Početna  /  Kršenje prava građana: Zbog sporog suđenja, hiljade oštećenih u BiH
Izdvajamo Teme i komentari

Kršenje prava građana: Zbog sporog suđenja, hiljade oštećenih u BiH

Kršenje prava građana na suđenje u razumnom roku spada u jednu od najčešćih apelacija koje se nađu pred Ustavnim sudom BiH. Tome u prilog ide činjenica da je ovom sudu u posljednjih pet godina podneseno gotovo 6.500 ovakvih žalbi, od čega je u korist podnosioca odlučeno u 3.872 slučaja.

Ovo su za Moju Hercegovinu potvrdili iz ove pravosudne institucije ističući da su u ovom roku završena čak 5.903 postupka, a da su trenutno neriješene 474 apelacije.

Ovi podaci govore do koje mjere se ne poštuje načelo brzog i efikasnog rješavanja sporova u BiH. Sudski postupci građane koštaju nekada i desetine hiljada maraka, a nije rijetkost da im je tokom procesa imovina zarobljena na deceniju ili duže – do njegovog okončanja.

Igor Popović

Prema riječima Igora Popovića, višeg asistenta na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, predugo suđenje može da utiče na cijeli set prava, od imovinskih, preko onih iz radnih sporova, do porodičnog zakonodavstva i drugog.

Na pitanje je li usvajanje zakona kojim se štiti pravo na suđenje u razumnom roku u RS prije dvije godine i na nivou BiH prošle godine, dalo rezultate, Popović kaže da će se efekat tek vidjeti. Broj predmeta se sigurno smanjio, ali zato što sud zahtijeva da se prvo iskoriste ovi zakoni, a da im se obrate tek onda ako nisu zadovoljni ishodom. Prosta logika, kaže Popović, nalaže da ako jedan postupak traje predugo, uvođenje novog za ubrzanje prvog može da uzme dodatno vrijeme.

“Pitanje naplate ratne štete bio je problem koji se godinama ‘vukao’ na Evropskom sudu za ljudska prava. Riječ je o domaćim presudama kojima je bilo naloženo vlastima u RS da isplate određena novčana sredstva licima koja su bile žrtve ratnih dejstava. ESLJP je više puta utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku i prava na imovinu, a naše vlasti su uskladile zakonodavstvo i praksu tek 2016. godine. Slično je bilo i sa neizvršenjem presuda protiv pojedinih kantona u BiH u kojima su kantoni i budžetski korisnici bili obavezani da isplate određeni novac radnicima po osnovu radnog prava”, objašnjava Popović i dodaje da su u oba primjera zbog manjka novca u budžetu, osobe bile primorane da godinama čekaju naplatu potraživanja utvrđenog presudama. Neki i dalje čekaju.

Dodatno, u praksi je uočen i problem čestog vraćanja predmeta sa višestepenog suda na nižestepeni. Žalbeni sud, ako smatra žalbu osnovanom, nerijetko ukine presudu i vrati predmet nižestepenom na ponovno suđenje i po nekoliko puta.

“Dešava se da se taj svojevrsni ping-pong odigra više puta, odugovlačeći tako postupak, a odredbe zakona o parničnom postupku nalažu da se postupak može samo jednom vratiti nižestepenom sudu. U ranijoj praksi Ustavnog suda BiH je zapažen slučaj u kojem je suđenje trajalo nešto više od 15 godina. Novija praksa pokazuje i slučaj u kojem je jednom sudu trebalo četiri godine da se oglasi nenadležnim, a onda je nadležni sud donio prvostepenu presudu tek za četiri godine. Dakle, prvostepeni postupak je trajao ukupno osam godina, bez obrazloženja zašto”, kaže Popović.

Dodatni problem napravio je Ustavni sud BiH novembra 2018. godine kada je zauzeo stav da uopšte neće razmatrati apelacije u kojima se lica žale na povredu prava na suđenje u razumnom roku u postupcima koji još uvijek nisu bili okončani. Tako smo došli u apsurdnu situaciju da je građanima bilo onemogućeno da se obrate vrhovnoj instanci za zaštitu ljudskih prava zbog suđenja koja su predugo trajala.

“Tako je i sam Ustavni sud BiH bio učesnik kršenja ovog prava. Koliko je meni poznato, ovakva praksa je prestala 2020. godine”, kaže Popović.

U Ustavnom sudu BiH su nam objasnili da je promjena donijela veću štetu nego korist, zbog čega su je brzo napustili.

“Promijenjena praksa donijela je veću štetu građanima koji su zarobljeni u dugotrajnim postupcima. Kratko je i sud donio odluku da postoji sistemsko kršenje prava na suđenje u razumnom roku. Međutim, nakon što je primijećeno da u vezi s tim nisu preduzete odgovarajuće mjere Ustavni sud je nastavio razmatranje predmeta koji pokreću ovo pitanje bez obzira je li postupak okončan ili ne”, rekli su nam u Ustavnom sudu BiH.

Zakoni o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku su usvojeni prvo u Republici Srpskoj i Brčko distriktu 2021. godine, a onda i na nivou BiH godinu kasnije. Federacija BiH taj zakon nije još uvijek usvojila.

Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, u sudovima u RS od tada je riješeno ukupno 330 zahtjeva za ubrzanje postupka i zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, od kojih je 65 uvaženo, 14 odbačeno, 171 odbijeno, osam zahtjeva povučeno i za 72 se u CMS-u ne može vidjeti kako su riješeni. U istom periodu bilo je 27 predmeta po žalbi i 34 zahtjeva za isplatu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

U Sudu BiH su riješena četiri zahtjeva za ubrzanje postupka i svi su odbijeni, dok su bila dva predmeta po žalbi. U sudovima Brčko distrikta riješeno je pet zahtjeva za ubrzanje postupka, od čega su dva uvažena, dva odbačena i jedan odbijen.

“VSTV BiH kontinuirano od svog osnivanja donosi mjere, shodno zakonskim nadležnostima, kroz čije su sprovođenje sudovi osigurali da se značajno smanji broj neriješenih predmeta i u određenoj mjeri skrati trajanje sudskih postupaka. Primjećujemo da podaci koje vam dostavljamo upućuju na zaključak da je mali broj stranaka podnio zahtjev za ubrzanje sudskog postupka prema zakonima o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku”, tvrde u VSTS-u.

Aleksandar Jokić

Banjalučki advokat i krivičar Aleksandar Jokić kaže da je notorna činjenica da postupci pred sudovima u BiH traju dugo, ali da sve zapravo zavisi od opterećenosti suda. Nije ista efikasnost suda u Trebinju, u Zenici i u Sarajevu, kaže Jokić, ali postaje alarmantno zato što je Vrhovni sud Republike Srpske postao preopterećen i sve teže izlazi na kraj sa rastućim brojem predmeta.

“Dolazimo polako u situaciju da se ovo načelo češće krši zbog nemogućnosti sistema da odgovori na povećan broj predmeta. Spora pravda nije pravda uopšte. Kada postupci traju više godina, stranke mogu da trpe određenu štetu. Recimo, ako je riječ o sporovima o imovini, a oni mogu da traju više od deset godina, za to vrijeme je često onemogućeno ili ograničeno raspolaganje. Ovo je povreda nečijeg prava na imovinu. Zamislite koliki je to period u kome vaša imovina može biti “zarobljena”, objašnjava Jokić.

Naš sagovornik posebno ističe probleme koji nastaju u dugotrajnom krivičnom postupku, zbog čega oni protiv kojih se vodi, ne mogu da dobiju potvrde o nevođenju postupaka, strani državljani ne mogu da dobiju boravišnu i radnu dozvolu. Zbog toga bi morali da se odsele, ali i da se odazivaju i dolaze na pretrese, snose troškove i trpe dvostruku štetu.

Din Tešić

Advokat Din Tešić, čija je kancelarija specijalizovana za bankarstvo, nekretnine i eksproprijacije objašnjava da ako građanska prava i norme kao civilizacijske tekovine nisu adekvatno zaštićeni, onda ljudi lako postaju plijen i trpe štetu.

“Pod plaštom demokratije se razvija anarhija koja je vidljiva i u pravosudnom sistemu BiH. Evropska konvencija za ljudska prava reguliše pitanje kršenja ljudskih prava zbog toga što građani ne mogu da ostvare prava na suđenje u razumnom roku. Protiv BiH je od strane Evropskog suda doneseno više stotina presuda, ali to nije dovelo do popravljanja stanja. Naprotiv. Razloge moramo tražiti u volji vladajućih da zadrže sistem bez odgovornosti pojedinca “, kaže Tešić.

On smatra da je i Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku besmislen sve dok je cilj vladajućih da se koristi za izbjegavanje odgovornosti.

“Bolje da ga nemamo kada se odštete ne dosuđuju ili su neadekvatne. Sudijama se daje vjetar u leđa da ne rade u skladu s evropskim standardima, čast rijetkim izuzecima. Prošla je reforma unakazila pravosuđe, pa očekujem da će i ova kriza koja umanjuje vrijednost novca i sudijske plate, dovesti do većeg nerada u sudstvu i odlaska stručnih sudija u advokatsku profesiju. Za mene je to poraz. Jedan stručan i savjestan sudija vredniji je društvu višestruko od bilo kojeg advokata”, kaže Tešić.

Inače, ESLJP, a ni Ustavni sud BiH, nisu jasno utvrdili koji je to period koji je razuman za trajanje suđenja u jednom stepenu, pa se smatra da trajanje postupka preko dvije godine po jednoj sudskoj instanci, a bez posebnog obrazloženja, kršenje prava na suđenje u razumnom roku.

Andrijana Pisarević

0 Shares
Copy link
Powered by Social Snap