazi Ispod površine?!

U takmičarskom programu 61. Festivala festivala odigrane su još dvije predstave, a neočekivanu priliku da se predstave u ”prajmtajmu” dobili su mladi glumci Gradskog pozorišta Trebinje i Kulturne scene Male stvari koji su, umjesto Makedonaca, doduše u pratećem programu, odigrali predstavu ”Sumnja” u adaptaciji i režiji Željka Miloševića. Predstava ”Kokoška” Gradskog pozorišta iz Smederevske Palanke naišla je na oštre, gotovo nezapamćene, reakcije dugogodišnjeg učesnika ii gosta Festivala festivala, Dragana Koprivice. Šta je Ispod površine takve reakcije? O svemu onome što se nalazi ispod površine progovorili su mladi glumci iz Koprivnice, okupljeni pod nazivom Ludens teatar – Kaotis teatralis, koji su izvei predstavu ”Ispod površine” u režiji Karla Kučande. Sinoć je u fantastičnom ambijentu ispred stare ljetnje pozorinice Marija Đajić na fantastičan način odigrala monodramu ”Hasanaginica” po tekstovima Milana Ogrizovića, Ljubomira Simovića i Alekse Šantića. Publika je gromoglasnim aplauzom i vraćanjem glumice na bis na najbolji način nagradila i prepoznala rad kojim je Đajićeva prezentovala svoju Hasanaginicu. Na 61. Festival festivala se noćas spušta zavjesa, a nakon odgledanih predstava s pravom se može reći da je domaći ansambl koji će večeras izvesti predstavu ”Sluge” Žana Ženea, vrlo konkurentan u svim kategorijama. No, krenimo redom… Čemu Sumnja u Kokošku i šta se zapravo nalazi Ispod površine?!

Treće noći 61. Festivala festivala, u okviru pratećeg programa odigrana je predstava ”Sumnja” Gradskog pozorišta Trebinje & Kulturne scene Male stvari. Iako je mladi ansambl ove predstave trebao nastupiti u 23:00, oni su dobili neočekivanu priliku da se predstave u ”udarnom terminu” pred punom pozorišnom salom Kulturnog centra Trebinje. Kako smo već ranije napisali, ansambl predstave ”Advokat Patlen” SOV Gimnazije ”Kočo Racin” iz Velesa, otkazao je učešće na Festivali festivala zbog saobraćajne nezgode  u kojoj je glavni akter ove predstave, Kristijan Jordanov, zadobio lakše povrede.

Može se reći da je sreća u nesreći to da je priliku za novo iskustvo, igranje pred festivalskom publikom i punom salom, dobio mladi ansambl predstave ”Sumnja”, a stiče se utisak da su neka prošla igranja ovog komada bila na kvalitativno dosta većem nivou. To se jednostavno dešava i mnogo ozbiljnijim i iskusnijim trupama, pa se ne treba, a i ne smije zamjeriti. Ono što je najvažnije, a Mitar, Sara, Anastasia, Milica i ostali članovi družine toga moraju biti svjesni, je da iz ovog iskustva svakako moraju izvući dosta pouka koje će im nesumnjivo biti od velike pomoći u daljem radu. Oni su briljirali u nekim od prethodnih igranja predstave ”Sumnja” pa jedno lošije igranje ne smije da ih demotiviše ili, još gore, obezvolji u smislu daljeg rada u pozorištu.

Nakon dana pauze u takmičarskom smislu, ”turnir” je nastavljen izvođenjem predstave ”Kokoška” Gradskog pozorišta Smederevska Palanka. Ovaj savremeni komad Nikolaja Koljade režirao je i adaptirao Pavle Jozić, a kako ističu iz ansambla ovog pozorišta, razlog postavljanja baš ovog komada bio je pokušaj da se jednom komedijom vrati palanačka publika i da se oživi pozorište u Smederevskoj Palanci i sav taj kult i magija koju sa sobom nosi pozorište. S tim u vezi, važno je reći da ekipa okupljenja oko predstave ”Kokoška” nije radila tzv. festivalsku, takmičarsku predstavu, a što je važno u daljem kontekstu ovog teksta.

U predstavi palanačkog pozorišta igraju iskusni i manje iskusni glumci predvođeni prvacima ove scene, Sašom Stošićem i Dejanom Gligorijevićem. Ostatak ansambla čine Marija Jozić, Radoje Đurđević, Slađan Stanić, Jovan Stojanović, Vuk Milanović, Ana Karapandžić Vuković, Dijana Vlajić, Sanja Dojčinović i Stefan Lazarević. Uz povremene oscilacije u glumačkom smislu, te koketiranjem sa onim što bi se nazvalo pučkim ili, modernije, estradnim pozorištem, sve ostalo je funkcionisalo na zaista visokom nivou. Glumačke oscilacije su nešto što se dešava u svakom igranju predstave, u svim ansamblima svijeta, jer pozorište je živa stvar i nemoguće je robotski tačno svaki put odigrati predstavu. Što se tiče onih dijelova predstave koji jesu bili estradni, pomalo jeftini, ni to ne treba zamjeriti ovom ansamblu, jer kako je navedeno ovaj komad je izabran prvenstveno zbog publike, da bi je komedijom vratili u pozorišnu salu. Iz tog ugla gledano, jako je zanimljivo da je ansambl iz mora komedija koje su mogle biti postavljene sa ciljem popularizacije pozorišta, izabrao jednu ozbiljnu komediju, kakva je ”Kokoška” Nikolaja Koljade. Stoga povremeno podilaženje publici ne treba dočekati na nož jer bi, s druge strane, potpuno legitimno bilo da je ovaj ansambl, u skladu sa zacrtanim ciljem, odabrao i neki mnogo popularniji komad, pa im se opet ništa ne bi moglo/smjelo zamjeriti.

Sve ovo pišem iz razloga istupa Dragana Koprivice, dugogodišnjeg učesnika, ali i gosta ovog festivala, četvorostrukog pobjednika Festivala festivala, koji je na okruglom stolu nakon predstave ”Kokoška” potpuno brutalno, stiče se utisak i bezrazložno, kritikovao ovo dramsko ostvarenje. On je istakao kako u predstavi ‘’Kokoška’’ zapravo nema ničega osim scenografije koja će vjerovatno biti nagrađena Zlatnom maskom?! Dovodeći u pitanje rad žirija republičkog festivala u Kuli, nazvavši palanačku predstavu najgorom koju je trebinjska publika mogla vidjeti, potpuno zanemarivši sve ono dobro što je bilo u predstavi (a itekako je bilo) odveo je okrugli sto u potpuno drugom, pogrešnom smjeru a razmišljanja sam da ispod površine ima nešto što treba zagrebati. Činjenica je da je u sklopu Festivala festivala bilo drastično lošijih predstava od predstave ”Kokoška”, a to pišem kao redovni posjetilac i gotovo redovni učesnik obnovljene smotre dramskih amatera bivše Jugoslavije, dakle od 2002. godine. Nikad se na okruglom stolu nije na ovaj način masakrirao rad dramskih amatera, a bilo je mnogo predstava koje su po svim aspektima ”pale sa Marsa” i našle se na Festivalu festivala. Štaviše, praksa na Festivalu festivala je bila da se loše predstave gotovo bez izuzetka pohvale i da se, uprkos svemu, nađe lijepa riječ za takve dramske pokušaje. Nisam od onih koji će takvu praksu podržati, naprotiv, zagovornik sam kritičkih osvrta na svaku predstavu, jer bezrezervna podrška nečemu što itekako zaslužuje biti iskritikovano je zapravo medvjeđa usluga ansamblu takvih predstava. Reći pozorišnom amateru, pa i profesionalcu, pogotovo mladom čovjeku, da je bezgrešan je ništa drugo do ukopavanje talenta i volje za napredovanjem.

Razmišljajući o motivima gotovo predatorskog napada Dragana Koprivice na ”Kokošku” mislima odlutah u 2010. godinu i 53. Festival festivala… Te godine, festivalsku pobjedu odnijela je predstava ”Jedan dan sa familijom Kiš”, autorski projekat Dragana Koprivice, koji je potpisao i režiju ovog komada koji je izveo ansambl Dramskog amaterskog studija Centra za kulturu “Vojislav Bulatović Strunjo” iz Bijelog Polja. Od 2002. godine, otkad pratim Festival festivala, ne pamtim da je publika zviždanjem negodovala na odluke žirija. To se dogodilo kada je Koprivica posljednji put trijumfovao na smotri dramskih amatera bivše Jugoslavije. Zašto ovo pišem? Apsolutno ne iz razloga da dovedem u pitanje rad i odluke stručnog žirija sa 53. Festivala festivala. Negodovanje koje je bilo prisutno kod većeg dijela publike na dodjeli nagrada te, 2010. godine, navodim kako bi opšta slika o predstavi ‘’Jedan dan sa familijom Kiš’’ i njenom prijemu od strane publike bila jasnija. Te iste godine, dakle 2010. u okviru Festivala festival realizovana je, po prvi i za sada jedini put, radionica pisanja pozorišne kritike na kojoj su učešće uzeli studenti Dramaturgije u Banjaluci te Teatrologije iz Istočnog Sarajeva. Među studentima – učesnicima te radionice bio je i tada dvadesetdvogodišnji Pavle Jozić, student dramaturgije, reditelj predstave ‘’Kokoška’’. Koliko me sjećanje služi, svi učesnici radionice su iznijeli dosta negativne kritike i zamjerke na predstavu ‘’Jedan dan sa familijom Kiš’’. Pavle Jozić je svoju kritiku za predstavu ”Jedan dan sa familijom Kiš” nazvao ‘’Neće grom u Koprivice’’. Kako ne mogu da se otmem utisku da se sve navedeno dogodilo ‘’sticajem čudnih okolnosti’’, uz otvoren prostor da ipak možda griješim, što nikada nećemo saznati, mišljenja sam da je krajnje nekorektna potreba za revanšizmom gospodina Koprivice, pogotovo nakon osam godina, kada je dočekao priliku da sačeka mladog Jozića na ‘’penalu’’. Ako Koprivičine riječi izgovorene na okruglom stolu, a tiču se predstave ‘’Kokoška’’ posmatramo iz ovog konteksta, najblaže rečeno je nekorektno, da ne kažem skandalozno Koprivičino izlaganje. Prosto, na ovakvim smotrama ne bi trebalo a ni smjelo biti mjesta za ovakvu vrstu revanšizma. Te, 2010. godine, studenti  Dramaturgije i Teatrologije dobili su zadatak da pišu svoje viđenje o predstavama učesnicima 53. Festivala festivala. Njihovo potpuno legalno pravo je bilo da, u skladu sa ličnim afinitetima, prožimanjima i simpatijama, napišu utiske. Legitimno je pravo i Dragana Koprivice da kaže sve što misli o predstavi, pa i ono što ne misli. Ono što je sporno je pozadina svega rečenog, a što baca sumnju na dobru namjeru Dragana Koprivice. Ako ćemo kritikovati, a ponavljam da sam mišljenja da dobronamjerna, argumentovana kritika donosi više koristi u pogledu kvaliteta amaterske pozorišne scene u regionu, ajmo onda kritikovati bez izuzetka i povlastica. Ako ćemo hvaliti, ajde da hvalimo bez izuzetka. Dvostruki aršini, koji su ove godini kulminirali, ne donose ništa dobro ovoj smotri i u budućnosti se ne bi smjeli dešavati. Na ovogodišnjem Festivalu festivala našle su se bar dvije predstave koje su zaslužile žestoke kritike, a sve u cilju poboljšanja amaterske scene. Treba naglasiti i to da Koprivica dovodi u pitanje rad stručnog žirija na republičkom festival dramskih amatera Srbije koji se održava u Kuli, što nije korektno, jer ansambl predstave ‘’Kokoška’’ je na pomenutom festival proglašen apsolutnim pobjednikom i potpuno zasluženo se našao u takmičarskom program 61. Festivala festivala. A stručni žiri je uvijek skup ljudi različitih afiniteta i poimanja, kao i očekivanja, čije odluke ne treba dovoditi u pitanje, iz prostog razloga što su to odluke iza kojih stoje oni i niko drugi. Stoga ne bih sporio ni odluke stručnog žirija 53. Festivala festivala, već sam isključivo argumentovano napisao da je te godine publika zaista jedini put od obnove Festivala festival glasno negodovala na odluke žirija. Dakle, predstava ‘’Kokoška’’ je imala dosta elemenata kvalitetnog pozorišnog čina, ansambl je odigrao onako kako je odigrao, da li mogu bolje, vjerovatno je da mogu, kao što je vjerovatno da mogu i gore, ali sve je to pozorište.

Pokušah izgrebati ispod površine tražeći motiv, u velikoj mjeri, neopravdanih kritika Dragana Koprivice, a amaterski entuzijasti iz Koprivnice, članovi Teatra Ludens – Kaotis teatralis, sinoć su zagrebali ispod površine tražeći uzrok svim onim problemim o kojima su odlučili progovoriti u predstavi ‘’Ispod površine’’. Razigran, mlad ansambl je na prilično vedar način govorio o nimalo vedroj temi i to su na momente radili briljantno. Upravo takav pristup je najnačajnije I najbolje što je publika sinoć mogla vidjeti a i prepoznati, što potvrđuje aplauz kojim je Teatar Ludens – Kaotis teatralis nagrađen nakon predstave. Bila je prisutna neujednačenost ansambla, ali opšti utisak nakon ove predstave je ipak pozitivan.

Ansambl predvođen rediteljem Karlom Kučandom su pobjednici ovogodišnje smotre amaterskih kazališta u Hrvatskoj, te su na taj način, koji bi trebao biti i jedini, stekli pravo učešća na 61. Festivalu festival u Trebinju. Smjestivši publiku u veliku čekaonicu za pregled kod psihijatra, mladi glumci iz Koprivnice su hrabro progovorili o brojnim traumama, dilemama i bolestima društva. Činili su to uspješno i manje uspješno, u nekim segmentima su bili odlični, dok su u nekim potpuno padali, a sve u svemu utisak je da ova skupina radi kvalitetno, sa dobrim kadrom, te da na dosta dobar način progovaraju o problemima koji tište njih same. Oni su pokazali koliko efektan kraj znači za cjelokupan utisak, a oni su sinoć katarzično završili songom u kojem se pjeva o svim onim stvarima koje su nam pokazali amateri iz Koprivnice. Songom su poručili da se sve može izliječiti sem ljudske gluposti, a da se ljudska duša liječi upravo na način koji je prezentovao osamnaestočlani ansambl – vedrošću i hrabrim progovaranjem o svemu onome što nas tegobi. Oni koji su ostavili nešto bolji utisak su Petra Lozo koja je tumačila Običnog smrtnika, Muž i Žena u tumačenju Ivana Kovačića i Petre Balije, Lovro Hajster koji je tumačio transvestite Kimoru, Mihovil Maloča koji je tumačio Majka, oboljelog od PTSP sindroma te Mihail Kramarić u tumačenju Pacijenta u kolicima. Rediteljski postupak bio je radioničarski, što je dobar princip rada u predstavama ovog tipa, a kako su naveli sami članovi ove zanimljive pozorišne trupe, kroz dugotrajne razgovore i naporad rad došlo se do konačnog proizvoda.

U okviru pratećeg programa Festivala festivala, sinoć je u 19:00 časova Marija Đajić odigrala monodrama ‘’Hasanaginica’’. Đajićeva je izabrala fenomenalan ambijent za igranje, a to je ulaz u staru Ljetnju pozornicu u Starom gradu. Donekle i očekivano, jer je Marija Đajić onomad imala sjajnu inicijativu o obnavljanju ove ljetnje scene, kada je sa nekolicinom entuzijasta očišćene prostor a za cijelu priču nije bilo sluha. Marija Đajić je još tada pokazala veliku ljubav koju gaji prema Ljetnjoj sceni, a sinoć je donekle ostvarila dugogodišnji san jer su, simbolično ili ne, vrata Ljetnje pozornice sinoć bila širom otvorena. Marija Đajić je na fantastičan način uspjela oživjeti tragični lik Hasanaginice, a u tome su joj pomogle dramatizacije Milana Ogrizovića, Ljubomira Simovića i Alekse Šantića. Mlada Trebinjka mora biti ponosna i zadovoljna onim šta je sinoć prikazala, a na opšte oduševljenje, kako publike, tako i struke. O Marijinoj ‘’Hasanaginici’’ kao i njenom radu nešto više ćete moći pročitati u intervjuu koji će uskoro objaviti  internet magazin ‘’Moja Hercegovina’’.

Večeras se spušta zavjesa na 61. Festival festivala, kada će se predstaviti Gradsko pozorište Trebinje koje će izvesti komad ‘’Sluge’’ rađen po tekstu ‘’Sluškinje’’ Žana Ženea, a u adaptaciji i režiji Željka Miloševića. U komadu igraju Darko Kurtović, Vesna Đurić i Jefimija Ot. Kakos am imao priliku pogledati ‘’Sluge’’, smatram da je na ovogodišnjem, 61. Festivalu festivala, predstava domaćina itekako konkurentna na svim poljima, što će tročlani ansambl večeras morati potvrditi dobrom i tačnom igrom, kako bi ravnopravno ušli u trku za ovogodišnje Zlatne maske.

Za kraj ovog, trećeg po redu, izvještaja sa 61. Festivala festivala, internet magazina ‘’Moja Hercegovina’’, valja reći da je na ovogodišnjoj smotri viđeno šest različitih estetika, da su sve predstave u takmičarskom program nosile drugačija promišljanja o pozorištu, te da ta različitost predstavlja posebnu draž na festivalima ove vrste. S druge strane, kvalitativno, utisak je da su gotovo svi učesnici zakazali, te da su mogli, a u nekim slučajevima i morali bolje. Ostaje žal što nije selektovana pobjednička predstava festival FEDRA, ‘’Smak svita’’ u izvođenju HKUD ‘’Didak’’ te što je mladi makedonski ansambl bio prinuđen otklazati učešće. Republički festivali trebaju biti jedina pozivnica na Festival festivala, a u pogledu kvaliteta predstava koje izbore , plasman na ovu smotru, treba reći da na sve to utiče više faktora, tako da će i poslije ovog, 61. Festivala festivala, u godinama koje slijede, biti boljih i lošijih izdanja ove smotre, a želja svih ljubitelja pozorišta, posebno entuzijasta okupljenih u amaterskim pozorištima, bez sumnje je festival na kojem će se naći 7 kvalitativno jednakih predstava kako bi se povela ravnopravna borba, ne za Zlatne maske, već za što svijetliju budućnost dramskog amaterizma u regionu. Bez dvostrukih aršina u svakom smislu ovaj festival će biti bolji i atraktivniji. Jasnom definicijom o tome ko i na koji način obezbjeđuje pravo učešća na Festivalu festivala, ova smotra može i mora napredovati, a sljedeća prilika je već za godinu dana. Ovogodišnje izdanje Festivala festivala će biti upamćeno po različitosti u pristupu dramskom djelu, tačnije pozorištu u cjelini, kao i mrlji koju je, čini se ipak iz želje za revanšizmom, nanio Dragan Koprivica. Večeras će biti spuštena zavjesa na 61. Festival festivala, dodjelom pohvala i Zlatnih maski za najznačajnija dostignuća, a dok stručni žiri bude vijećao, publika će imati priliku da u 23:00 pogleda izložbu fotografija ”Festival u objektivu” i u 23:30 monodramu ”Bog te mazo” u izvođenju glumca Šabačkog pozorišta  Zorana Karajića, a Trebinje će već sutra nastaviti svakodnevni život u kojem (ne računajući rijetke izuzetke) nema mjesta za pune pozorišne sale. A Festivalu festivala želim da svake godine dolaze samo najbolje plasirane predstave na republičkim festivalima, te da se postigne dogovor sa slovenačkim amaterima, pa da amaterska pozorišna fešta bude potpuna i svrsishodna.

Igor Svrdlin

Autor