Pozitivne snage Srpske predstavile se predstavom ”Korak u budućnost”, autora Neleta Karajlića i Vuleta Žurića

Sinoć je u pozorišnoj sali Kulturnog centra u Trebinju, u organizaciji Pozitivne snage Srpke, upriličena predstava ”Korak u budućnost”, a u pitanju je autorski projekat doktora Neleta Karajlića i Vuleta Žurića. Predstava kroz prilično zanimljivu metaforu govori o raskršću na kojem se nalazi ovdašnje stanovništvo, a priča je to o dvojici vozača autobusa, kumovima Ciletu i Miletu, koji, ne znajući kuda dalje, a destinacija školske ekskurzije je odmaralište ”Budućnost”, te svraćaju u čuvenu kafanu ”Dardaneli” u kojoj zatiču Jovana Dučića, Petra Kočića, Njegoša, Branislava Nušića, Nikolu Teslu i Ivu Andrića kako gledaju Novaka Đokovića i finale Rolan Garosa. Kroz edukativni, ali i šaljivi ton, predstava govori o raskršću puteva te značaju kulture, nauke i misli uopšte, na tom putu.

Pozitivne snage Srpske, ili ranije, Pozitivna Srpska, predstavili su svoje aktivnosti u Trebinju u više navrata. Tako je u proteklom periodu u Trebinju upriličen muzički spektakl ”Rok simfonija”, zatim igranje fenomenalne duodrame ”Prah” u kojoj igraju Nataša Ninković i Zoran Cvijanović, zatim promocija knjige ”Fajront u Sarajevu”, a ovog puta, predstavili su se predstavom ”Korak u budućnost”, autorskim projektom Nenada Jankovića (poznatijeg kao doktor Nele Karajlić) i književnika Vuleta Žurića (poznat po djelima ”Umri muški”, ”U krevetu sa Madonom” i ”Mrtve brave”, ”Nedelja pacova”…).

U zanimljivom konceptu u kojem se dva vozača kuma, Cile i Mile, sticajem okolnosti nađu u kultnoj kafani ”Dardaneli” gdje zatiču Iva Andrića, Petra Kočića, Jovana Dučića, Nikolu Teslu, Petra II Petrovića Njegoša i Branislava Nušića, publici je predstavljena jedna priča, na tragu magičnog realizma, u kojoj se valja zapitati ko smo, šta smo i kuda idemo. U predstavi igraju Duško Mazalica (Petar Kočić), Nebojša Kundačina (Jovan Dučić), Ivan Zablaćanski (Petar II Petrović Njegoš), Stevan Piale (Nikola Tesla), Saša Gajin (Ivo Andrić), Zoran Ćosić (Branislav Nušić), Danijela Tankosić (Učiteljica) te Dimitrije Ilić i Nikola Todorović koji tumače vozače Cileta i Mileta.

Predstava je negdje na pola puta između stripa ”Družina Dardaneli” (u kojem se, pored epozodista Kočića, Nušića i ostalih, pojavljuju književni likovi poput Karađoza, Švejka, Koštane, Raskoljnikova i ostalih likova domaće i svjetske književnosti) i drame ”Budibogsnama” Svetislava Basare. Zanimljiv koncept se na momente narušava, pomalo jeftinim humorom i pamfletskim segmentima. Respektabilna glumačka ekipa, pojačana Sašom Gajinom, profesorom pravnih nauka, koji tumači Iva Andrića, odigrala je predstavu na visokom nivou, s tim što je očigledno da nedostaje uigranosti, što je i razumljivo, s obzirom da je predstava sinoć odigrana četvrti put. S tim u vezi, vrijedi reći da je ova predstava zapravo projekat čiji je cilj bio predstavljanje na ”Danima Srpske u Srbiji”, ali se zbog interesovanja javnosti, odlučilo da se predstava produži i da kao cjelovečernji komad igra u gradovima Srpske i Srbije. Predstava, iako koketira, ne upada u zamku estradne predstave, što je na kraju jako važno u cijeloj priči i ideji koju su prezentovali iz Pozitivnih snaga Srpske.

Kumovi Cile i Mile, metafora svih nas, sa svim našim sukobima, dilemama i potrebom za tapkanjem u mjestu, na raskršću između puta u lijevo i puta u desno (simbolika je više nego jasna), međusobvno se stalno optužujući da je ovaj drugi kriv za to što su zalutali, osnovna je potka predstave ”Korak u budućnost”. Sve dobija donekle urnebesan tok njihovim dolaskom u kafanu ”Dardaneli” gdje zatiču velika imena srpske književnosti i nauke, kako gledaju teniski meč Novaka Đokovića.

Njegoš i Tesla, pasionirani ljubitelji bilijara, u pozadini dešavanja igraju svoju partiju, u kojoj mnogo više uspjeha ima Tesla. Andrić, najćutljivi među prisutnim velikanima, poput šahovskih poteza odmjerava svaku izgovorenu riječ i smješta je tačno tamo gdje joj je mjesto. Branislav Nušić šeretski tumači Njegoševe riječi, a Kočić i Dučić svojim mislima takođe poentiraju, a svi oni zapravo žele izvesti Cileta i Mileta, a u prenesenom značenju, srpski narod, na pravi put. Snaga čovjeka sa ovih prostora je on sam, te zajedničkim snagama može se ići naprijed, što je osnovna poruka ove predstave.

Sama završnica predstave je mogla biti efektnija, jer uvođenje dječice na scenu koja su na kraju, na molbu Jovana Dučića da otpjevaju nešto lijepo, okrenuta publici otpjevala Himnu Svetom Savi, što je ličilo na školsku priredbu, a efektnije bi bilo da su se djeca, umjesto publici, poklonila velikanima, što bi bila jaka poruka da oni nisu zaboravljeni i da će im poštovanje biti ukazivano, kako danas, tako i u budućnosti.

Ko su mušterije koje bi danas posjećivale kafanu ”Dardaneli”? Ima li jedna ovakva kafana danas svoju klijentelu? Do kada će elita današnjice biti rijaliti zvijezde, starlete, kvazi-stručnjaci i laki pisci? Nele Karajlić je sinoć govorio o značaju kulture, ta da je ona mnogo bitnija od ekonomije u smislu razvoja i sveukupnog imidža, koliko god nas ubjeđivali u suprotno. Znajući da se iz budžeta Republike Srpske, ali i ostalih zemalja regiona, izdvaja tek oko 1% za kulturne manifestacije, događaje i djelatnike, jasno je da uloga i značaj kulture još uvijek nije prepoznata.

Za kraj treba reći da je ulaz na predstavu bio besplatan, ali da je ovoga puta sala bila gotovo ispunjena do posljednjeg mjesta, te da je publika, ukupno gledano, imala priliku pogledati vrijednu i edukativnu predstavu.

Igor Svrdlin

Autor