Sportsko klađenje – hobi, kocka, ili očajnička potjera za novcem?

Popularizacija sportskog klađenja na našim prostorima nekako se poklapa sa periodom tranzicije, poslijeratne svakodnevnice, koja često nije baš sjajna, a razloge sve veće zagriženosti u ovaj vid kocke nije lako pronaći. Danas možete da se kladite gotovo na sve sportove, ali i na mnoge fenomene iz javnog života, poput toga koje će ime Novak Đoković dati svom djetetu ili ko će pobjediti na dodjeli filmskih nagrada Oskar. Više ne trebate ni da napuštate topli dom, možete se jednostavno smjestiti u fotelju i trošiti vaše novce uplaćujući tikete onlajn. Svjedoci smo da kladionice niču na svakom ćošku, nekada i više njih jedna do druge, a sve one su prilično pune, a ljudi pored sportskog klađenja sve više okušavaju sreću u popularnom bingu.

Ilustracija (FOTO: Radio Slobodna Evropa)

Igrači uglavnom nisu ni svijesni kada hobi prelazi u ostrašćenu potjeru za lakom zaradom i kada kladionica postaje njihov drugi dom. Nerijetko možemo vidjeti da su kladionice zaista postale dom mnogih koji dane provode očekujući kraj jedne i početak sljedeće utakmice. Vrijeme između utakmica ‘’ubijaju’’ igranjem binga, gdje se na svake tri do četiri minute odvija novo kolo, te ova vrsta zabave postaje pravo ‘’vrzino kolo’’. U posljednje vrijeme, prisutno je sve više žena, uglavnom srednjih godina, koje vrijeme provode u kladionici igrajući ponuđene igre, a bingo i kod ženske populacije uzima sve više maha. Iako svi oni mahom pokušavaju da popune svoje novčanike, uspjevaju jedino da ih isprazne, a onda slijedi ‘’vađenje’’, posuđivanje, zaduživanje i  ulazak u kockarski pakao iz kojeg je teško izaći.

IZ STRUČNOG UGLA

dr Biljana Milošević Šošo, sociolog

Kockanje je rašireno u svim društvenim sredinama, a jedina razlika koja se pravi je u načinu kockanja, sistemima organizovanja igara i vrsti uloga. To nužno izvodi i tipologiju kockara na profesionalne, poluprofesionalne i amaterske kockare. Uzroci kockanja se mogu svrstati u četiri tipa: ekonomski, socijalni, psihološki i kulturološki. Posebno je važno naglasiti fenomen kockarske strasti, kao obilježje kockanja, koja je izraženija kod neprofesionalnih igraca, i koji su zapravo njene žrtve. Kockanje kao društvena devijacija može biti  povezana sa nizom drugih inkriminisanih oblika djelovanja, a sve u svrhu iznalaženja sredstava za ulog ili otplatu dugova.

Poseban vid organozovanog kriminaliteta su kockarski sindikati, čiji je cilj sticanje visokog profita od različitih vidova kockanja i kockarskih igara kao sredstava. Istina je i da je sve više žena različitog sarosnog doba u kocki. Mlađe su najčesće motivisane ekonomskim faktorima, dok su pripadnice iz starije populacije motivisane kako ekonomskim, tako i socio-psihološkim faktorima.

Svakodnevno na ulicama se može čuti ‘’obori me jedan koš’’, ‘’padoh na fiksu’’, ‘’razrada me ispoštovala’’, ‘’igrao sam iks u glavu’’, a u kladionicama je rječnik terminologije još bogatiji, pa je ustaljeno i ‘’daj mi jednu njegovu’’, ‘’ponovi’’, ‘’navlači’’, ‘’iz keca u dvojku’’, ‘’razradio sam sistem’’, ‘’ogradio sam se’’, ‘’sigurica’’, ‘’imam dojavu’’ i tako u nedogled. Igrači kao hipnotisani prate igre na koje su uložili novac, pa kada ne uspiju, igraju opet i opet i opet… Tražeći savršenu kombinaciju ili sistem, savršenstvo zapravo stanuje na drugoj strani, kod vlasnika kladionica i bukmejkera, oni su ti koji su do tančina razradili kako da ‘’ogole’’ kladioce do posljednje pare.  Nervoza i napetost su nekad toliko uočljivi da bi se mogle ‘’nožem izrezati’’, a nerijetke su i urnebesne situacije slične onima iz filma ‘’Kad porastem biću kengur’’. I tako dan za danom pred kockastim ekranom… Dolazimo i do značajne činjenice a to je da porodica uglavnom ispašta zbog ove vrste zabave, igrači su odvojeni od svojih najmilijih, a i kad su skupa, to vrijeme se takođe podredi praćenju rezultata i sastavljanju tiketa. U takvoj atmosferi djeca percipiraju kladionicu kao nešto najnormalnije pa se i oni, poistovjećujući se sa roditeljima, jako mladi upuštaju u prognoziranje sportskih rezultata.

Istraživanje koje smo sproveli na ulicama Trebinja, a koje je obuhvatilo 50 ispitanika svrstanih u 5 kategorija (muškarci, žene, dječaci, djevojčice i penzioneri) došli smo do sljedećih rezultata.

Od deset ispitanih muškaraca starosti od 18 do 50 godina, dva ispitanika su rekli da ne igraju kladionicu iako su ranije odigrali poneki tiket, a osam njih izjasnilo da igra kladionicu skoro svakodnevno. Zanimljivo je da je pet od deset ispitanih žena starosti od 18 do 50 godina reklo da se povremeno ili stalno klade, što potvrđuje tezu da je sportsko klađenje sve zanimljivije i ženskom polu.

Svakako najzanimljiviji rezultati su dobijeni kod ispitivanja djece. Pomalo frapantno zvuči da se sedam od deset dječaka starosti od 10 do 16 godina oprobalo u pogađanju sportskih rezultata. Kako je klađenje maloljetnicima zabranjeno, oni se dovijaju na razne načine kako bi željeni tiket završio u njihovim rukama. Pet od sedam dječaka koji igraju sportsku prognozu je reklo da im tikete uplaćuju starija braća i sestre, te roditelji, a dvojici dječaka je u nekoliko navrata, kada bi ih sreli u blizini kladionice, tikete uplaćivao neko od nastavnika ili nastavnica.

Djevojčice uzrasta od 10 do 16 godina gotovo nikako ne igraju kladionicu, govore rezultati sprovedeni na deset ispitanika. Njih dvije su izjavile da su nekoliko puta igrale kladionicu u društvu drugara ili članova porodice, ali da ih to uglavnom ne interesuje, dok se osam djevojčica nikad nisu kladile niti to planiraju u budućnosti.

Populacija starija od 6o godina, koju smo svrstali u kategoriju penzioneri, takođe upražnjava redovno ili povremeno igranje sportskog klađenja, i to u 40% slučajeva.

Računajući sve kategorije, rezultat je zaista pomalo poražavajući, po anketi sprovedenoj na, doduše malom uzorku, 52% stanovništva od 10 godina pa nadalje povremeno ili stalno igra sportsku kladionicu.

Kad smo već kod statistike,  važno je reći da je jedno istraživanje pokazalo da je Bosna i Hercegovina zemlja sa najviše kladionica u Evropi po glavi stanovnika. Stoga ne čudi ekspanzija ovisnika o ovoj vrsti kocke, a očekivati je da će ovaj porok iz dana u dan ‘’regrutovati’’ sve više sljedbenika.

Matematika je takođe dala decidan odgovor koji glasi da je nemoguće pobijediti kladionicu.

Stoga, ne bi bilo loše da umjesto potrage za savršenim dobitnim sistemom klađenja, koji bi nas usrećio osvojenom količinom novca, razmislimo o posrnulom, potpuno disbalansiranom sistemu vrijednosti i ukoliko se postigne savršenstvo u takvom sistemu, ta nedosanjana sreća bi bila itekako dostižna.

Igor Svrdlin

Autor