Rekao sam već da nema smisla prelaziti iz Malage u Seltu, ali ima smisla prelaziti u Real. SNSD je velika stranka. Tu postoji određena širina. To nije širina koja garantuje stranački prosperitet, ali jeste širina koja garantuje kontakte i dobre odnose. Osjećao sam da u svojoj stranci nisam dobrodošao, a istovremeno sam osjetio da sam dobrodošao u SNSD-u.
Ovo za portal MojaHercegovina kaže dugogodišnji član DEMOS-a i odbornik u Skupštini grada Banja Luka Slobodan Stanarević koji je nedavno napustio ovu stranku. Stanarević na naša pitanja odgovara sa dva sata na dvije ruke. Jedan sat, kaže on, pokazuje koliko je sati u DEMOS-u, a drugi koliko je sati u SNSD-u.
Zašto ste napustili DEMOS?
Nisu mi neke stvari bile jasne. Možda su nekome bile jasne, ali meni nisu. Bio sam sve skučeniji. Stiskalo me nešto i odlučio sam da odem. U početku sam smirivao situaciju zbog mira u kući. Ali, kada sam shvatio da stranka ne računa na mene i da neću ići na listu…
A koje vam stvari nisu bile jasne?
Kad praviš stranku – a ja sam je pravio – osjećaš je kao svoju. Od izbora 2020. godine vidio sam da je došlo do nekog distanciranja od mene. Ako vodiš gradski odbor, moraš biti autoritet. Dvije godine kasnije sam nosio listu za Parlament BiH. Imao sam najveći broj glasova u Banjoj Luci. I onda se opet tražila moja smjena kao predsjednika gradskog odbora. To ne ide. Najbolji se ne skida.
Jeste li razgovarali o tome sa predsjednikom stranke Nedeljkom Čubrilovićem?
Nisam. Osjetio sam da do tog razgovora ne može ni doći, jer nisam bio njegov izbor.
Zašto niste bili njegov izbor?
Zbog moje snage. Možda je mislio da lovim neke više stranačke funkcije.
Hoćete da kažete da se Nedeljko Čubrilović počeo ponašati kao lider SP-a Petar Đokić?
Ne znam kako se ponaša Petar Đokić, ali sam osjetio da je ta moja snaga bila presudna za stranačke promjene.
Jeste li imali unutarstranačke ambicije?
Nisam. Divim se ljudima koji vode stranke, jer je to ogroman posao koji traje od nula do dvadeset i pet sati.
Zašto ste odlučili da pređete u SNSD?
Imam dosta prijatelja u SNSD-u. To je možda i najvažniji razlog. Na slavi nemam nikoga iz DEMOS-a, ali imam mnogo njih iz SNSD-a. Vidim da tamo ima prostora i za mlađe, i za ljude srednje generacije, i za starije.
Jeste li pomišljali da se ne bavite više politikom nakon što ste odlučili da napustite DEMOS?
Nisam samo jednom na to pomislio i nisam samo tada na to pomislio. Pomišljao sam o tome u stotinu trenutaka. Meni moje zanimanje omogućava da živim bez politike. Ipak sam ja građevinac. A ako išta funkcioniše u ovoj zemlji, funkcioniše građevina. Da sam neke druge struke, možda ne bih mogao bez politike. Politika je kao droga. Dvije najčudnije stvari koje vas uvijek vuku da im se vraćate su politika i fudbal.
Rekli ste da prelaskom u SNSD ne očekujete nikakve funkcije. Nadate li se, ipak, fotelji direktora „Autoputeva“?
Ne.
A da li biste odbili kada bi vam to bilo ponuđeno?
Prvo – sa direktorom „Autoputeva“ sam prijatelj. Drugo – ne mogu sa sigurnošću reći da li bih odbio. Ne mogu odsjeći glavu prijatelju da bi moja bila nešto veća nego što je sada. Kažu mi da će DEMOS možda tražiti moju funkciju nazad.
Hoćete li je dati?
Hoću. Nikada nećemo napraviti promjene ako se plašimo sankcije. Nisam ja jednom smjenjivan i razrješavan da bi mi to bio šok. Niko se ne rađa sa funkcijom. Fotelje ne treba vezivati za imena, nego za pojave koje će u njima sjediti. Ako je određena fotelja vezana samo za Bobija, to nije dobro.
Da li vam je žao što ste prilikom cijepanja DNS-a na dvije frakcije otišli u DEMOS umjesto da ste ostali u DNS-u?
Ne. I kada sam došao u DNS 2015. godine na nagovor Bude Balabana, došao sam zato što je na pozicijama u toj stranci bio obrazovan, stručan i sposoban kadar. A kada sam otišao iz DNS-a u DEMOS, prevaga je bio upravo Čubrilović koji je insistirao na tome da tu strukturu obrazovanih i sposobnih treba zadržati u DEMOS-u. U tadašnjem DNS-u pojedini ljudi nisu zaslužili da budu u tim strukturama, a u DEMOS-u toga u početku nije bilo.
A nijednog trenutka niste pomišljali da postanete dio opozicije?
Ma ne. Ja sam odrastao u sistemu ove vlasti. Nisam nikada pomišljao da mijenjam kurs, niti ću pomišljati na to. Jedino mogu da prestanem da se bavim politikom. To je jedini zaokret koji mogu da napravim.
Šta je najveći problem aktuelne vlasti u Srpskoj?
Smatram da treba ukrupniti političku scenu. Oba bloka moraju da se ukrupne. Ne vidim nikakvu vajdu od ovolikog broja stranaka i još većeg broja političkog namirivanja. To je strašno. U Banjoj Luci na izbore izlazi 14 stranaka. I jednog i drugog bloka. To je 500 ljudi na listu. I svi traže svoj glas. Kad se formira ta vlast, morate „namiriti“ jedan od ta dva bloka. Ako nas trojica trebamo da se dogovaramo, to možemo da riješimo za jednim stolom u dva kvadrata. Ali ako moramo da razgovaramo nas osmoro ili desetero, onda se stvari značajno komplikuju. Postoje stranke koje se lako mogu spajati. Samo treba pobijediti određene sujete. Usitnjavanje je mana i vlasti i opozicije.
Je li to jedini problem?
Nije. Treba otvoriti prostor mladim ljudima. Potrebna su nam nova lica. Vrtimo stalno ista imena na funkcijama koje se imenuju. U redu je, narod bira Dodika ili Željku i to je tako. Ali, kada dođe do imenovanja po dubini, onda bi bilo dobro da tu dođu nova lica. Ako sam ja već viđen, prihvatam da budem sklonjen i da me nema u prvom, drugom, trećem ešalonu. Neka dođe neko mlađi. Neko sa novom idejom.
Ideologije svih stranaka u vlasti su u pet deka. Kakve su razlike između DEMOS-a i SP-a? To su eventualno neke finese. Znam mnogo dobrih kadrova po dubinama iz svih stranaka koji su više nego interesantni. Njima je veoma debeo obraz. I osjetite da može biti napretka ukoliko im damo šansu. A što se tiče opšteg stanja… To je sve tako zadnjih trideset godina i biće tako još sto i trideset godina.
Po kojem zakonu će biti održani lokalni izbori?
Što bi rekli Amerikanci: Nisam dovoljno plaćen da razmišljam na tom nivou. Izbore treba održati i narodna volja treba da se poštuje. To je sve što imam da kažem o tome.
Kako komentarišete ovoliko građenje u Banjoj Luci i saobraćajnu revoluciju?
Nije mi jasno zašto do sada nije usvojen Urbanistički plan. U mom mandatu je raspisan tender za taj dokument. Urbanistički plan donosi mnogo toga dobrog, ali donosi i mnogo ograničenja. Mnogo se priča o zelenim površinama, ali se gradnja ne može kočiti, jer mnogo toga zavisi i funkcioniše zahvaljujući prihodima od građevinskih dozvola. Nije mi jasno ni ko kupuje toliki broj stanova. U Banjoj Luci se prodaju svi stanovi – i oni od 2.800 maraka po kvadratu i oni od 6.000 maraka po kvadratu. Urbanizam je takav kakav je. Mi smo mali grad, ali smo centar Republike. Nema razlike u urbanizmu Banje Luke sa urbanizmom Sarajeva, Zagreba, Beograda, Budimpešte, Londona.
Mnoge su se strukture urbanizma u gradu promijenile u toku svih ovih godina. Pogledajte „Novi Borik“. On je izvanredno planiran, ali u tom vremenu. Bez garaža i baz parkinga se to naselje ne može zamisliti. Tada je na pedeset stanova dolazilo trideset parking mjesta, a sada svaki stan traži svoj parking. Sada svaki stan ima dva auta, a niko ne kupuje garaže. Ispod zgrada u famoznoj „rupi“, nalazi se 700 parking mjesta. Taj broj mora biti toliki da bi sve to moglo da funkcioniše.
A saobraćajna revolucija?
Urađena je nakaradno. Prvo je trebalo uraditi most u Docu, a potom kružni tok kod Ekvatora. Jednosmjerni saobraćaj u centru je trebalo uraditi u kontra smjeru. Ali prvo most u Docu.
