U Orhanovom svijetu bakra i kamena

U zemlji sa visokim stepenom socijalne bijede kakva je Bosna i Hercegovina, baviti se umjetnošću bi se smatralo odvažnim činom. Potreba za lijepim te razumijevanje lijepoga u takvom kontekstu bivaju potisnuti u krajnji plan kod većine. Međutim, nepogodno tlo za procvat bilo kakve umjetnosti nije u potpunosti iskorijenilo ljubav prema stvaranju i pretakanju osjećaja u umjetničku materiju kod pojedinaca. Oni svoju kreativnost ne mogu obuzdati i ona jednostavno mora naći svoj izričaj, bilo u pisanoj riječi, boji na platnu, noti ugodnoj za uho, ili – nakitu od bakra, kao što pokazuje primjer Orhana Tikveše iz Stoca.

Orhan Tikveša (Foto: Moja Hercegovina)

 

 

Tikveša, inače diplomirani profesor književnosti naroda BiH i b/h/s jezika, se izradom nakita bavi već šestu godinu. Kako navodi, iako je uvijek bio kreativan, nikada nije planirao izrađivati nakit od bakra. Na ideju je došao sasvim slučajno.

„Radio sam neko istraživanje za projekat koji je trebao prikazati naše kulturno-historijsko naslijeđe, odnosno, odabrane simbole svih etapa razvoja koje su nama poznate. Te simbole sam trebao napraviti u bakru, tako da budu mobilni i da ih mogu prezentirati. Međutim, dok sam istraživao o bakru, to je otišlo u drugom smijeru, prema izradi nakita. Taj projekat se na kraju nije realizovao, ali je rad na projektu razbudio moju kreativnu energiju“, kaže Orhan za Moju Hercegovinu.

Tikveša ističe da izrada nakita od bakra ostavlja veliku mogućnost za umjetnički izražaj, ali u isto vrijeme na neki način ograničava.

Nakit od bakra mi je ustvari stvorio više mogućnosti da pokažem kreativnost. Pri izradi nakita ne koristim neku modernu tehnologiju. Bakar ne lemim niti ga spajam, već ga vežem za kamen na dosta jednostavan način, ali postignem određeni oblik, odnos između bakra i kamena, da u njemu nastaje nešto interesantno za posmatrača, odnosno one koji to kupuju. Izvlačenje boje iz bakra, od crvenkastih, žućkastih, do crnih nijansi, zadovoljava moju potrebu za likovnim uobličavanjem. To mi se jednostavno svidjelo“, kaže Orhan.

(Foto: Moja Hercegovina)

Iako postoji dosta edukativnih programa za izradu nakita od srebra, gline, kamena, te drugih materijala, Tikveša navodi da nikada nije prošao neku obuku. Kako naglašava, samouk je i radi po sopstvenim idejama.

„Kada krenem s izradom nakita, ne krećem od gotove predodžbe. Ja čak ne crtam nakit, već odmah pravim. Jasno je da su neki oblici zastupljeni u svemu. Kako ih učiniti interesantnijim, upotrebljivim, privlačnim za jedan nakit, to je ono što spada u domenu nečije kreativnosti. Na primjer, ukoliko imam okrugli komad bakra koji podsjeća na petobanku, radom na njemu, iskivanjem, uobličavanjem metala, udarcima čekića, taj komad će poprimiti određeni oblik. Čar je u tome što svaki put kada udarite, komad se širi i povećava, tako da je svaki komad različit, čak i kada pravite isti komad nakita“, objašnjava nam Orhan.

Upitan o samom početku, jasno je da je s izradom nakita počeo s određenom dozom opreza. Kako kaže, čovjek je uvijek ili odviše kritičan ili odviše samouvjeren kada je riječ o onome što radi, te je valjalo potražiti mišljenje drugih.

(Foto: Moja Hercegovina)

„Napravio sam prvu turu nakita, nekih desetak komada, koje sam podijelio u krugu prijatelja da bih čuo njihovo mišljenje. Naišao sam na pozitivne reakcije. Potom sam isti nakit podijelio prijateljima i poznanicima koji žive malo dalje od mene, kako bih čuo njihovo mišljenje. I kod njih sam naišao na pozitivne reakcije. Onda sam nastavio s izradom nakita. Napravio sam Facebook stranicu i polahko krenuo s poslom u nekom kućnom ambijentu. Napravim, uslikam, uredim slike, postavim na stranicu i tako dalje. Tako sam jedno vrijeme radio. Onda sam u Stocu bio našao jedan prostorčić gdje sam radio i slagao nakit. To je trajalo neke dvije-tri godine. Prije dvije godine sam otvorio radnju u Bazaru u Starom gradu u Mostaru. Kasnije će se ispostaviti da Bazar nije održiv, te su svi trgovci napustili prostor. I dok sam bio u Stocu, preko stranice sam dolazio do različitih kupaca, interesanata iz različitih dijelova svijeta koji su pokazali oduševljenje. Ima dosta ljudi s naših prostora koji trenutno žive u Europi, a koji se uvijek oduševe nakitom. Njima je drago da se oni mogu pohvaliti jedinstvenim proizvodom s naših prostora. Osim njih, i stranci znaju prepoznati i cijeniti kvalitetu. Uglavnom, iznova dobijem potvrdu da se to može ovdje raditi“, priča Orhan.

Međutim, ovdje nije riječ samo o izradi i prodaji nakita. Može se reći da se nekih komada nakita prisjeti sa određenom dozom sjete.

Kako doći do mušterija, to je opet posebna priča. Meni ovaj posao nije samo pravljenje nakita. Ideja, izrada, prezentacija, prodaja, sve to zahtijeva i druge vještine. Nije teško nabaviti materijal za rad. Do kamenja sam dolazio u Srbiji, Turskoj, danas to mogu naći i kod nas. Bitno mi je da uvijek slušam sebe i radim onako kako se meni sviđa. Sve dok ima vremena i sredstava, zadovoljan sam. Nekada krajnji cilj nije prodati. Sjećam se da je bilo nekih komada koje mi je bilo žao prodati. Određeni komadi nakita su bili inspiracija za izradu drugih, tako su djelovali na mene“, kaže Orhan.

Kako Tikveša navodi, ekonomska isplativost ovoga čime se bavi zavisi od sezone.

„U pitanju je sezona. Ljetni period svakako donese više zarade, jer je veći promet ljudi na našim prostorima. U ljetnim periodima sam samo od toga živio. U toku zimskog perioda, najčešće mi se javljaju ljudi koji naruče nakit da bi ga nekome poklonili. Zato što je riječ o jedinstvenom nakitu, do mene uvijek dođu reakcije da se ljudi oduševe kada dobiju tako nešto. U smislu sredstava, truda i rada, ono je isplativo. U svakom slučaju, obzirom da trenutno nemam stalnu normu u školi, dobro dođe dodatni izvor novca“, kaže Orhan na kraju razgovora za Moju Hercegovinu.

Orhanove kreativne izlete s bakrom i dragim kamenjem možete pogledati na njegovoj Facebook i Instagram stranici.

Tina Hadžić

Autor