Premijera predstave ”Sluge” – Kad predrasude gospodare, zlo je neminovno

Tročlani ansambl Gradskog pozorišta Trebinje sinoć je u pozorišnoj sali Kulturnog centra premijerno izveo pozorišno ostvarenje ”Sluge”, rađeno po dramskom tekstu ”Sluškinje” Žana Ženea, a u režiji i adaptaciji Željka Miloševića. Darko Kurtović, Vesna Đurić i Jefimija Ot su svojom scenskom igrom prikazali mračni svijet Žana Ženea, koji itekako korespondira sa današnjim vremenom, pruživši publici pozorišni čin koji odiše kvalitetnom glumačkom igrom, hrabrošću i tegobom koju izaziva Ženeovo zlo kojim se bavio u svom dramskom opusu koji nazivaju i ”religija zla”.

Trebinjska publika je sinoć imala priliku da pogleda premijerno izvođenje predstave ”Sluge” koju su izveli članovi Gradskog pozorišta Trebinje. Dramski komad ”Sluškinje” Žana Ženea, koji spada u klasike svjetske drame, u adaptaciji i režiji Željka Miloševića oživljen je na trebinjskim pozorišnim daskama, otvorivši brojna pitanja o pošastima prošlim, budućim i sadašnjim. Pokretač dramske radnje je zlo, izazvano predrasudama, licemjerjem, te stalnom potrebom da se kroz razlike tvore klanovi koji će se suprotstaviti onima koji su, iz bilo kojeg razloga, drugačiji. Likovi sestara Kler i Solanž, iz originalnog teksta, u trebinjskoj izvedbi  postali su brat Žan i sestra Solanž, koje su otjelotvorili Darko Kurtović i Vesna Đurić. Ovom rediteljskom intervencijom postignuta je dodatna zlokobnost i bizarnost, jer se odnosom brata i sestre, ogrezlih u brojne društvene devijacije, među kojima je i incest, postepeno dolazi do prikaza apsolutnog zla koje dovodi do katarzičnog završetka predstave. Gazdaricu tumači maestralna Jefimija Ot, koja je dokazala da je tumačenje specifičnih likova istovremeno zahtjevno i zahvalno. Tumačeći mrtvu i živu gazdaricu, Jefimija Ot je ostvarila bravurozan lik za pamćenje.

Ženeov komad koji pripada avangardnom, a u velikoj mjeri i teatru apsurda, je svojom aktuelnošću našao svoje mjesto u današnjem vremenu, kada je, čini se, aktuelniji nego ikad. Teatar surovosti, kako je često nazivano Ženeovo dramsko stvaralaštvo, je u prikazu zla izazvanog razlikama kojima je svijet okružen od iskona, u izvedbi Vesne Đurić i Darka Kurtovića funkcionisao je na više nivoa, gdje je višeslojnom glumačkom igrom ostvarena odlična partnerska igra. Hijerarhija kao takva, koja postoji i koja će postojati, okvirno predstavlja ključ ove drame. Otvara pitanje da li je neko ko je na hijerarhijskoj ljestvici niže nužno žrtva i uslijed čega dolazi do obrta i transformacije iz žrtve u zločinca. Predrasude vezane za hijerarhijsko, ideološko, religijsko i ma koje drugo dijeljenje kojima je svijet izložen, dovode do zla koje je neminovno. Ženeov ritual zla, stoga dovodi do potpune katarze koja samo potvrđuje tezu da su svi potencijalne žrtve, ali i zločinci. Tako je i u trebinjskom viđenju Ženeovih ”Sluškinja” svjetlosnim promjenama između slika, uperivanjem reflektora u publiku, koji kao da ih isljeđuje, stvorena nelagoda i svojevrsni osjećaj krivice, što je dodatno poentirano uvođenjem lika iz publike, običnog gledaoca XXI vijeka. Dakle, publika, koju u kontekstu drame možemo posmatrati kao svijet, je skup individua koje su potencijalno i žrtve i zločinci. Svjedočenjem zločina, može se reći da publika saučestvuje u istom, ali uvođenjem jednog od gledalaca na ”mjesto zločina”, on postaje žrtva, jer zločin ne poznaje epohu.

Žan i Solanž, osuđujući gazdaricu i radeći joj o glavi, okupani predrasudama izazvanim staležnim razlikama, zapravo presuđuju samim sebi, tvoreći od, hijerarhijski gledano, žrtve, krvnika prvog reda. Ti krvnici, oličeni u likovima brata i sestre predstavljaju iskonsku, nažalost sveprisutnu, potrebu za nanošenjem zla, iz ovih ili onih poriva. U toj igri zla nema pobjednika, ostaje samo gorčina izazvana nakaradnošću, licemjerjem i beskrupuloznošću koju publici svojom igrom donose Darko Kurtović i Vesna Đurić. Detalj vrijedan pažnje je i crna saksija sa crnim cvijećem koja je, više nego dobro, simbolizovala sveprisutno zlo, koje čuči i tamo gdje ga ne bi očekivali, kao što je to cvijeće, u ovom slučaju. Poput Bodlerovog ”Cvijeća zla”, crna saksija pojačava zlokobnost sveukupnog pozorišnog čina.

Pored navedenog scenografskog detalja, ostatak scenografije koja je djelo Milice Jeremić, na jako dobar način ”diše” sa cjelinom, čineći predstavu ”Sluge” jako sceničnom. Muzika koju je komponovao Božidar Bobo Vučur je uspješno spojila duh prošlosti i sadašnjosti i dala predstavi poseban pečat prateći na izuzetan način radnju predstave i stanja protagonista.

Željko Milošević, reditelj ove predstave, za internet magazin ”Moja Hercegovina” govorio je o konceptu predstave, Žaneovom poimanju sveprisutnog zla, ali i o planovima vezanim za predstavu ”Sluge”.

”Pročitao sam jedan lijep esej o Ženeovom životu i radu, ne samo o tekstu ”Sluškinje”, tu mi se svidjelo kako je napisano da se on bavio religijom zla. Ta definicija njegovog dramskog rada je nešto što je mene zainteresovalo za rad na ovoj predstavi. Takođe, zainteresovalo me je to kako su veličine poput Pikasa, Sartra ili Dejvida Bouvija bili pobornici dramskog stvaralaštva Žana Ženea, i tu sam počeo malo viđe da istražujem o tome šta je Žene radio. Kroz to istraživanje Ženeovog dramskog djela, privukao me je tekst ”Sluškinje” i u jednom momentu, kad su se poklopile kockice, došlo je vrijeme da se posvetimo ovom dramskom tekstu. U okviru zamišljenog koncepta, kroz proces rada, svi zajedno smo dodatno istraživali i donosili ideje. Koliko je zapravo današnje vrijeme surovije od vremena u kojem se dešava radnja ovog komada, a to su tridesete godine prošlog vijeka, pokušali smo pokazati u našoj inscenaciji. Ono što me posebno inspirisalo je Ženeova ideja da se igrom zamjene identiteta, igrajući nekog, taj neko toliko zamrzi da zapravo zamrzite samog sebe.” – kaže Milošević za naš magazin.

Upitan o personifikaciji zla, koju likovi brata i sestre vide u gazdarici, a da ona zapravo ničim ili gotovo ničim nije uticala na negativno mišljenje koje grade glavni protagonisti, Milošević kaže da gazdarica i nije personifikacija zla, već da je zlo u predrasudi.

”Ona zapravo i nije personifikacija zla, zlo je u predrasudi, zlo je u tome što ne dozvoljavamo sebi da upoznamo drugog, da shvatimo njegove potrebe. Mi živimo vrijeme zla, u kojem smo podijeljeni religijski, ideološki, nosevima, većim – manjim, politički, socijalnim, ekonomskim, rasnim, pa mi se čini da kroz cijelu istoriju nije postojalo toliko raslojavanja, tolika netrpeljivost prema drugom, čini sveprisutno uvjerenje da je samo ono što ja radim ono pravo, ili moja grupacija, moja masa, moja ulica, moja politička opcija, stvarajući jednu potpuno raslojenu i podijeljenu sliku današnjeg svijeta. Sve to čini ovaj komad izuzetno aktuelnim, pogotovo dubina zla koju je istraživao Žene ovim djelom. Zbog svega navedenog je značajna progovoriti na tu temu u današnjem vremenu” – govori Milošević o percepciji zla, kao i o aktuelnosti ovog klasičnog dramskog komada.

O uvođenju muškog lika umjesto, originalno, ženskog, pitali smo Miloševića koliko se dobilo a koliko izgubilo jednom takvom, reklo bi se, radikalnom intervencijom, a mišljenja smo da je ovom intervencijom komad dodatno dobio na dubini te sveukupnoj bizarnosti.

”Upravo na tome smo neke stvari i radili, dakle, samo poimanje patrijarhalnog društva, u pogledu incesta, nije isto kada to rade dvije sestre, i kada to rade brat i sestra, uprkos tome što se u oba slučaja radi o patlogiji, pa je uvođenjem lika brata umjesto sestre dobijeno na jednoj novoj dimenziji, a sa druge strane, neke stvari koje smo mogli uraditi kroz likove sestara, u ovoj varijanti su imale neku manju snagu. Takođe, mi volimo da kažemo da u drami zapravo postoje četiri lika, a četvrti lik bi bila ta gazdarica koja je lutka, koju smo htjeli donijeti na simboličkom planu, a naravno, na publici je da prosudi zašto je to tako i zbog čega.” – kaže Milošević o rediteljskim intervencijama u ovom komadu.

U predstavi dolazi i do uvođenja lika iz publike u dramski čin, koji je u ”lakost” majici razbio epohu u kojoj se dešava radnja, jasno praveći otklon i koketirajući sa današnjicom, a o toj intervenciji Željko Milošević kaže da su svi potencijalne žrtve, te da ne znamo kada će i da li nam o glavi rade neki ljudi, neki Žan ili neka Solanž.

”Svi smo mi potencijalne žrtve, ne znajući da li nam i ko radi o glavi, kao ni to iz koje epohe, uslovno rečeno, dolaze, pogotovo na našim prostorima koji su opterećeni istorijom i prošlošću. Zaista ne možemo govoriti o tome da mi živimo u vremenu u kojem ne strahujemo i u kojem, u najmanju ruku, nismo izuzetno oprezni, u svakom momentu, prema nekim ljudima sa kojim nismo imali priliku sarađivati, steći neku saradnju, iskustvo, pozitivno ili negativno. Mada ni to upoznavanje nije neki garant da nećete tom nekom opet prići sa predrasudama. ” – rekao je Milošević za internet magazin ”Moja Hercegovina”.

Milošević je dodao da predstava ”Sluge” nastavlja svoj život, da je za sada planirano sigurno još jednp igranje u Trebinju i okolini, pa put na festival ”Fedra”, na koji se predstava plasirala, a izrazio je nadu da će Umjetnički savjet Festivala festivala uvrstiti ovaj komad u ovogodišnji program.

Jefimija Ot je sinoć zaista zasijala u ulozi gazdarice, vladala je scenom i sjajnom glumačkom izvedbom bila odličan antipod likovima brata i sestre. O svom kompleksnom liku i procesu rada na predstavi, Jefimija Ot za magazin ”Moja Hercegovina”.

”Imala sam sreću da se lik koji tumačim vrlo brzo ”zakačio” za mene, ili ja za njega, a kroz sam proces rada, uz pomoć reditelja i kolega glumaca, te ostalog dijela ansambla koji ne učestvuje glumački u predstavi ali daje izuzetan doprinos onome što ste mogli vidjeti, svesrdno primajući savjete od svih njih, kao i sugestije, promišljajući, razmišljajući i čitajući o svom liku, izgradila sam ono što ste vidjeli noćas.” – rekla je Jefimija Ot za ”Moja Hercegovina” internet magazin.

Darko Kurtović je sticajem okolnosti postao dio ansambla predstave ”Sluge”, a uvođenjem lika brata, predstava je istrpila brojne promjene, a Darko za naš magazin govori o tome koliko je bilo teško ”ući” u predstavu i odigrati kompleksan lik brata Žana, ali i o imresijama nakon odigrane premijere.

”Bilo je teško zato što smo morali da mijenjamo kompletnu koncepciju predstave, promjenili smo odnose u predstavi, a mislim da smo postigli ono što smo željeli, a smatram da će uz još neke probe i igranja predstava uigravanjem još dobiti na kvalitetu. Po reakcijama publike, mislim da smo zadovoljili publiku.” – rekao je Kurtović za naš magazin.

S obzirom da je u ovoj predstavi Darko igrao ”noseću” ulogu, jer je u nekoliko navrata nosio Jefimiju Ot po sceni, Darko u šali kaže da očekuje da mu se uplati nekoliko termina u teretani, kako bi i dalje mogao ”iznositi” svoj, ali i Jefimijin lik. Nakon premijere koja je pokazala potencijal i koja obećava da će ova predstava ”rasti” iz igranja u igranje, valja istaći i ostatak ekipe koja je radila na ovoj predstavi. Scenografiju, kostimografiju i šminku aktera uradila je Milica Jeremić, muziku je komponovao Božidar Bobo Vučur, dok je za montažu zvuka bio zadužen Zoran Begenišić, kostime je izradio  „Star“ s.p. Trebinje, a za scensku doradu dekora Dragan Milićević, dok je za vizuelni identitet predstave zaslužan Jovan Vidaković.  Tehničku podršku predstavi dao je mladi trebinsjki glumac Mitar Milićević.

Raspoložena ekipa je nakon premijere razmjenjivala utiske, primala čestitke uz osmjehe na licu koji su se sasvim zasluženo našli na licu svih aktera predstave ”Sluge” nakon jako dobrog premijernog prikazivanja trebinjskoj publici. Slijedi uigravanje i festivalsko igranje na ”Fedri” gdje će trebinjski ansambl gostovati u toku narednog mjeseca.

Igor Svrdlin

 

 

 

 

 

Autor