Početna  /  Saša Borjan za MH: SNSD u Trebinju drži narod u ekstremnom siromaštvu kako bi njime mogli lakše manipulisati!
Izdvajamo Trebinje

Saša Borjan za MH: SNSD u Trebinju drži narod u ekstremnom siromaštvu kako bi njime mogli lakše manipulisati!

Doktor Saša Borjan je odbornik Skupštine grada Trebinja u aktuelnom sazivu, a ove godine je ponovo kandidat za odbornika ispred zajedničke liste Partije demokratskog progresa i Hercegovačkog narodnog pokreta. Na prijevremenim izborima za gradonačelnika Trebinja bio je opozicioni kandidat za ovu funkciju. Oženjen je, otac jednog djeteta. Za naš magazin, između ostalog, govorio je o tome kako vidi političku scenu u Republici Srpskoj, šta izdvaja kao ključne probleme, a osvrnuo se i na predizborna obećanja aktuelne trebinjske vlasti, njegovom viđenju pandemije korona virusa i reakcije nadležnih na istu kao i na spiskove građana u izolaciji, na kojima se i sam našao a  koji su iz javnosti sklonjeni tek nakon reakcije Agencije za zaštitu ličnih podataka.

Šta je bilo presudno u odluci da uđe u politiku?

Presudno za moj politički angažman je da se pokaže neki revolt, bunt i otpor prema ovakvoj vlasti. Po meni je svako ko pokaže otpor prema ovakvoj vlasti politički pobjednik u nekom moralnom smislu. U tom kontekstu, moja želja i politička borba i ta kandidatura na prijevremenim izborima je bila kao posljedica te neke težnje da se pokaže da u Trebinju može da se živi bolje, da postoji alternativa i da građani moraju da imaju određenu nadu da može biti kvalitetniji život.

Nekako nakon izbora, iako sam izgubio kao kandidat, osjećao sam se moralnim pobjednikom i to je bila neka moja lična satisfakcija. Da me neko pita da li bih tim putem išao ponovo, odgovor je da bih, zato što smatram da je tada tih 32% koliko je ljudi glasalo za nas, glasalo od srca. Znači, nismo nikome dali jednu marku, nikome nismo podijelili paket makarona i tako dalje.

Svi ti ljudi su glasali od srca i to je veliko. Čak je i SNSD u Trebinju bio iznenađen, oni su imali dosta veće apetite. Tako da sam se osjećao tada kao moralni pobjednik jer nije lako učestvovati na političkim utakmicama gdje je protivnik nadmoćniji, ali mislim da je dostojanstveno i hrabro učestvovati u utakmicama gdje ste slabiji, nekako je viteški. Smatram da će taj rezultat biti vjetar u leđa opozicije koji se očekuje na ovim izborima iz razloga što će ljudi koji su glasali za nas opet glasati za nas. Opoziciona borba jeste teška i nosi velike pritiske, ali daje određenu ličnu satisfakciju u smislu što nam prilaze ljudi i kažu da imaju očekivanja da u Trebinju ipak može da se živi bolje.

O očekivanjima vezanim za naredne, lokalne izbore i saradnji sa Hercegovačkim narodnim pokretom.

Po meni, opozicija u Trebinju je bila uspavana u protekle četiri godine, mislim na Trebinje, čast nekim izuzecima. Sada imam velika očekivanja od nove skupštinske većine i potrebu da se osvježi skupštinska većina, da se pojave neki novi, mladi, nekompromitovani ljudi koji će da nose nove ideje, programe političkih partija i građana Trebinja. Jako je važno da građani Trebinja glasaju za ljude koji su iskreni u svojim političkim partijama. Šta to znači? To znači da ne dozvole da dođu preletači ovaj put, jer imali smo jednu grupu takvih u trebinjskoj skupštini, koji su zadovolji isključivo svoje lične potrebe i interese, što nam je, nažalost, postalo potpuno normalno. U Trebinju je specifična situacija jer je ”usitnjena” politička scena, SNSD unutar svojih redova ima jedan broj nezadovoljnih ljudi koje bi vladajuća stranka definitivno izgubila na ovim izborima i inicijativa Saveza nezavisnih socijaldemokrata je bila da se napravi jedan broj manjih partija u Trebinju, gdje bi oni implementirali na indirektan način svoje nezadovoljne glasače, a sve sa ciljem kako bi ih sačuvali.

Kakva je razlika danas glasati za Ujedinjenu Srpsku, Poligraf i slične partije i za SNSD, apsoulutno ne postoji nikakva razlika i to građani treba da znaju, da podrškom tim sitnim partijama koje je napravio SNSD oni indirektno podržavaju politiku SNSD-a. Prema tome, građani se ne trebaju primati na te predizborne packe nego trebaju da iskreno glasaju za određene predstavnike koji će braniti njihove interese, bilo u opoziciji, bilo u vlasti.

PDP je u koaliciji sa Rodoljubom Draškovićem i Hercegovačkim narodnim pokretom, a na taj korak PDP se odlučio iz razloga što će na taj način biti spriječeno rasipanje opozicionih glasova. Očekujemo da će ta koalicija privući više mandata u skupštini grada nego što bi ove dvije partije pojedinačno. Evidentno je da je Rodoljub Drašković izazvao burne reakcije u SNSD-u svojim političkim angažmanom i za kratko vrijeme privukao veliku medijsku pažnju svojim izjavama.

Prema određenim anketama i uvidom u stanje na terenu privukao je i veliku pažnju glasača. Prema podacima iz SNSD-a, HNP će da odvuče 30% njihovih glasova na predstojećim izborima i to je ono što njih boli. To je ono što je neočekivano za SNSD a ujedno i razlog što pokušavaju na razne načine da se dodvore Draškoviću kako bi ga opet pridobili za sebe.

Ono što je zanimljivo u Trebinju jeste da nikad nismo imali veći broj predizbornih obećanja kao za ove izbore. Spominje se Klinički centar, spominje se aerodrom i tako dalje, a meni je to pokazatelj da vladajući ne stoje baš u anketama onako kako oni očekuju, da im je pao rejting i da su svjesni toga pa predizbornim obećanjima pokušavaju da poprave izborni rezultat. Da se vratim na Rodoljuba, po meni je dobro što se on politički angažovao i imamo povjerenje u njega jer smo i ranije imali dobru komunikaciju.

Pomenuvši predizborna obećanja, zamolili smo dr Borjana da nam preciznije iznese svoje viđenje tih obećanja i koliko su ona realna. 

Što se tiče tih predizbornih obećanja, evidentno je da je Trebinje danas grad u kojem se daju najkrupnija predizborna obećanja. To je posljedica pada rejtinga SNSD-a jer oni su sada u situaciji da obećavaju kule i gradove da bi privukli izbornu volju građana, ali mislim da građani treba da ocjenjuju njihov rad prethodne četiri godine, da valorizuju rad vladajuće strukture, odnosno administracije na čelu sa njihovim gradonačelnikom iz perspektive šta je to urađeno u Trebinju za prethodne četiri godine. Vidimo da je do pola urađen zatvoreni bazen, investicija vrijedna 20 miliona maraka, do pola urađena gradska tržnica, vidimo da je urađena jedna staza, zapravo trotoar do Petrovog polja za četiri godine, a imamo i gradski park u kojem je, možemo slobodno reći, oprano milion maraka, a danas vidimo da je taj park u potpunom mraku. Posao postavljanja zelenih površina u parku, jedno normalno komunalno preduzeće je moglo uraditi za mjesec dana, a oni su ga radili 7 mjeseci, isto kao što zatvoreni bazen rade 3 godine.

SNSD u Trebinju nije imao obraza da izađe pred građane na ovim izborima sa svojim polovično završenim projektima i zato su se odlučili da počnu sa krupnim obećanjima. Meni je drago da je tako, jer onaj koji je siguran u političku pobjedu neće obećavati kule i gradove, ali čim postoji određena nesigurnost u izborni rezultat to je stavilo Trebinje u fokus, kako republičke, tako i lokalne vlasti.

Po meni, projekti kao što je Klinički centar i aerodrom su nešto što Trebinju treba i svako ko poslije izbora bude na vlasti će to podržati takve projekte. E sad, koliko je realno da se oni ostvare, mi smo u Trebinju u malo specifičnoj situaciji, za KC je planirano 30 miliona maraka kreditnih sredstava, to ne smatram nekim velikim uspjehom, kada se Republika Srpska zadužuje da pravi neku bolnicu.

Između ostalog, uzmimo za primjer parking ispred Kliničkog centra Banjaluka za koji se izdvaja 35 miliona. Za aerodrom Trebinje je planirano da se odvoji 55 miliona eura, a vidimo gore da će jedan kilometar autoputa Rača-Bijeljina-Brčko koštati 20 miliona maraka, a praviće se 70 kilometara, što je investicija od milijardu i 400 miliona maraka.

Mi u Trebinju smo oduševljeni određenim projektima zato što do sada nismo imali apsolutno ništa i onda sve što se uradi nama je veliko. Optimista sam po pitanju gradnje aerodroma zato što iza toga stoji Vlada Republike Srbije, rečeno je da su sredstva obezbijeđena, da iza toga stoji vlast u Republici Srpkoj naravno da bih bio skeptičan, jer su već 12 godina imali jedan šarlatanski odnos prema građanima Trebinja i obećavali aerodrom i izazvali jednu lavinu podsmijeha i komentara na društvenim mrežama čim se spomene aerodrom, sjetimo se samo izjave Čubrilovića kada je rekao da je udvostručen broj letova sa zubačkog aerodroma. Što se tiče Kliničkog centra, ja kao doktor medicine smatram da je dobro da se to napravi i treba podržati jedan takav projekat jer sam u više navrata istakao da je trebinjska bolnica jedno ruglo Trebinja, i što se tiče prostora, posebno što se tiče usluga koje se pružaju i koje se u njoj moraju dobiti.

Projekat koji je neki dan promovisan, vidjeli smo idejno rješenje Kliničkog centra Trebinje, je u stvari preuzeto idejno rješenje jednog objekta koji je trebao da se pravi u Banjaluci. Znači identično, samo što je umjesto Univerzitetski klinički centar Banjaluka je napisano Univerzitetski klinički centar Trebinje. E sada, ako neko ko zaista ima ozbiljne namjere da pravi jedan Klinički centar to pokazuje tako što samo preuzme gotovu projektnu dokumentaciju i prezentuje je javnosti mjesec dana pred izbore onda nisam pretjerano optimističan.

Nisam pretjerano uvjeren u realizaciju tog projekta jer smo prije godinu dana imali izjavu Milorada Dodika da će se 50 miliona maraka uložiti u Klinički centar Trebinje, prođe godinu i po dana i ne uloži se nijedna marka, pa imamo novu izjavu da će se uložiti 30 miliona maraka kreditnih sredstava. Nisam pretjerani optimista ali bih zaista volio da se to realizuje. U Trebinju nije samo problem prostor već i koje bi se usluge pružale u Kliničkom centru i koji bi novi kvalitet zdravstvene zaštite građani Trebinja imali u toj zdravstvenoj ustanovi. Ako bi to, recimo, bilo kao što je sada situacija, da imamo praktično potpuno ugašena odjeljenja koja samo pro forme rade, imamo hirurgiju koja svake godine gubi milion i po maraka hladnog programa jer se one rade u Foči, to su operacije kila, žuči i tako dalje, faktički mi u Trebinju gubimo te pacijente, rade se samo najjednostavnije operacije, imamo ortopediju koja je takođe izgubila neko povjerenje građana, imamo ginekologiju, a građanke Trebinja u redovima čekaju na porod u nevesinjskoj bolnici i zaista bih pozdravio kvalitet usluga koje se tamo pružaju. Imamo urologiju koja nema značajnijih samostalnih intervencija, oftalmologiju gdje mi godinama plaćamo dolazak ljekara sa strane po 3000 KM kako bi se radila operacija prednje katarakte, a imamo potpuno opremljeno odjeljenje, operacionu salu, resurse da mi te operacije sami radimo. Danas značajan dio trebinjske bolnice funkcioniše zahvaljujući ljekarima koji dolaze sa strane, to su ljudi koju u Trebinju rade dva dana, odrade 5-6 operacija i budu dobro plaćeni za to a mi nemamo ono što bi trebali da imamo. Na primjer, imamo u trebinju salu za laporaskopske operacije ali nemamo u Trebinju nekoga ko bi radio te operacije, imamo salu za operaciju katarakte ali nemamo ljude koji to u Trebinju rade. Novi Klinički centar koji je planiran da se radi je vjerovatno planiran da radi isto tako zahvaljujući dolasku određenih kadrova sa strane, ali mi suštinski time ne dobijamo ništa novo, tačnije nešto što nemamo i sad. Zbog svega toga sam skeptičan po tom pitanju, ali zaista smatram da je to objekat koji treba da se gradi.

Borjan se osvrnuo i na prodavnicu za penzionere koja je danas otvorena ali i generalno na položaj penzionera.

Činjenica je da u Trebinju ima oko 8000 penzionera, 60% od tih penzionera ima prosječnu penziju od 350 KM. U Bileći recimo 70% penzionera ima prosječno 300 KM penziju. To je kategorija koja je posebno ugrožena i ranjiva i koja živi u ekstremnom siromaštvu. Dosta njih glasa za SNSD. Zašto? SNSD je u Trebinju dominantan, imaju rezultat koji ih svrstava u najbolje odbore u cijeloj Republici Srpskoj, razmišljao sam zašto je to tako, s kim god pričam u gradu osjeća se ogromno nezadovoljstvo ljudi ali na izborima se to ne pokazuje.

To je zato što SNSD u Trebinju drži narod u ekstremnom siromaštvu, a sve s razlogom da tim ljudima može lako manipulisati. Kada čovjek ima penziju 350 maraka i kada pola od toga plati lijekove, hranu i struju, njemu vrlo malo ostane da ima neki kvalitet života. Kada dođu onda pred izbore i donesu mu 150 maraka, ili 100 maraka da plati struju i vodu taj mjesec, ili neki paket hrane, to je tom penzioneru veliko i oni tako dobijaju naklonost penzionera a prodavnica za penzionere je dio iste te priče.

Trebinje ima određeni podanički mentalitet, voli da glorifikuje određene političke lidere. S jedne strane možemo vidjeti vile, hacijende, bazene određenih političkih lidera u Trebinju a sdruge strane vidimo da istim tim liderima kada sjede na kafi pod platanima pritrčava na desetine ljudi da bi ih pozdravili, da bi im se javili, znači postoji određeni podanički mentalitet. Ti isti lideri, konkretno SNSD u Trebinju, se trude da se određeni građani Trebinja drže u getu, sve to iz razloga da imaju što manje plate, da imaju što manje penzije, da bi pred izbore sa sitnim poklonima kupili njihovo povjerenje. Baš zbog toga će aktuelna vlast imati tendenciju da i dalje drži ljude u siromaštvu, zato nema nijednog otvorenog novog radnog mjesta u zadnje četiri godine, nijedan investitor nije doveden, jer kada bi postojala nova radna mjesta ljudi ne bi imali tolika očekivanja od SNSD-a da im završe posao, radno mjesto, neki pripravnički staž i tako dalje. Na krilima takve jedne manipulacije SNSD je u Trebinju dominantan. Uzmimo za primjer informaciju kojom raspolažem, a to je da će jedna od 9 partija koje su ušle u koaliciju sa SNSD na lokalnom nivou, kao protivuslugu dobiti 8 radnih mjesta i to je razlog zašto podržavaju aktuelnu vlast. Dakle, kada to podijelimo na četiri godine koliko traje mandat, oni će dobiti 2 radna mjesta godišnje?! To pokazuje koliko je naša politička realnost banalizovana i meni je žao što je to tako jer mislim da Trebinje zaslužuje da ima jedan drugačiji pristup.

Zbog nedostatka radnih mjesta u Trebinju, veliki broj građana, po mišljenju Borjana, prinuđen je na odlazak u susjedni Dubrovnik. On se osvrnuo i na nedavnu tvrdnju Luke Petrovića da je politika koju je SNSD vodio prema Dubrovniku zaslužna za odlazak velikog broja Trebinjaca na rad u Dubrovnik.

Ove godine je korona virus malo poremetio mnoge koji su recimo prošle godine radili u Dubrovniku, pa je, po mojim saznanjima, trenutna cifra zaposlenih Trebinjaca u Dubrovniku oko 250, ali prošle godine smo imali oko 2000 Trebinjaca koji su radili u Dubrovniku. Ako uzmemo u obzir da je svako od njih imao prosječnu platu 1000 KM, a veće su plate dole, to je 2 miliona maraka koji se svaki mjesec slio u Trebinje. To je za Trebinje stvarno veliko, to se osjetilo. Nedostatak toga se osjeti danas i na pijaci, i u kafićima, i u restoranima, prodavnicama i tako dalje.

Što se tiče gospodina Luke Petrovića i njegove izjave, trebam reći da je to jedna klasična zamjena teza da je on zaslužan za to. Građani Trebinja koji su otišli da rade u Dubrovnik otišli su samo iz jednog razloga a to je činjenica da su postali nepoželjni u Trebinju. Lokalna vlast je podijelila građane na poželjne i nepoželjne, svi oni koji rade u Dubrovniku su nepoželjni samim tim što su morali da odu u drugi grad, da odu trbuhom za kruhom.

Petrovićeva izjava je određeno traženje alibija jer oni su svjesni da su u posljednje četiri godine najslabije rezultate postigli u otvaranju novih radnih mjesta i kao posljedica toga dogodio se egzodus prvenstveno mladih ljudi. Nešto što je svuda nenormalno kod nas je, da tako kažem, postalo normalno. Ja sam iskreno srećan zbog ljudi koji su pronašli posao u Dubrovniku, ali oni su bili primorani na to zbog činjenice da su im sva vrata u Trebinju bila zatvorena.

Doktor Saša Borjan dao je za naš magazin i osvrt na pandemiju korona virusa, svrsishodnost donošenih mjera prevencije, ali i na spiskove građana u izolaciji koji su javno objavljeni, a na kojima se našlo i njegovo ime.

Što se tiče korona virusa, on je pogodio čitav svijet i dobar je pokazatelj spremnosti i sposobnosti, i da kažemo pripremljenosti zdravstvenih sistema da odgovore na pandemiju globalnih razmjera. Kada govorimo o Trebinju i Republici Srpskoj, sam podatak da smo mi u Trebinju i istočnoj Hercegovini dočekali pandemiju korona virusa sa dva respiratora na prostoru kojim gravitira oko 60000 ljudi. Jedan od ta dva respiratora kupljen je mojim ličnim angažmanom kada sam bio načelnik Hitne pomoći.

Dočekali smo pandemiju nepripremljeni, sa malim brojem testova, u mjesecu martu se na području istočne Hercegovine uradilo svega osam testova, što je premalo jer na takav način nismo mogli na lokalnom nivou uradimo klastere.

Sada je situacija sa korona virusom takva da taj virus mutira i daje lakšu kliničku sliku u odnosu na taj početak. Korona virus nije ogolila samo taj devastirani zdravstveni sistem u Trebinju i Republici Srpskoj nego je ogolila i jednu devastiranu ekonomsku situaciju jer ljudi su i ekonomski bili pogođeni efektima korona virusa. Očekujem da će se pronalaskom vakcine  stati u kraj pandemiji, ima naznaka da će to biti u narednom periodu.

Što se tiče objavljivanja ličnih podataka, to je jedan apsurd, jedno etiketiranje ljudi koji su tada poštovali institucije Republike Srpske i preporuke epidemiologa i nisam nigdje u regionu primijetio da su ljude koji su poštovali pravila struke i preporuke kriznih štabova, a u gradu su bili obilježeni kao nosioci zaraze.

To opet pokazuje jednu nespremnost aktuelne vlasti u Trebinju da se suoči sa jednom složenom epidemiološkom situacijom.

Saša se dotakao i promjene vlasti u Crnoj Gori i iznio mišljenje koliko to može i može li uopšte uticati na eventualne promjene kako u BiH, tako i u ostalim zemljama regiona.

Promjena vlasti u Crnoj Gori nakon skoro 30 godina je pokazala da opozicija može da nametne neke svoje programe i ideje koje mogu motivisati ljude na promjene. Promjena se desila na krilima borbe za svetinje, mislim da je to bilo presudno. Što se tiče ambijenta u Crnoj Gori, skoro identičan je ambijent u Republici Srpskoj, imamo isto tako jedan diktatirski režim koji se bavi kriminalom, korupcijom, imamo tu kriminalnu hobotnicu koja je identična i u Crnoj Gori i u Republici Srpskoj.

Međutim, moje mišljenje je da se dešavanja u Crnoj Gori neće prenijeti na Republiku Srpsku i da ne treba očekivati reperkusije nego da u RS mora da postoji veći broj ljudi koji se iskreno opoziciono zalažu i bore. Mislim da je sada suviše malo takvih ljudi u Narodnoj skupštini Republike Srpske koji se iskreno opoziciono bore da bi se vlast promijenila, ali od ovih izbora očekujem da se pojave i nova lica u politici koja će da budu nosioci određenih političkih promjena.

Promjena režima u Republici Srpskoj neće doći sama već to mora teškim opozicionim radom da se izbori. S jedne strane je ta neka priča a sa druge jedna teška ekonomska situacija koja će narednih godiu dana zadesiti i Republiku Srpsku, novih 800 miliona kreditnih sredstava dolazi na naplatu na već prezasićen budžet Vlade Republike Srpske. To prekomjerno zaduživanje ne može biti vječno i mora imati svoj kraj, kao što će morati doći do promjene vlasti u Republici Srpskoj u narednom periodu, samo što se za to treba boriti.

Neizbježna tema gotovo svih razgovora o političkoj situaciji u Republici Srpskoj su tzv. preletači kao i eventualno donošenje Zakona o porijeklu imovine. Borjan vjeruje da se preletačima neće lako stati u kraj, tačnije da će SNSD nastaviti tražiti ”najslabije karike” i da će Zakon o porijeklu imovine biti donesen ukoliko dođe do promjene vlasti.

Definitivno se može očekivati da će Zakono porijeklu imovine biti donesen ukoliko dođe do promjene vlasti, drugačije neće jer aktuelni režim to nikada neće dozvoliti zato što bi sami sebe udarili po ruci. Kada govorimo o tome da li se može stati u kraj preletačima, eto imamo specifičnu situaciju u Crnoj Gori, jedan mandatje odlučivao o skupštinskoj većini i u redovima opozicije nije bilo preletača. Kod nas je u dosadašnjem periodu taj lični interes bio u prvom planu, mislim da je SNSD svjestan svojih limita i zbog toga imaju potrebu da se vode politikom ”zavadi pa vladaj” i oni će i dalje u redovima opozicije tražiti određene slabe karike i zato je posebno važno da građani Trebinja i Republike Srpske budu odgovorni na ovim izborima i ono što sam rekao, ako glasaju za ljude koji neće iskoristiti mandat za lične interese nego će se zaista posvetiti programima i programskim rješenjima koja su motivisali te glasače da glasaju za njih. Dosta je bilo priča o eventualnoj promjeni zakona kojom bi se spriječilo političko prelijetanja, ali ja za sada ne vidim da će doći do takvih momenata.

Za kraj razgovora, dr Borjan je poručio građanima da savjesnim glasanjem mogu spriječiti sveprisutni trend ”uzimanja karte u jednom smjeru”.

Moja poruka na kraju bi mogla biti da je Trebinje zaista lijep grad za život i meni je žao što veliki broj mladih ljudi uzima kartu u jednom smjeru. Imam jednog prijatelja koji ima petoro djece i prije nekoliko dana mi je u razgovoru rekao da je srećan što su mu sva djeca otišla iz Trebinja i da su se spasili što su otišli iz svog grada. Žao mi je što postoji takav ambijent i mislim da Trebinje treba da bude grad u koji će se ljudi vraćati, ali godine aktuelnog režima u istočnoj Hercegovini su doprinijele egzodusu mladih ljudi.

Daću primjer Ljubinja u kojem je ove godine upisano samo osam prvačića. Imamo opštine u istočnoj Hercegovini koje su praktično ugašene, Berkovići, Bileća, Nevesinje, a Trebinje se na neki način još uvijek drži zbog svog nekog prirodnog ambijenta i položaja.

Mislim da Trebinje zaslužuje bolje od toga i da će se neke nenormalne stvari koje su postale normalne promijeniti i da ovaj moj prijatelj neće razmišljati na taj način da je srećan što su mu djeca otišla nego da će se njegova djeca i djeca ostalih građana Trebinja vraćati, a to bi bila prava stvar – rekao je Borjan zakraj razgovora za naš magazin.

Igor Svrdlin

 

 

24 Shares
24 Shares
Copy link