Prosječna plata u BiH za sedam godina povećana za samo 42 KM

Prosječna neto plata u BiH prvi put je prešla 800 KM u decembru 2009. godine kada je iznosila 802 KM. Varirala je do marta 2011. godine kada je bila 818 KM i do danas nije bila niža od 800 KM. Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, u maju ove godine iznosila je 860 KM i to je ujedno i najveća prosječna neto plata u BiH u posljednjih 17 godina.

Novac ilustracije

U maju 2011. je iznosila 821 KM, što znači da je za sedam godina porasla za samo 42 KM. Spori rast je, ističu ekonomski stručnjaci, posljedica neproduktivnosti i nekonkurentnosti.”Produktivnost naše privrede ne raste toliko brzo da bi plate to mogle pratiti. Ukoliko privreda bude produktivnija i neto plate će rasti. U proteklih pet godina nije došlo do naročitih promjena i tu država ili bilo ko drugi ne može ništa uraditi. To je odnos ponude i potražnje ne tržištu rada, a situacija je takva da imate ogromnu ponudu rada, a s druge strane veoma skromnu potražnju, odnosno mali broj poslodavaca koji traži radnike, prije svega u realnom sektoru”, kazao je za Klix.ba ekonomski analitičar Admir Čavalić.

Problem je u Zakonu o radnim odnosima FBiH, smatra ekonomski stručnjak Muris Čičić, koji je najavljen kao revolucionaran, a nije znatno uticao na tržište.

“Nije ni blizu uticao na to da tržište postane fleksibilnije, da poslodavci mogu lakše zapošljavati i otpuštati. To bi dovelo do veće konkurencije i boljeg plaćanja. Nažalost, mi imamo socijalistički sistem radnih odnosa i on je zamrznuo situaciju, nema fleksibilnosti, poslodavac nema mogućnost da angažuje dinamičnijeg radnika, sve je prilično zakovano. Imamo Zakon o radnim odnosima koji doprinosi nezaposlenosti. Ako otvorite tržište rada onda će ono biti dinamičnije, ali kod nas je to sve naopako. Pri tome će vas neko optužiti da ste neokapitalista, neoliberal, da govorite protiv interesa radnika, a u interesu radnika je da bude veća zaposlenost. Zato su kod nas niske plate i visoka nezaposlenost, treba otvoriti tržište rada”, ističe Čičić.

Čavalić smatra da se najbolji način za poboljšanje položaja radnika krije u smanjivanju poreza kako bi poslodavci imali više raspoloživih finansijskih sredstava da bi radnicima mogli omogućiti veće plate i time povećati produktivnost, što bi na kraju rezultiralo većom konkurentnošću.

Ukoliko pak nadnica ostaje ista, a cijene rastu, mijenjaju se obrasci potrošnje, odnosno potrošači se odriču luksuza i novac troše na stvari koje su im nužne. To je glavna posljedica, ističe Čavalić, ako govorimo o rastu cijena u posljednjih nekoliko godina i stabilnom rastu plata.

“Glavna odlika cijena je da direktno zavise od dešavanja u članicama Evropske unije zato što mi najviše, shodno našoj trgov inskoj razmjeni, ovisimo upravo o EU. Bilo kakva kretanja cijena direktno održavaju kretanja u kontekstu povećanja ili smanjivanja cijena u zemljama EU i zemljama regiona”, kaže Čavalić.

S druge strane, Muris Čičić tvrdi da je u BiH u posljednje dvije godine zabilježena deflacija, odnosno snižavanje cijena.

“Ako i dođe do povećanja to je za 0,5 posto, dakle nije ni jedan posto. Smatra se da umjerena inflacija, porast cijena između 2 i 3 posto, stimulativno djeluje na tržište. Nažalost, mi posljednje dvije godine imamo deflaciju, prije toga smo imali vrlo malu inflaciju, a ranije opet deflaciju. Posljednjih 5-6 godina nema povećanja cijena u BiH”, navodi Čičić.

Tvrdi da deflacija nije dobra jer umrtvljuje privredu.

“Bilo bi dobro da cijene s vremena na vrijeme blago porastu, onda bi porasle i plate i investicije. Sve evropske zemlje i SAD imaju za cilj da im je inflacija do 2 posto. Deflacija znači da nema modifikacija proizvoda koje izazivaju povećanje cijena, to znači da privreda nije dovoljno dinamična”, zaključuje Čičić.

Autor