Trifko Babić – Hrabri Solunac kukavički ubijen na Pridvoračkoj jami

Kao dobrovoljac u redovima Srpske vojske, Trifko Babić učestvovao je u proboju Solunskog fronta i oslobađanju otadžbine. Preživio je Prvi svjetski rat i vratio se u svoje Trebinje da bi, tako reći na kućnom pragu, stradao od ustaške ruke. Zajedno sa 12 Srba, svojih sugrađana, Trifko Babić je ubijen na Pridvoračkoj jami u noći između 23. i 24. juna 1941. godine.

trifko_babic1-1024x683 (1)

Trifko (Jovana) Babić rođen je 1891. godine, a kao devetnaestogodišnjak je otišao u Ameriku trbuhom za kruhom. Nakon učešća u Prvom svjetskom ratu, Trifko se vratio u Trebinje gdje je radio kao desetar pruge na loklanoj željeznici. Oženio se sa Vasom Prcović (1899-1964.), a živjeli su u svojoj kući u naselju Police, gdje su imali oko 400 ari plodne zemlje. Izrodili su dva sina i pet kćeri: Jova, Slavka, Savetu, Zorku, Darinku, Milanku i Biljanu. Miran, porodični život okrenuo se naglavačke 12. juna 1941, kada su ustaše došle na Trifkov kućni prag.

U svojoj knjizi „Pridvoračka jama“, Božidar Čučković kaže da su po Trifka Babića i Lazara Kukurića u Police došla trojica ustaša, jedan agent i dvojica domaćih. Pred vratima Kukurićeve kuće, tvrdi, bio je ustaša Geljo Zaim. Odveli su ih u sudski zatvor.

Zajedno su ih odveli u zatvor i zajedno ih, svezane za ruke, prve poveli u smrt u kobnoj noći između 23. i 24. juna. Svjedok sa Pridvoračke jame Jovo Vule Vlačić o trenutku kada su Trifka i Lazara poveli iz autobusa, između ostalog, piše:

„Zavladala je grobna tišina. Poslije kraćeg dogovora pred autobusom, ustaše su otvorile vrata autobusa. Prozvaše Lazara Kukurića i Trifka Babića, prve do vrata, da izađu vani. Zajedno svezani, njih dvojica izađoše nesigurnim korakom. Povedoše ih nekud u mrak. U autobusu je nastalo uzbuđenje i strah. Zahvatiše me crne slutnje. Svi smo gledali za njima, ali zbog mraka i upaljenih autobuskih farova nismo ništa vidjeli. Nikakav šum nije remetio tišinu. Svi smo se u autobusu pitali gdje odvedoše Lazara i Trifka, šta će biti s njima“.

Prije ubijanja im vadili čak i pozlaćene zube

Jovo se prisjećao da su ustaše, prije nego što bi Srbe dovedene nad jamu ubili i gurnuli u nju, skidale sa žrtava sve dragocjenosti: prstenje, novac, satove s ruku i iz džepova, a nekima od žrtava vadili su iz čeljusti pozlaćene zube i kvalitetnije proteze.

„ Ustaše su zube čupali zubarskim klještima Božu Pidžuli i Trifku Babiću koji su imali zlatne zube. Ova kliješta su pronađena kasnije u jami prilikom izvlačenja ubijenih iz nje. Nikola Marolt priznao je na suđenju da je nakon ovog zločina prodao tri zlatna zuba zubaru Hugu Frančeskiju, koji nesumnjivo potiču iz zubala ubijenih Srba na Pridvoračkoj jami“, svjedočio je Jovo Vlačić.

"Ledinica" u gorblju u Podgljivlju na kojoj leže posmrtni ostaci Srba ubijenih na Pridvoračkoj jami (FOTO: Moja Hercegovina)
“Ledinica” u gorblju u Podgljivlju na kojoj leže posmrtni ostaci Srba ubijenih na Pridvoračkoj jami (FOTO: Moja Hercegovina)

Doručak za mrtvog supruga

Te kobne noći, Trifko je zajedno sa ostalih 12 Srba ubijen i bačen u Pridvoračku jamu. Sutradan, 24. juna 1941. godine, njegova porodica slavila je Vartolomejev dan. Ne znajući da je Trifko ubijen, njegova žena Vasa pošla je sa sinom Jovom pred zatvor i ponijela Trifku doručak.

„Taj dan im je ostao duboko urezan u sjećanje. Pošto nije bilo ključara, hranu su dali stražaru Zejnilu Kusturici. Pošli su po cigarete. Kada su se vratili nazad, zatekli su Zejnila gdje sjedi na pragu stražarnice i jede donesenu hranu.

Što to Trifko ne jede, upitali su. Rekao je da ne može, a oni su još maloprije pridobili hranu, uzvratio je Zejnil.

Krenuli su kući. U sadašnjoj ulici Muje Zubčevića sreli su Lutvu Zubčevića. On je već čuo o bacanju u jamu.

Vase, ne boj se. Trifko je već pobjegao u Crnu Goru. Lutvo je zamijenio Trifka sa Jovom Vlačićem i Jeftom Škorom koji su, takođe, bili u željezničkoj uniformi.

Vasa je pošla u Pridvorce. Zaim Bračković bio je stražar pred jamom i nikom nije dao da joj se približi. Na putu je Vasa vidjela krv i kape. Otišla je u selo Konjsko na Zubce. Tu su joj rekli da je pobjegao Jefto Škoro. Sad joj je sve bilo jasno. Trifko nije bio među živima“, pisao je Vlačić u svom svjedočenju.

Iza Trfika ostalo brojno potomstvo

Zaslugom doktora prava sa Sorbone Novice Kraljevića, u dogovoru sa Italijanima, 6. oktobra 1941. godine organizovano je vađenje posmtrnih ostataka Srba mučenika koji su stradali u zločinu na Pridvoračkoj jami. Slučajno ili ne, sahranjeni su na pravoslavnom groblju u Podgljivlju, u blizini spomen kapele posvećene obješenim Srbima mučenicima, njih 79 koji su stradali u Prvom svjetskom ratu. Trifko je iz ove grobnice prenesen u porodičnu, takođe u Podgljivlju, 1970. godine.

Porodična grobnica Trifka Babića u groblju u Podgljivlju (FOTO: Moja Hercegovina)
Porodična grobnica Trifka Babića u groblju u Podgljivlju (FOTO: Moja Hercegovina)

Iza njega ostalo je brojno potomstvo. Prvi njegov sin Jovo (1927-1966.) imao je sina Tripa i kći Nadu (udatu Grubač). Tripo (1962-2000.) je imao sinove Nemanju i Jovana, a Nada (1959.) Željka i Marka.

Drugi Trifkov sin, Slavko Babić (1936-1985.) imao je dva sina: Ljubišu i Zorana. Ljubiša je dobio sina Slavka i ćerku Saru, a Zoran sina Ivana i ćerku Anu.

Trifkova ćerka Saveta (1922-2006.) bila je udata za Đurovića u Danilovgrad, Darinka (1925-1966.) za Gaćinovića, a Milanka (1933-2006.) za Suvajca. Ćerka Biljana umrla je iste godine kada se i rodila 1942, dok je Zorka još uvijek živa (1930.).

Pročitajte još:

Pridvoračka žrtva Boško Šakota i stravično stradanje jednog porodičnog stabla

Придворачке жртве (2): Обрен Стијачић између заборава и сна

Придворачке жртве (4): Михајло Андријашевић – „сиротињска мајка“

Blagoje i Đorđe Ćurić – stric i bratić zajedno u smrt

Božo i Milorad Pidžula – otac i sin zajedno otišli u mučeničku smrt

Autor

Jelena Denda Borjan

Diplomirala žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Od januara 2013. godine novinarka internet magazina "Moja Hercegovina"

Svi tekstovi autora