Tri djevojčice isključene iz Plesnog kluba „We dance“ iz Gacka: Jesu li im uskraćena osnovna prava?

Nesporazum u Plesnom klubu „We dance“ u Gacku za epilog je imao isključenje tri članice iz trupe. I dok roditelj jedne od njih tvrdi da su djevojčicama povrijeđena prava i da su kažnjene zbog traganja za istinom, direktorica kluba, koja je i trener, kaže da neće dozvoliti da se klevetama podriva njen autoritet i ugled kluba.

Djevojčice su kažnjene zbog traganja za intinom – tvrdi otac Drago Govedarica

U svojoj suštini, pomenuti slučaj otkriva koliko je oblast sporta zakonski nedovoljno regulisana. Budući da su im ciljna grupa mahom osnovci i srednjoškolci, dakle ranjive kategorije, zaštita njihovih prava je prepuštena svijesti, savjesti i/ili obučenosti onih koji sa djecom rade.

Isključenje bez prava na žalbu

16-ogodišnja ćerka Dragoslava Govedarice iz Gacka je od samog početka članica Plesnog kluba „We dance“ iz Gacka. Iza nje je četiri godine treninga, takmičenja i veliki broj priznanja koje je njena trupa osvojila. Međutim, od prije nekoliko mjeseci, zajedno sa dvije saigračice, odlukom Skupštine kluba, bez prava da se žali, isključena je iz članstva. Govedarica tvrdi da je kazna potpuno neprimjerena i da su djevojčice, posumnjavši u iskrenost trenera, željele da dođu do istine.

„Pred kraj godine trebalo je da se ide u Temišvar na takmičenje. Kao i svaki put, djevojčicama je rečena cijena: 15 evra za kotizaciju i 20 evra za smještaj. Međutim, djeca su, a među njima i moja ćerka, na zvaničnom sajtu organizatora pronašla da je kotizacija 10 evra, a noćenje u hostelu u desetokrevetnoj sobi oko 11 evra po osobi. Slično je bilo i ranije, u Vrnjačkoj Banji u julu mjesecu, gdje su im predočili jednu cijenu: kotizacija 15, a smještaj 20 evra, dok je na sajtu organizatora bila druga: 8,5 evra za kotizaciju, a za smještaj u četverokrevetnoj sobi manje od 10 evra. Smatrajući da su oštećene, djevojčice su međusobno komunicirale preko društvenih mreža i dogovarale se kako da kažu za svoje sumnje. To privatno dopisivanje je nekako došlo do direktorice kluba čija je reakcija bila da su se one organizovale da ugase klub te je njih pet isključeno. Te poruke postoje, nema ništa što bi zasluživalo takvu kvalifikaciju. Dvije su vraćene, ne znam zbog čega, a tri su isključene bez mogućnosti da se dijete brani. Navedeni su neki članovi gdje se pominje neko kašnjenje i narušavanje ugleda kluba. Na kraju stoji da nema pravo žalbe niti tužbe. I to je strašno po meni da neko nema pravo žalbe na nečiju odluku, da ne kažem presudu“, kaže za Moju Hercegovinu Drago Govedarica i dodaje da je po njegovom mišljenju jedan od nedostataka i to što u klubu koji okuplja oko 60 maloljetne djece roditelji nisu ni u jednom organu niti su uključeni u bilo kakav nadzor.

Ugled ne smije da se ruši 

Emilija Stojanović

Emilija Stojanović, direktorica i trener kluba, smatra da je, imajući na umu postignute uspjehe koje su donijeli gradu, sramota da se klub pominje u negativnom kontekstu i tvrdi da je sve transparentno.

„Imam račune iz Rumunije. 10 evra je kotizacija igrača, plus 5 koje plaćaju za klub kao pravno lice i to im je predočeno. Sve sam im objasnila. Kada rezervišemo hostel, svi moramo biti u njemu. Imamo spavaonice gde je krevet 15 evra, a imamo i dvokrevetnu, recimo, koja je luksuznija i, naravno, skuplja. Uzmemo kompletnu sumu i podijelimo na broj ljudi koji idu. Prosto bi bilo nelogično da mama koja ide sa djetetom mnogo više plaća sobu. Od početka funkcionišemo po tom prinicpu. To sam im i objasnila kada su me pitale. Nakon razgovora, mislila sam da smo sve razjasnili jer se sutradan većina prijavila da ide na takmičenje (u Temišvar prim. aut.). Međutim, neki su mi opet postavljali pitanja na šta sam ja rekla da mogu da kontaktiraju organizatora, ako imaju neke sumnje iako je to ružno i nemaju pravo to da rade. Ako ih treniram, mislim da treba da mi vjeruju. Mogu uvijek da dam račune roditeljima ako mi to traže. Negdje mislim da nije u redu da dođe neko dijete da me napada, ako mogu već da pitaju i da im sve bude objašnjeno. Nakon dva dana dolazim do njihove prepiske u kome je rečeno mnogo toga ružnog, najgore stvari. Ja ovdje imam komletan čet (prepisku prim. aut.) tih djevojčica, da smo lopovi, da krademo pare. Zašto bih ja nastavila da ih treniram u svom klubu? Nije to moj privatni klub, ali ja dajem sve od sebe i na kraju dođem u situaciju da me kleveću. Ja sa takvim ljudima neću da sarađujem, pogotovo kada po statutu i pravilniku imam pravo da udaljim sve one koji ruše ugled meni kao treneru i klubu. To su djevojčice koje su u srednjoj školi. Ja sam u njhovom uzrastu itekako znala šta pričam i šta radim. I svi roditelji koji su došli su se izvinili. Mame su rekle: I treba da ih isključiš, to je velika sramota“, naglašava Emilija i dodaje da je njihova namjera bila da se organizuje savjet roditelja koji bi pomogao oko obezbjeđivanja novca za putovanja.

„Međutim, niko se nije javio. Niko neće time da se bavi. Mi smo jedini klub u gradu koji je toliko proputovao. Roditelji nikada nisu platili put, što je najveća stavka u troškovima. Dovijamo se na različite načine da to obezbjedimo. Ovo je nešto što volim, ali i od čega živim“, kaže Emilija.

Za “medijaciju” nema nadležnih

Situacija se nije popravila ni nakon razgovora, uslovno rečeno, suprotstavljenih strana. I dok otac isključene članice, Drago Govedarica, tvrdi da je Emilija nastupila sa pozicije: „To je moj klub i nedopustivo je nepovjerenje i provjeravanje po internetu“, dotle Emilija kaže da Drago najprije nije došao na roditeljski, a kada je shvatio da mu ćerka neće ići na put u Temišvar, počeo je da ucjenjuje i da prijeti da više nikada neće otići na takmičenje ako njegova ćerka ne bude vraćena.

Skupština udruženja koju čine osnivači, Emilija sa sestrom i tri prijateljice, pozivajući se na Pravilnik, donijela je jednoglasnu odluku o isključenju tri članice zbog, kako je navedeno, nedoličnog, nesportskog i krajnje nekorektnog ponašanja. Po mišljenju Draga Govedarice, time su djeci uskraćena osnovna prava, na slobodu govora i mišljenja, na pravo da se traže informacije, kao i pravo na tajnost prepiske. Za pomoć i savjet pokucao je na nekoliko vrata, ali se ispostavilo da ni jedna nisu prava.

U opštini sam kontaktirao referenta za sport koji mi je rekao da za to na lokalnom nivou nije nadležan niko. Uputili su me na inspekciju u Bileći, razgovarao sam sa inspektorom Vitkovićem koji mi je rekao da to nije njegov resor i da može da reaguje ako mu iz ministarstva nalože da ispita slučaj. Po njegovom mišljenju, taj slučaj je za policiju, vezano za novčana sredstva, međutim, mene to ne zanima. Nije mi stalo da tužbom povratim novac koliko mi je bitno što je na jedan nepravedan način dijete isključeno iz kluba“, kaže Drago.

U odgovoru koji smo dobili od Inspektorata RS stoji da nije bilo pritužbi na plesni klub „We dance“ i da prosvjetna inspekcija nije vršila provjeru. Istakli su da inspekcija prvenstveno u fokusu ima provjeru registracije i dokumentacije klubova, kao i da li rade u skladu sa zakonom. Naglasili su da im se građani veoma rijetko žale na rad sportskih klubova i da su do sada mahom djelovali preventivno. Priznaju da su zbog nedorečenosti u Zakonu o sportu mogućnosti djelovanja inspekcije ograničene, o čemu su obavjestili Ministarstvo za porodicu, omladinu i sport uz sugestiju da je izmjena zakona neophodna.

Sa druge strane, pomoćnk minstra za sport, Dragan Jaćimović, u svom odgovoru kaže da je kontrola rada nad sportskim organizacijama u rukama Inspektorata, tačnije prosvjetne inspekcije. Ministarstvo može, u slučaju da nekom klubu dodjeli sredstva, samo da zatraži finansijski izvještaj o utrošku. Tvrde da je ova oblast dobro regulisana Zakonom o inspekciji, ali smatraju da je potrebno odvojiti od prosvjetne i oformiti posebno odjeljenje sportske inspekcije . I u ministarstvu tvrde da su rijetke pritužbe građana i da se one uglavnom odnose na neredovno sazivanje skupština klubova.

Mišljenje smo potražili i od Ombudsmana za djecu, Dragice Radović, u čijem pisanom odgovoru stoji da „svako ko smatra da su njegova prava povrijeđena ima mogućnost pokretanja odgovarajućih postupaka pred nadležnim organima u cilju zaštite prava i interesa. Takođe, svako ima pravo da Ombudsmanu za djecu podnese prijedlog za razmatranje pitanja od značaja za zaštitu prava i interesa djeteta.“

Otvoreni razgovor je najbolja taktika

Milica Zelenović

Psiholog Milica Zelenović, razmatrajući uticaj isključenja iz kluba na djecu u ovom uzrastu, ističe da je neophodno razjasniti kontekst.

„One su mogle biti krive, da se osjećaju loše, ali su uradile nešto što ne valja i tu postoji neka sankcija. U ovom slučaju, kada je do trenera došla neka prepiska koja mu se nije dopala, budući da se radi o djeci, adekvatno bi bilo obaviti neki razgovor sa njima da se vidi šta je ono što one misle, pa im se objasniti novonastala situacija, gdje bi se onda one osjećale prihvaćeno i to što su mislile bilo razjašnjeno. A, ako to nije urađeno, nego su samo istjerane iz kluba zato što su pomislile nešto loše o treneru, onda je sigurno da se u tom slučaju djete oseća potpuno izopšteno, poniženo, frustrirano. Posebno ako se radi o starijim maloljetnicima, uzrastu u kome vršnjačka, sportska ili neka druga grupa kojoj pripadamo postaju dio našeg identiteta. Ako smo na silu izbačeni onda to osjećamo vrlo lično. One vjerovatno i dalje žele da budu dio te ekipe. Ali su istjerane zbog nekog svog razmišljanja koje možda i nije bilo ispravno, ili jeste, ne znam cijeli kontekst, ali se nije slagao sa autoritetom. Možda bi, i za njihove odluke, i za njihov život ubuduće, bilo bolje da se ta situacija obradi u smislu da se autoritet porazgovara sa njima na tu temu. Da se pošalje poruka da oni imaju pravo da misle, da imaju pravo da provjere. Samo da ubuduće provjere dva puta i, ako im nešto nije jasno, da pitaju. Direktno. Mislim da je tu bila suština problema. Zato što su djeca između sebe nešto pričala , nisu baš razjasnila, indirektno je došlo do trenera koji se nije slagao sa tim i onda je nastao konflikt u kom su djeca, na žalost, izgubila pravo da budu dio grupe koja je do danas bila njihova. U tom smislu se sigurno osjećaju loše i to bi moglo da ostavi posljedice za njihove dalje odluke, uopšte kad dođu u situaciju – da li ću da se pobunim za nešto, da li ću da pitam kad mi nešto nije jasno, možda bolje da ne pitam ako ću biti isključen, ili možda da se ne preispitujem da bih ostala u grupi. Budući da se radi o osjetljivoj kategoriji, u osjetljivom periodu i života i razvoja, da bi za njihov doživljaj sebe, svog samopouzdanja i identiteta, bilo dobro da oni koji se bave njima, bilo da su to treneri, nastavnici, profesori, da budu osjetljiviji na tu kategoriju, koliko god da oni nekada to i ne zaslužuju svojim ponašanjem“, objašnjava problem Milica Zelenović.

Dragoslav potvrđue da je njegovoj ćerki veoma teško palo isključenje iz kluba.

Četiri godine provedene u klubu, druženja, takmičenja, ipak je ona dijete, plakala je. No, vrijeme prolazi, sad je preboljela. Šta je tu najviše pogodilo, što je je izopštena bez krivice. Kažnjena je za nešto za šta je bila u pravu. Umjesto da djecu usmjeravamo da se bore za istinu, za pravdu, pokazujemo im da će biti kažnjeni ako pokušaju da dođu do nje. Iako će većina reći da cijene i vole istinu, to je farsa, svi vole laskanje. Drugo, isključenje je ujedno i onemogućavanje da dalje trenira jer je samo jedan klub te vreste u gradu, a ovo je malo mjesto“, kaže Drago.

Emilija tvrdi da je rad kluba „We dance“ javan i transparentan, i naglašava da se do sada niko od roditelja nije žalio. Smatra da je isključenjem djevojčica ona na najvećem gubitku jer od članarina obezbjeđuje platu kojom finansira i svoj boravak u Beogradu na studijama.

„Prošle godine smo sa minimalnim sredstvima otišle na sedam takmičenja. Mislim da je jedna velika sramota bilo šta reći poslije toliko uspjeha koje smo donijeli gradu. Kada ukaljate nečiji trud, rad i zalaganje, da dozvolim da mi se tako vraća – ne želim“, kaže za kraj razgovora direktorica i trener Plesnog kluba „We dance“Emilija Stojanović.

Autor

Milanka Kovačević

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 2003. zaposlena kao novinarka „Radio Gacka“, a od 2013. stalni saradnik internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora