Spomenici i krstovi neće spasiti Hercegovinu

Da li na sreću ili nesreću, sve zavisi kako kome odgovara, izbjegavam okupljanja širokih narodnih masa gdje se praktično džaba jede, pije i, naravno, srbuje. To nije zato što ne volim ljude i druženje, niti što se stidim srpske i hercegovačke tradicionalne pjesme, igre i običaja, niti zbog toga što nisam ponosan na istoriju svoga naroda, već naprotiv. Razlog mog izbjegavanja takvih manifestacija leži u tome što na njima glavnu riječ vode polupismeni predsjednici raznih udruženja i ljudi koji zbog svoje diskutabilne prošlosti ne bi smjeli imati takvu ulogu.

Foto: Moja Hercegovina
Foto: Moja Hercegovina

Ono što me je podstaklo da napišem ove redove jeste govor Svetozara Crnogorca, predsjednika Zavičajnog udruženja “Klub Gačana u Beogradu”, na tradicionalnom Gatačkom sijelu koje je prije pet dana održano u Beogradu, a koji je objavljen na portalu “Slobodna Hercegovina”.

Sreća je zaista da živimo u modernom vremenu i da je svačija biografija vrlo lako dostupna unošenjem imena i prezimena u Gugl pretraživač, pa čitaoce neću daviti biografijom Svetozara Crnogorca i njegovog sina Petra, neka ih sami pronađu. Takođe, ne želim da komentarišem ni jeftini patriotizam koji se danas prosipa na svakom koraku, a i u govoru gospodina Crnogorca je dobrano zastupljen, ali moram se osvrnuti na “projekte” koje je tako “vizionarski” iznosio.

Zamislite, “Sprečavanje ‘podizanja’ farme bikova u Pridvorici, proglašavanje tog postora spomen parkom i podizanje krsta…”. Nevjerovatan vizionarski kapacitet…

Nije mi poznato da postoji plan za gradnju farme bikova u ovom u Drugom svjetskom ratu postradalom selu, ali, ukoliko se potomci stradalih protive, gradnju ne treba spriječiti, već je podstaći na nekom drugom mjestu u Gacku, jer svako radno mjesto je zlata vrijedno, ali Crnogorac to očigledno ne može shvatiti.

Nažalost, izgleda da se današnji “viđeniji” Gačani, kako oni koji žive u Gacku, tako i oni koji su negdje drugo nastanjeni, drže samo za spomenike i za krstove, pa gospodin Crnogorac predlaže i podizanje Memorijalnog centra na Koritima.

I tako, od spomenika do spomenika, od krsta do krsta, zbog vizionara poput Crnogorca, kojima se niko ne usuđuje reći da su zalutali, veoma brzo će doći vrijeme da će biti više spomenika i krstova nego žitelja u Hercegovini. Naravno, oni to ne mogu vidjeti, isto kao što ne vide porazne podatke o broju stanovnika (u cijeloj Istočnoj Hercegovini manje od 65.000, a u Gacku manje od 9.000) i još poraznije podatke o broju oboljelih od malignih oboljenja u Gacku, a da ne govorimo o nezaposlenosti ili slično.

Da misle i na šta drugo osim na samopromociju, dosjetili bi se da podstaknu otvaranje bilo kakve proizvodnje ili iskorištavanje turističkih potencijala Gacka i Hercegovine, uticali bi na regulaciju problema zagađenja životne sredine, iz ljubavi prema Gacku i Hercegovini uradili bi i druge korisne stvari koje bi osigurale opstanak stanovništva, jer bez njega spomenici i krstovi neće ništa značiti.

Autor

Slobodan Golubović

Diplomirao kriminologiju na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu. Od jula 2016. novinar internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora