Zbogom (Bosno i) Hercegovino – Demografski gubici neminovni

ISTOČNA HERCEGOVINA – U periodu od polovine 2013. do kraja 2016. godine istočnu Hercegovinu napustilo je oko 415 porodica koje su sreću potražile u inostranstvu – podaci su ovo Unije za održivi povratak i integracije BiH. Uzmemo li u obzir da domaćinstvo u prosjeku ima 3,5 člana dobijamo rezultat da je iz istočne Hercegovine u ovom periodu otišlo oko 1.452 stanovnika.

Trend iseljavanja još je alarmantniji u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Razlozi odlaska su brojni, baš kao što su brojne i škole za učenje stranih jezika i agencije koje posreduju pri odlasku.

Aleksandra Merz (rođ. Pendo) iz Trebinja prije četiri godine, nakon završenog fakulteta u Banjaluci, otišla je na Master u Njemačku. Trenutno živi i radi u Berlinu i nema namjeru da se uskoro vraća u Bosnu i Hercegovinu, osim na godišnje odmore.

U razgovoru za „Moju Hercegovinu“ Aleksandra kaže da nije ni čudo što mladi odlaze iz zemlje u bolje sređene države.

Ambijent za život mladog čovjeka, tvrdi, ne može se ni uporediti. Mladi u Njemačkoj uglavnom sami određuju svoj put . Kaže – svako ko je zainteresovan i ko traži posao, uglavom ga i nađe.

Kod nas u BiH je studij postao jedina opcija nakon završene srednje škole, jer se
mnogi nadaju da će im pomoći da brže nađu poslove, što je, nažalost, sve ređi slučaj. Studij je još dodatnih četiri-pet godina u kojima se oslanjamo na pomoć roditelja. U Njemačkoj je situacija drugacija jer prilike za zaposljenje uz dobra primanja se pružaju već po završetku srednje škole. Pored studija postoji i prilika izučavanja najrazličitijih zanata/poslova u firmama koje traže mlade i vrijedne snage. Tako da mnogi već sa 18 ili 19 godina počinju da rade puno radno vrijeme u nekoj firmi, da zarađuju svoj novac i grade karijere u različitim branšama – pekar, konobar, prodavac, frizer, mehaničar… Za studij se odlučuju samo oni koji sebe vide u usko specijalizovanim naukama, tehnologiji, medicini i slično ili oni koji sebe vide na rukovodećim pozicijama. Po završetku studija se u poslovni svijet stupa polako, potrebno je prakticno iskustvo za koje se pružaju mnoge sanše preko pripravničkih i volonterskih radova“, priča Aleksandra za „Moju Hercegovinu“.

Radni tempo je veoma brz pa se radni dani uglavnom svodi na posao i kuću, dok svima uglavnom nedostaje vremena za uživanje.

Sandra smatra da je veliki problem u BiH politika i „sulud koncept zapošljavanja preko stranke“, koji je većina mladih, nažalost, prihvatila kao dobar obrazac ponašanja.

„Mislim da bi dobar početak bio bar pružiti svima ravnopravne šanse za dobro zaposlenje, nezavisno od stranačke pripadnosti. Zapošljavati po znanju, iskustvu, ili čak i po tome koliko je ko voljan da se “unese” i usavrši za dati posao, a ne po vezama i glasovima na izborima. Poslodavci bi trebali da traže ljude koje će da plaćaju za dobro obavljen posao i doprinos koji pružaju u unapređenju firme, a ne za glas na zadnjim izborima ili rodbinske, komšijske i druge veze“, ističe Aleksandra.

Dok jedni odlaze ili pak razmišljaju o odlasku, oni drugi su se vratili u rodnu zemlju. Takav je Gradimir Jonlija koji je prije nekoliko godina iz Kanade došao u rodnu Hercegovinu i trenutno živi u Trebinju, gdje radi za jednu kanadsku firmu.

Smatra da ovaj kraj ima šansu za lijepu budućnost, pogotovo ako se mladi ljudi malo potrude – steknu dobro obrazovanje i sve to upotrebe na ovim prostorima. Na ovaj način, vjeruje Jonlija, i nacionalni identitet jednog naroda može biti sačuvan.

U ljepotama Hercegovine kratko je uživao i o njima nadahnuto pričao Kanađanin Rajli Lindberg, koga je put slučajno nanio u Trebinje. Međutim, nakon razgovor sa stanovnicima, priznaje da ga je rastužilo to “što država fukncioniše tako da mladi ljudi koji žele da istinski rade svoj posao i da za to budu dobro plaćeni ovdje nemaju mjesta, već moraju da odlaze u inostranstvo u potrazi za boljim životom”.

“Mladim ljudima ovdje je prilično teško zbog toga što ne mogu da nađu posao koji žele i za koji su studirali, posao u kome mogu da se ostvare i da budu dobro plaćeni, kako bi im život i izdržavanje porodice bili lakši. Osjećam se tužno što je tako i nadam se da će u budućnost biti bolja za njih”, kazao je Rajli za “Moju Hercegovinu”.

Ne odlaze samo mladi

Najčešće se govori o odlasku mladih i obrazovanih iz BiH. Međutim, podaci pokazuju da iz Hercegovine ne odlaze samo mladi.

Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije Bosne i Hercegovine od sredine 2013. godine do kraja 2016. godine iz Trebinja je otišlo oko 125 porodica. Za isto vrijeme iz Nevesinja se odselilo oko 80 porodica, dok je Gacko napustilo 70 porodica. Iz Bileće su u istom periodu otišle 73 porodice, iz Ljubinja 25 porodica, dok je Berkoviće napustilo 40 porodica.

Ilustracija

U Uniji kažu da su za odlazak najspremniji mladi ljudi – čak njih 65%, mada to nije pravilo, jer BiH često napuštaju i cijele porodice.

“Ljudi odlaze iz ekonomskih razloga, zbog nepoštivanja osnovnih ljudskih prava kada je u pitanju obrazovanje i zapošljavanje, ali i infrastrukture. Aktuelna situacija je da lokalno tržište rada ima poteškoće u otvaranju radnih mjesta sa rizikom povećanja siromaštva. Socijalno isključena omladina ima znatne probleme u pronalaženju posla što dovodi do velike stope nezaposlenosti mladih. Jedan od glavnih razloga za ovakvu situaciju, pored loše ekonomske situacije, je što formalni školski sistem ne proizvodi kadrove koji ispunjavaju zahtjeve tržišta rada. Ovaj nedostatak je vezan sa činjenicom da zakoni, strategije i akcioni planovi vezani za sistem obrazovanja i obuke, prvenstveno mladih ljudi, a koji bi osigurali sponu sa tržištem rada, nisu doneseni ili se ne provode u Bosni i Hercegovini”, pojašnjavaju za “Moju Hercegovinu” u Uniji za održivi razvoj i integracije BiH.

Smatraju da je moguće osnažiti ovu radnu snagu unapređenjem njihovog obrazovanja i profesionalnih vještina kojima će moći odgovoriti potrebama tržišta rada.

Preko granice iz ovih stopa

Prema istraživanju Instituta za razvoj mladih “Kult” koje je rađeno 2013. godine svaki četvrti od pet mladih bi “iz ovih stopa” napustio BiH, dok bi 37% mladih otišlo u inostranstvo zauvijek kada bi im se pružila prilika za to. Na duže vrijeme bi otišlo njih 40%, dok je 9% mladih već tada preduzelo konkretne korake na odlasku iz BiH.

Iz Unije naglašavaju da su emigracije najpopularnije u Njemačku, Austriju, Švicarsku, Švedsku, Norvešku, a u posljendje vrijeme i u Ameriku i Kanada.

Nisu rijetke migracije stanovništva iz manjih opština u one veće, u nadi da će veća sredina ponudi bolje mogućnosti za život. Istovremeno, hercegovačka sela, nekada vrlo bogata i brojna, gase se.

Prebivalište na području opštine Nevesinje od 2014. godine do kraja aprila 2017. godine iz  ove hercegvačke opštine odjavilo ukupno 415 stnovnika.

U istom periodu taj broj znatno je manji u Bileći gdje je svoje prebivalište odjavilo 263 lica.

U Gacku je taj broj 259, u Berkovićima 141, dok je u Ljubinju za više od tri godine svoje prebivalište odjavilo 98 lica.

Iz Trebinja su se u ovom periodu odjavila 552 stanovnika.

Ove promjene, prema podacima iz PU Trebinje najvidljivije su bile 2014. godine, kada je najveći broj stanovnika mijenjao svoje prebivalište.

Demografski gubici neminovni

Demograf Stevo Pašalić ne usuđuje se da prognozra kako će Hercegovina izgledati za 20 ili 50 godina, ali ne vjeruje, kaže, da će doći do demografskog buma, makar došlo i do ekonomskog procvata.

No, demografski gubici su, smatra on, neminovni.

“Prema sadašnjim demografskim trendovima sigurno je da će se Republika Srpska, pa i istočna Hercegovina suočiti sa osjetnim demografskim gubicima, odnosno smanjenjem broja stanovnika, kako po osnovu prirodnog kretanja, tako i po osnovu migracija (emigracije). U uslovima globalnih turbulentnih kretanja u svijetu, nije zahvalno projektovati numerički precizan demografski saldo za naredne nekolike decenije”, kaže Pašalić.

Trenutni demografski procesi, navodi, BiH vode u izumiranje i demografski slom.

“Ogromno iseljavanje iz BiH i RS posljednjih godina novi je egzodus koji po inicijalnom intenzitetu premašuje onaj iz 60-ih godina prošlog vijeka, te je mnogo pogubniji jer se primarno iseljava mlada i obrazovana populacija. Očito je da je demografija Republike Srpske problem broj jedan, te je nužno u svim razvojnim planovima, koncepcijama, programima i modelima postaviti stanovništvo kao temelj”, ističe Pašalić za “Moju Hercegovinu”.

Stevo Pašalić (Foto: Buka)

Program populacione politike u Srpskoj treba da počiva na realnoj osnovi, pa Pašalić, prije svega, predlaže koncentracija finansijskih napora na manji broj mjera nego do sada, ali efikasnijih po svom dejstvu i uz obavezno razlikovanje populacione od socijalne komponente.

Bitno je i povećanje nefinasijskih mjera i povoljniji ukupan ambijent u kome se donose odluke o rađanju. Reforma modela finansijske podrške porodici i finansijskih podsticaja rađanju trebalo bi da bude izvedena izmjenom pojedinih oblika podrške i restrukturiranjem njihovog značaja promjenom finansijskog težišta modela. Pravo na roditeljski dodatak stekao bi veliki broj porodica, oko tri četvrtine od ukupnog broja na niskonatalitetnom području. Širok obuhvat ove mjere temelji se na potrebi podsticanja većeg dijela populacije na rađanje”, pojašnjava Pašalić i dodaje da bi solventnost sistema socijalne zaštite trebalo posmatrati kao prvi i najvažniji cilj.

“Razlog tome je što socijalna zaštita predstavlja najopštiji instrument za smanjenje siromaštva, i kao takva obezbeđuje socijalnu koheziju i snabdjevenost cijelog društva osnovnim dobrobitima. Njenu ulogu napomenula je Evropska komisija, koja je identifikovala demografsko starenje kao ključni demografski problem koji bi trebalo riješiti. U mnogim zemljama ovi sistemi snažno su subvencionisani iz državne kase, ali trenutna ekonomska kriza u kombinaciji sa starenjem stanovništva može dovesti do nestanka ove prakse. Reforme sistema socijalne zaštite treba koncentrisati na povećanje udjela ekonomski aktivne populacije. Sekundarni ciljevi trebalo bi da budu ograničenje starenja stanovništva i povećanje obima radne snage”, zaključuje Pašalić.

Činjenica je, kaže on, da hercegovačke opštine, izuzev grada Trebinja i donekle Gacka, imaju nepovoljne demografske resurse.

Dok jedni čekaju poteze države koja bi “spriječila” mlade da odlaze iz BiH, drugi se snalaze kako umiju koristeći raspoložive resurse. Treći razmišljaju o odlasku, a oni četvrti, kojih je u posljednje tri i po godine 90.000 su već napustili zemlju.

Sekira li se iko?

Autor

Nikolija Bjelica

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Od avgusta 2013. godine novinarka internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora