Porodica Radović iz Nevesinja otvorenim pismom demantuje lažno pisanje medija o ubijenom Marku

Na adresu naše redakcije stiglo je otvoreno pismo koje porodica Radović iz Nevesinja upućuje medijima povodom neistina koje su pojedini portali pisali o tragično nastradalom Marku Radoviću. U nastavku teksta pismo prenosimo u cjelosti.

Obraćamo se u ovom nemilom času, u ime porodice Radović iz Bratača, opština Nevesinje, Republika Srpska, koja je u nedjelju, 08. Jula, pretrpila neprebolan gubitak svog najboljeg člana. Svjetlost našeg Marka je utrnuta i time je zavila čitavu našu familiju, selo, opštinu u crno.

U ovakvim trenucima, kada je čovjeku najviše potrebna utješna riječ i barem malo poštovanja, a posebno njegovim najmilijim, kako bi se suočio sa ovom neopisivom tragedijom koja ga je zadesila svašta smo mogli da očekujemo, ali nikako da ćemo morati da se obraćamo javnosti ovim putem, ali kao što izreka kaže: nesreća nikad ne dolazi sama.

Naš Marko je ubijen jednom, tog kobnog dana, da bi zatim počeli da ga ubijaju određeni mediji prenoseći laži i neistine iz izvora koji su pretpostavljamo bliski ubici, a o kome nećemo trošiti riječi, i ovo je previše. Što se nas tiče, sve je rekao svojim gnusnim činom. Tako, umjesto da ga danas oplakujemo i žalimo mi ga sada mrtvog moramo braniti.

Možda je Vama, svekolikom narodu koji je čitao sve što se ovih dana iznosilo u medijima, nevjerovatno da je neko mogao da bude tako čist i neiskvaren, ali opet možda to govori više o nama samima i o vremenu u kome živimo gdje se sve što je čisto i neiskvareno ismijava, a ono suprotno tome uzdiže i veliča, nego što govori o Marku. Mi znamo ko je Marko bio i ko će uvijek biti u našim srcima, ali isto tako nećemo dopustiti da se njegovo ime i lik provlače kroz blato od strane ljudi i institucija kojima je posao, ako se to može tako nazvati, da zarađuju na tuđoj muci i nevolji.

Međutim, mi odbijamo da uđemo u prepucavanja i blaćenje kroz medije, jer znamo da je to upravo ono što oni žele.

Zato ovim putem želimo da demantujemo sve ZLE navode iznesene u medijima povodom našeg Marka, a posebno one koji su ga okarakterisali kao prostaka, nasilnika, pijanicu, propaliteta. Marko je bio sve što je suprotno tome. Takođe nije istina, a kako su neki mediji prenijeli, da je Marko imao tri sestre. Marko je bio jedinac u oca Tihomira i ovim putem u kući Radovića ugasila se jedna svijeća. A kakva je bila, i kako nam je samo jasno sijala. Mi nemamo dovoljno riječi, a vjerujemo da ni Šantić ni Dučić, ni bilo koje drugo grlo koje je ovaj krš i kamen dao, da se ustanu sada ne bi našli dovoljne i prave riječi da opišu borbu njegovog oca, žrtvu koju je podnio za njega i koliko je sam Marko bio vrijedan svakog tog trenutka.

Mi se nadamo u pošteno suđenje na kome će se iznijeti sva istina i u kome će, nadamo se biti zadovoljena pravda, iako ništa, nažalost, nikada više neće vratiti našeg Marka. A svi bi mi dali živ komad sebe, samo kad bi to bilo moguće.

Ovim putem, takođe upućujemo apel čitavoj novinarskoj struci, i uz njega sljedeće pitanje: otkad je novinarstvo postalo tračarstvo, otkad se prenose vijesti bez da se provjere, zar je moguće o ovakvim tragedijama pisati kao da pišete običnu poruku nekome i pitate kakvo je vrijeme, pa i ono što pišete prenositi u netačnim navodima? Upitajte se ljudi kad dođete kući i pogledate svoju djecu, zastanite za trenutak, zaustavite ovu Zemlju i zaista razmislite o onome što radite. Prevelika je odgovornost u Vašim perima. Naš je Marko poginuo od mača, ali ako je pero jače od mača, zašto se onda vi pridružiste da ga po drugi put ubijate?

Želimo i da svima Vama kažemo, koje god vjere, nacije, i bilo kog drugog opredjeljenja bili, da čuvate svoju djecu i najmilije u ovo vrijeme. Da iskoristite Markovu nesreću, našu nesreću, da ih upozorite na sve opasnosti koje vrebaju, a posebno kada djecu šaljete iz malih sredina u kojima nisu navikli na sve opasnosti velikog svijeta. Te da mi nikada nećemo odustati u borbi za istinu i pravdu za našeg Marka. Ako ga živog ne uspjesmo odbraniti, mrtvog ga sigurno nećemo predati na milost i nemilost.

Na kraju Vas sve pozdravljamo pozdravom koji je čest u našem kraju: daj Bože zdravlja (svima Vama i Vašim najmilijima).

Dao Bog da nas nikada, u potpunosti, ne shvatite.

Autor