Postoje tri vrste laži – laž, besramna laž i statistika (…ili Prosječna plata nam je u prosjeku ispodprosječna)

Tragom vijesti objavljene prije par dana, u kojoj se tvrdi da je prosječna plata u Republici Srpskoj u aprilu mjesecu tekuće godine iznosila 840 konvertibilnih maraka, pokušaćemo odgonetnuti tajnu ove, za mnoge građane BiH, nedosanjane plate. Sa ovim podacima barata Republički zavod za statistiku, a u pokušaju saznavanja realne prosječne plate, poslužiće nam slučajni prolaznici, po jedan Afroamerikanac i Azijat, gomila brojki i jedan Banjalučanin. Krenimo!

Ilustracija: Moja Hercegovina

Čuveni sportski komentator Zvonko Mihajlovski onomad je rekao da je statistika kao bikini – otkriva sve a ništa ne pokazuje. Podatke o prosječnoj plati u Republici Srpskoj treba posmatrati kao puki statistički podatak, nikako kao realan prikaz. Zasigurno će realniju sliku formirati jedna šetnja kroz grad i ćaskanje sa slučajnim prolaznicima u pokušaju da se saznaju, bar okvirno, njihova mjesečna primanja. To sam i učinio. Krenuo sam u potragu za prosječnom platom.

Ovaj eksperiment može sprovesti svako od vas, pitajte rodbinu, prijatelje, poznanike, metodom slučajnog izbora, kolika im je mjesečna plata. Izvucite prosjek na osnovu uzorka kojim raspolažete, shvatićete da je taj prosjek daleko manji od onog zvaničnog.

U želji da zaštitim ljude koji su željeli govoriti o svojim primanjima, neću navoditi njihova imena, niti posao koji obavljaju, navešću samo da li se radi o privatnom ili državnom sektoru.

Od tridesetak ljudi koje sam ‘’startovao’’, njih 12 je bilo raspoloženo da govori o svojoj plati, 11 prolaznika je nezaposleno, a 7 se nije željelo izjasniti ni o tome da li su zaposleni ni o okvirnom iznosu mjesečne plate. Od 12 prolaznika, njih 9 radi u privatnom sektoru, dok je troje navelo da radi u državnom preduzeću. Svi zaposleni u privatnom sektoru imaju slična primanja i ona iznose između 400-500 konvertibilnih maraka. Dakle, daleko od prosječne plate. Troje zaposlenih u državnim preduzećima je okvirno navelo da primaju platu koja jeste blizu prosječnoj plati u RS, a to je 840 konvertibilnih maraka. Dvoje je reklo da im je plata malo manja od navedenog prosjeka, dok je jedan prolaznik rekao da je njegova plata nešto veća od prosjeka. Ako na ovom uzorku od 12 ispitanika, u računicu uzmemo 9 plata u iznosu od 450 maraka (što bi bio prosjek plata devet radnika zaposlenih u privatnom sektoru) te dodamo dvije plate koje su malo ispod prosjeka te jednu koja ja iznad prosjeka, izračunaćemo kolika je prosječna plata, doduše na jako malom uzorku. Za dva ispitanika čija je plata malo ispod prosjeka sam računao platu od 800 konvertibilnih maraka, a ispitaniku koji je rekao da ima nešto veća primanja od iznosa prosječne plate sam računao mjesečnu platu od 900 konvertibilnih maraka. Vađenjem prosjeka ovih 12  plata dolazimo do cifre od 545.83 konvertibilne marke. Smatram da je prosječna plata dobijena ovim metodom daleko realnija od zvaničnih podataka Republičkog zavoda za statistiku.

Analizu uradio Centar za istraživanje i studije GEA

Šta je to što podiže prosjek mjesečne plate?

Faktora koji podižu prosječnu platu u RS, ali i FBiH je više, a to se najčešće radi ogromnim platama koje primaju odgovorna lica, direktori, poslanici i ministri u Vladi RS i kantonalnim ministarstvima. Primjera radi, plate poslanika i delegata u Parlamentarnoj skupštini BiH su bez premca u Evropi, uzevši u obzir prosječnu platu, a one iznose nešto više od 6 prosječnih plata. Imajući u vidu da pored plate i paušala, parlamentarci BiH imaju pravo i na brojne dodatne naknade, njihova mjesečna primanja često prelaze 7.000 konvertibilnih maraka. Članovi Predsjedništva BiH mjesečno zarade po 6.000 konvertibilnih maraka, poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske u prosjeku zarađuju oko 2.300, a poslanici u Parlamentu Federacije BiH 3.267 konvertibilnih maraka, podaci su nevladinog sektora i Centralne izborne komisije. Predsjedavajući Vijeća ministara BiH inkasira oko 5.000 KM, a ministri u Vijeću ministara od 4.500 KM do 4.900 KM. Sve navedene plate, slično kao sa platama poslanika i delegata Parlamentarne skupštine BiH, su značajno veće kada se uzmu u obzir dodatne naknade.

Postoji još jedan bitan faktor u kreiranju prosječne plate, a to su, kako ih drugačije nazvati, gigantske plate koje se prijavljuju u Poresku upravu. Tako je najveća plata u Republici Srpskoj nevjerovatnih 220.249 konvertibilnih maraka, druga najveća mjesečna plata iznosi 97.689 KM, a daljim uvidom u TOP 10 plata u RS, dolazimo do cifara 88.821, 70.560, 61.556, 49.816, 47.600, 45.190, 40.486 i 39.520. Kako se za neke od navedenih plata navodi da je u pitanju iznos koji se isplaćuje za određeno radno mjesto, jasno je da ovakvih plata nema samo 10, već mnogo više. U Federaciji BiH najveća isplaćena plata u prošloj godini je još veća, a ona iznosi 380.590 KM, a na listi od 5 najvećih plata u FBiH nalaze se i cifre od 259.993, 117.989, 92.577 i 35.873.

Ako bi, hipotetički, vlasnik najveće plate u RS, imao fabriku u kojoj radnicima isplaćuje minimalac od 410 konvertibilnih maraka, uračunavši svoju platu, na 400 zaposlenih radnika na minimalcu, prosječna plata te fabrike iznosila bi, za mnoge nedostižnih, 958 KM.

Od najveće plate u Federaciji moglo bi se ‘’nabildovati’’ 800 minimalaca i prikazati da je prosječna plata u tom kolektivu 884 KM.

No, da malo relaksiramo temu i odmorimo od velikih, nedostižnih brojeva. U uvodu sam naveo da će nam u analizi prosječne plate pomoći po jedan Afroamerikanac i Azijat. Priča o dužini penisa je uvijek urnebesno zanimljiva, no nemojte se unaprijed smijati, kraj će biti veoma tužan, što reče jedan političar devedesetih. Statistika kaže da najveće penise u prosjeku imaju Kongoanci, a prosjek iznosi 18,2 cm. Ta ista statistika kaže da najmanje penise u prosjeku posjeduju Koreanci (i sjeverni i južni, sa istim prosjekom), a veličina koreanskih penisa je oko 9 cm.  Statistika bi, na osnovu ovih parametara, zaključila da prosječni Koreanac i prosječni Kongoanac imaju u prosjeku penis veličine 13,1cm, što apsolutno ne znači da je Koreancu penis porastao, a  još manje da se ponos Kongoanca smanjio. Nemojte se smijati, jer vi ste Koreanci u ovoj priči, dragi narode.

Ilustracija: Moja Hercegovina

Statistički podaci su apsolutno irelevantni, pogotovo govoreći o prosječnim platama radnika u BiH. Kako bi plastično opisali pogubnost ovakve i slične statistike, suočićemo prosječnog stanovnika sva tri konstitutivna naroda sa vodećim ljudima/predstavnicima tih naroda. Tako bi se dalo zaključiti da:

– Mile ima vilu na Dedinju. Prosječni stanovnik Republike Srpske i Mile u prosjeku imaju vilu na Dedinju vlasničkog udjela 1/2.

– Bake ima vreću zlata. Prosječan građanin BiH i Bake imaju u prosjeku po pola vreće zlata.

– Dragan ‘’drži’’ pola Herceg-Bosne. Prosječan žitelj Herceg-Bosne i Dragan u prosjeku ‘’drže’’ po frtalj Herceg-Bosne.

To su podaci, oni su, kako bi rekli, neumoljivi…

Zašto se statističari ne angažuju oko statistike koja govori koliko mjesečno primaju obični radnici, ‘’sitna raja’’, ne uračunavajući u tu statistiku plate rukovodećeg kadra? Odgovor je jednostavan i čuči u realnoj slici koja kaže da su te plate nerijetko niže i od zakonom propisane minimalne plate. Koliko zaposlenih radi na crno, koliko ih je na pola radne norme, na minimalcu, ispunjavajući gotovo cijelu normu, zašto se o tome ćuti? Zar nije očigledno da kada god poraste prosječna plata, zapravo rastu visoke plate, ‘’natežući’’ prosječna primanja na koju marku više.

Od čega će prosječan stanovnik obezbjediti prosječnu potrošačku korpu? Potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u aprilu 2018. iznosila je 1.883,17 KM. Ako uzmemo za primjer da dva člana te porodice imaju prosječnu platu u iznosu od 840 konvertibilnih maraka, toj porodici ponovo nedostaje 203,17 konvertibilnih maraka. A u svakodnevnoj konverzaciji lako ćete uočiti da je jako mali broj porodica koje imaju dvije plate približne iznosu prosječnog mjesečnog primanja. Bliže istini bi bilo da prosječna četvoročlana porodica zaradi, u vrh glave, hiljadu maraka, i to ukoliko dva člana iste rade. U tom slučaju, porodici za ‘’krpljenje rupa’’ nedostaje skoro 900 KM. Čega da se odreknu? Kulturnih dešavanja? U redu. Za tu stavku, iz potrošačke korpe je odvojeno oko 80 KM. Još fali? Za odjeću i obuću predviđeno je oko 138 KM. Recimo da prosječnom stanovniku BiH ne treba odjeća i obuća, te da će se i te stavke odreći. Kako opet fali? Evo rješenja! Prosječna porodica će ići pješke i na taj način uštedjeti cijelih 200 konvertibilnih maraka, koliko je odvojeno za troškove goriva. Opet nije dobro? Uprkos tome što je čistoća pola zdravlja, prosječna porodica će se odreći i stavke  koja se tiče higijene i njege zdravlja, za šta je planirano oko 90 KM. Goli, bosi, bolesni, prljavi i umorni od hodanja, članovi prosječne četvoročlane porodice konstatuju da uprkos brojnim odricanjima još nisu izbalansirali zaradu i potrošačku korpu. Najviše novca porodice u RS su, prema zvaničnim podacima, u aprilu mjesecu tekuće godine, trošile na prehranu. Ta stavka iznosi oko 700 KM. Prosječna porodica će prepoloviti troškove te će na taj način ‘’ušparati’’ još 350 KM. E tako može! Manje jedi, ne kupuj odjeću i obuću, ne vozikaj se, hodaj – zdravo je, zdrav si k’o drijen, nema potrebe za ljekarskom njegom i higijenom, kultura ti ne treba.

Ilustracija: Moja Hercegovina

Možda je baš ovo pravi čas za uvođenje jednog Banjalučanina, kojeg spomenusmo u uvodu teksta, u ovu priču. To je onaj Banjalučanin koji je, diskutujući o statističkom podatku da u Banja Luci na jednog muškarca u prosjeku dođe sedam žena, žalosno konstatovao da se neko izgleda dobro **jeb** na njegov račun. Tako se neko očigledno dobro **jeb** na račun sitne raje, tzv. boranije.

Statistika je čudo! Da je nema, trebalo bi je izmisliti! Dobro, u pravu ste, ona i jeste često izmišljenja, ili kao što reče Bendžamin Dizraeli, britanski državnik i književnik iz XIX vijeka, ‘’Postoje tri vrste laži – laž, besramna laž i statistika’’. Sapienti sat!

Igor Svrdlin

Autor