Izlaznost u BiH je iz godine u godinu u prosjeku nešto iznad 50 odsto, što znači da apstinenti čine gotovo polovinu glasačkog tijela. Upravo su oni potencijalna baza na koju niko ne obraća pažnju. Vlast predvođena SNSD-om ima svoju biračku bazu koja joj je dovoljna, dok se opozicija ne trudi da osvoji simpatije onih koji ne znaju kojem da se „privole carstvu“, već se isključivo bori za naklonost onih koji priželjkuju kraj vladavine Milorada Dodika.
Veliki broj apstinenata i relativno mala izlaznost na izborima odgovaraju vlasti, ali ne i opoziciji. Do lokalnih izbora je ostalo još malo više od godinu dana, a čini se kako se nijedna stranka u Republici Srpskoj, pogotovo ne one opozicione, ne trude da dopru do apstinenata. Mnogi analitičari smatraju da upravo neodlučni biraju vlast.
Savjetnik za medije i političku komunikaciju Marija Milić kaže za MojuHercegovinu kako je pogrešno uvjerenje da političke poruke ne dopiru do apstinenata i da im se zbog toga ne vrijedi ni obraćati. Naprotiv – upravo su zbog političkih poruka i odlučili da bojkotuju izlazak na izbore.
„Postoji, naravno, manja grupa ljudi koju učešće u političkim procesima zaista ne zanima i to su trajni apstinenti. Ali – pažljivo sa ocjenom ko spada u tu grupu. Ukoliko su to ljudi koji gledaju dnevnike, čitaju vijesti o politici, u toku su sa suštinskim zbivanjima i komentarišu ih sa komšijama, kolegama s posla i na društvenim mrežama – to nisu apstinenti. To su ljudi koji za sada ne vide valjan razlog za izlaske jesenjom nedjeljom – iz pidžame i na izbore“, istakla je Milićeva.
Među njima je, dodaje ona, i „teža grupa“ apstinenata – oni koji sada ne izlaze, ali ranije jesu. Toj grupi se posebno pažljivo treba obraćati, jer je teško vratiti povjerenje razočaranih i otkloniti njihovu sumnju da glasanje za bilo koga – vrijedi.
„Apstinenti traže nadu. To je sve što njima treba, da imaju motiv da se pokrenu. Nada vodi ka povjerenju, a kad pojedinac ima povjerenje u sistem i kad vidi da je svima stalo, onda je i on kao građanin – aktivan i stalo mu je“, kazala je Milićeva.
U sveopštem haosu međusobnih vrijeđanja, kroz glasne monologe i uz odsustvo zdravorazumske debate svega ima, osim nade. Kad vide da je na sceni galama, većinska želja za ličnom foteljom i ličnim dobrom i da je krajnji domet izborna kampanja, ali ne i odgovornost koja slijedi – onda apstinenti odlučuju da ne učestvuju u izbornom cirkusu.
„Negativna kampanja i trajno loša politička atmosfera smanjuje izlaznost i ubija želju za promjenama, a negativnu kampanju, začuđujuće, sprovodi i vlast i opozicija. Vlast razumijem, njima donosi rezultat. Ali šta je sa ovima što uporno gube? Raditi sve isto, a očekivati promjene – pa kako“, pita Milićeva.
Izbori se, dodaje ona, u suštini na kraju svode na manje-više poznat rezultat i na ličnu otimačinu glasova unutar stranaka – ko će biti dobar sa šefom i onima što broje glasove i ko će upasti u skupštine. Strategija pristupa apstinentima zahtijeva pažnju, a lakše je urlati, dobro kotirati u stranci i igrati na sigurno.
Član Predsjedništva SDS-a Aleksandra Pandurević tvrdi da je kod nas tradicionalna praksa da političke stranke pomalo autistično vode predizborne procese. Na isti način stranke se, kazala je ona, obraćaju i biračima.
„Malo je onih visprenih koji znaju da su njihovi birači i oni koji ni za koga ne glasaju. Političke stranke moraju prvenstveno slati poruke apstinentima. Ako im se pruži prilika, moraju zagrabiti i iz drugog lonca, jer se tamo možda uvijek nalazi neko ko se klima, ko nije siguran i ko traži drugog lidera i drugu opciju“, rekla je Pandurević.
Ona navodi da se SDS posljednji put apstinentima obratio 2014. godine i tada je ova stranka osvojila rekordan broj glasova (180.000 za Narodnu skupštinu Republike Srpske). Ljudi su, kaže Pandurević, ostrašćeni i ne žele da povuku „ručnu kočnicu“.
„Kada se obraćate apstinentima, morate ponekad da se ugrizete za jezik. Morate biti manje rigidni.
Mnogi to često ne mogu da iznesu. Zbog toga je u SDS-u dolazilo do pada glasova. Novi predsjednik stranke sada želi da radi onako kako bi to trebalo da se radi, odnosno želi da bude prihvatljiv i apstinentima i onim biračima koji nisu ostrašćeni SDS-ovci. Na taj način se dolazi do onih koji su zgađeni opštom pljuvačinom i stalnom svađom“, rekla je Pandurević.
Politički analitičar Tanja Topić kaže da su apstinenti potencijalna baza trećeg bloka, mada bi se dalo analizirati da li je svaki „neglasač“ za ili protiv vlasti, odnosno da li ćutanjem šalje neku drugu poruku. Veoma je, smatra ona, problematično ako taj neki treći blok dolazi i lansiran je kao ideja iz onih struktura koje su godinama partcipirale u vlasti.
„Mislim da postoji prostor za treći put iz perspektive ove mase, odnosno iz baze neglasača. Iako je tzv. treći put prijeko potreban i postoji taj potencijal, može da ga zaustavi činjenica da se kao perjanice tog puta pojavljuju i stara politička lica koja imaju iskustvo u participiranju politike, čijim rezultatima očito dobar dio građana nije oduševljen da bi im naslijepo dao povjerenje“, kazala je Tanja Topić.
