Šef Kluba odbornika SNSD-a u SO Ugljevik Žarko Novaković novi je v.d. direktora RiTE Ugljevik. Na sjednici Nadzornog odbora RiTE Ugljevik smijenjeno je rukovodstvo ovog preduzeća. On je u stolici direktora zamijenio Diku Cvjetinovića čiju je smjenu tražio bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
Dodik je sinoć na mreži X objavio kako očekuje da Nadzorni odbor Rudnika i Termoelektrane Ugljevik (RiTE) „u toku noći smijeni upravu i imenuje novu“. On je kazao kako očekuje od nadležnih bezbjednosnih organa da ispitaju sve one koji su nezakonito izvršili diverziju i miniranje proizvodnje u RiTE Ugljevik.
Protest i zahtijevi
Prethodnih dana situacija u RiTE Ugljevik je eskalirala nakon što je termoelektrana bila primorana da 2. novembra obustavi proizvodnju zbog nedostatka uglja, kao i zbog protesta radnika. Centralna tačka spora je polje Ugljevik-Istok 2 koje je ranije dodijeljeno kompaniji Comsar Energy RS u vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova.
Vlada Republike Srpske odlučila je da otkupi koncesiju od Serdarova, ali ne preko RiTE Ugljevik i Elektroprivrede RS, nego će vlasnik koncesije biti preduzeće Gas Res. Radnici zahtijevaju da ta koncesija bude vraćena RiTE-u i da isključivo njihovo preduzeće eksploatiše ležište i održi proizvodnju uglja. U petak je održan veliki protest radnika RiTE Ugljevik ispred zgrade preduzeća. Među zahtjevima, pored vraćanja koncesije, našla se i smjena kompletne uprave preduzeća i ostavka resornog ministra Petra Đokića.
Radnici upozoravaju da će preduzeće u kojem se proizvodi otprilike jedna trećina struje u Srpskoj ostati bez osnovnog resursa – uglja iz Istoka 2 – čime bi bila ugrožena stabilnost energetskog sistema. Dojučerašnji direktor RiTE Ugljevik Diko Cvijetinović kaže da iza svih tih konstrukcija stoji direktor ERS-a Luka Petrović.
Prelivanje novca
Novinar Marko Šikuljak za MojuHercegovinu kaže kako je njemu uši najviše „zaparala“ rečenica premijera Republike Srpske Save Minića u kojoj stoji da RiTE može eksploatisati ležišta uglja „Istok dva“, da će to raditi vlastitom mehanizacijom i da neće biti eksploatacije drugih ili trećih lica. Ovo je, kaže Šikuljak, bio čest problem što se tiče rudnika, jer je jedan od načina prelivanja novca u privatne džepove bilo to što su angažovana privatna preduzeća koja su obavljala posao iskopa.
„RiTE Ugljevik to može da radi sama. Dešavalo se i da su takvi ugovori poništavani, pa bi na sudu privatna preduzeća naplaćivala ozbiljne sume na ime odštete od RiTE, iako nisu ‘zaboli ni lopatu’. Logična je bila pomisao kako je neko želio da nakon kupovine Komsara i koncesije na eksploataciju uglja na kopu ‘Ugljevik dva’ u posao ubaci treće lice koje bi ugalj prodavalo RiTE, umjesto da ga oni sami kopaju za svoje potrebe“, kaže Šikuljak.
Prazna obećanja
Podsjetimo, koncesija za „Ugljevik-Istok 2“ data je još 2013. godine Comsaru koji se obavezao da će izgraditi novi blok termoelektrane i zaposliti stotine radnika. Ništa od toga nije urađeno. Umjesto toga, deset godina kasnije, Republika Srpska pokušava otkupiti vlastiti resurs od privatnog investitora.
Pregovori su vođeni tokom cijele 2025. godine. Ako se koncesija ne otkupi, RiTE Ugljevik ostaje bez glavnog izvora uglja. Ako se otkupi, Republika Srpska plaća privatniku za ono što je već bilo njeno.
U međuvremenu, radnici nemaju čime da pune kotlove.
„Oni gore pregovaraju o milionima, a mi ovdje nemamo ni lopatu koju možemo zamijeniti. Zatvaranje RiTE Ugljevik nije samo lokalni problem.To je energetski udar na cijelu Republiku Srpsku“, rekao je jedan od rudara Dragan Sarić.
U normalnim okolnostima Ugljevik proizvodi oko 25-30 odsto ukupne električne energije Republike Srpske. Svaki dan zastoja znači manjak od nekoliko miliona kilovat-sati koji se moraju nadoknaditi uvozom. Vlada Srpske je, u prvim danima štrajka, poslala poruku „poziva na razum“. Premijer Srpske Savo Minić je najavio „spremnost da se riješe problemi“ i pozvao radnike da se vrate na posao, ali sindikat je to odbio.
„Razlog je jednostavan: radnici ne vjeruju više u obećanja. Ovo nije prvi put da nam je rečeno da se još malo strpimo. Godinama nam govore da će biti bolje. Da čekamo da se riješi Comsar, da će nova ulaganja stići. A mi i dalje kopamo istim mašinama iz devedesetih i primamo plate koje kasne“, dodaje Sarić.
Gubitak 22,57 miliona KM
Prema zvaničnom finansijskom izvještaju, RiTE Ugljevik je do kraja septembra 2025. imao gubitak od 22,57 miliona KM. Posljednjih pet godina preduzeće posluje s varirajućim prihodima i rastućim troškovima. Dugi niz godina problemi RiTE Ugljevik prekrivani su slojevima političkog dima. Svaka nova vlast obećavala je „modernizaciju“, „ulaganja“, „energetsku samostalnost“. Ali iza kulisa dešavalo se suprotno – rasprodaja resursa i centralizacija profita.
„Problem sa idejom saradnje sa Komsarom je počeo odmah. Te 2013. godine govorilo se da je radni vijek elektrane do 2039. godine, ali je davanjem koncesije Komsaru na ležište uglja, gdje je već prethodno istraživanje, pripremne radove i otkup zemlje obavila domaća elektrana, to stavljeno pod znak pitanja. Međutim, njoj nije ostavljeno dovoljno uglja za taj period koji je naznačen kao radni vijek, pa su trajali neki mučni sastanci tada sa gospođom Branom Milekić (EPRS) i ministrom Željkom Kovačevićem na kojima je RiTE dobilo pravo iskopa na dijelu ležišta“, podsjeća Marko Šikuljak.
Problem je u tome, tvrdi on, što su dobili dijelove na kojima je iskop teži i manje ekonomičan – potrebno je potrošiti više goriva da bi iskopali ugalj slabijeg kvaliteta. To je jedan od većih problema sa kojim se suočava RiTE u svom aktuelnom poslovanju. Komsaru je dat bolji dio ležišta kao zalog da će napraviti elektranu. Oni to nisu ispoštovali, koncesija im nije oduzeta i sada Srpska kupuje ono što je dala na poklon.
Ugalj kao političko oružje
Republika Srpska se već duže suočava s krizom u sektoru javnih preduzeća. Dugovi Elektroprivrede RS premašuju 500 miliona KM, a većina termoelektrana i rudnika posluje s gubicima. Ugalj, koji je decenijama bio osnov energetske stabilnosti, sada postaje političko oružje. Istovremeno, zahtjevi Evropske unije za dekarbonizaciju i smanjenje emisija stavljaju dodatni pritisak.
U sindikalnom dokumentu navodi se sedam zahtjeva, a najvažniji među njima je vraćanje koncesije za rudarsko polje „Ugljevik-Istok 2“ u vlasništvo RiTE-a. Koncesija, koja je prije više od decenije dodijeljena privatnoj kompaniji „Comsar Energy RS“, sada je postala simbol cjelokupnog nezadovoljstva.
RiTE Ugljevik je prestala sa radom u decembru prošle godine. Prekid rada trajao je nekoliko dana. Razlog za obustavljanje proizvodnje bio je nedostatak uglja i loše vrijeme koje otežava rudarenje u rudniku. Bio je to drugi put da Termoelektrana u Ugljeviku prekida rad u istom mjesecu. Prethodno je obustavila rad 30. novembra i nije bila u pogonu deset dana. RiTE Ugljevik je početkom prošle godine na arbitraži izgubila spor od slovenačke kompanije EGS-RI koja traži 67 miliona evra plus zatezne kamate po osnovu ulaganja u ovu elektranu.
Dugogodišnji nemar
„Sve što se dešava u i oko Rudnika i termoelektrane u Ugljeviku posljedica je dugogodišnjeg nemara Vlade Republike Srpske, matičnog preduzeća Elektroprivrede Republike Srpske, kao i same uprave RiTE Ugljevik. Godinama su problemi gurani pod tepih ispod kojeg je toliko toga natrpano da se više po njemu ne može hodati zbog čega se sada svi sapliću i padaju. I naravno, sada, kada je sistem ogoljen do kraja svako gleda da spasi sebe držeći u džepu dokaze kojim će diskreditovati ovog drugog“, rekao je za MojuHercegovinu novinar Dejan Tovilović.
Svi gore spomenuti su se, smatra on, ponašali kao cvrčak iz poznate basne. Dok je bilo uglja, problema nije bilo, odnosno o njima se ćutalo. Međutim, kada su shvatili da su zalihe potrošene, odnosno spaljene, mnogi su krenuli da se hvataju za glavu.
„Ništa od ovog se ne bi desilo da Vlada Republike Srpske 2013. godine nije svoje najbogatije polje uglja (Ugljevik Istok 2) dala kroz koncesiju firmi ‘Comsar Energy RS’ u vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova. Koncesiju je dobio za potrebe rada termoelektrane koju nikad nije izgradio. Ko zna koliko puta mu je vlast izašla u susret ali realizacije investicije nije bilo“, rekao je Tovilović.
I onda kada je trebalo da mu se koncesija oduzme, vlast u Republici Srpskoj donosi nesvakidašnju odluku, a to je da kupi koncesiono preduzeće „Comsar“. Prostije rečeno, svoje prirodno bogatstvo koje smo mogli besplatno da koristimo platićemo 240 miliona maraka. Da stvar bude smješnija sve se pokušava predstaviti kao svojevrsna pobjeda koja je spasila rudnik i očuvala radna mjesta.
Uloga Duška Perovića
„Kupovina ide preko preduzeća ‘Gas-Res’ u kojem konce i dalje vuče šef predsjedništva Republike Srpske u Rusiji Duško Perović, odnosno čovjek koji je i doveo Serdarova u Srpsku i koji je dugo godina bio u upravljačkim strukturama ‘Comsara’. To je bio njegov projekat od početka i bez njega se ova priča ne može ni završiti i upravo tu treba tražiti odgovor zašto cijeli posao ide preko preduzeća čija je djelatnost trgovina i snabdijevanje prirodnim gasom“, kaže Tovilović.
Nikada do kraja nije razjašnjeno zašto RiTE Ugljevik nije dobio direktno koncesiju i zašto sve mora ići preko posrednika, što je samo pojačalo sumnju i nezadovoljstvo radnika koje se akumulira iz godine u godinu. Priča o mogućnošću uvođenja trećih lica u eksploataciono polje Ugljevik-Istok 2 očigleno je bila tačka ključanja.
Iako Vlada i ERS pokušavaju obuzdati situaciju, jasno je da se ona otela kontroli. Rad ne žele da nastave, a lista zahtjeva se povećava iz dana u dan. Njihovi zahtjevi su iskorišćeni da se smijeni uprava preduzeća, odnosno da vladajući SNSD izvuče za uši svoje koalicione partnere Cvjetinović je kadar NPS-a Darka Banjca) pokušavajući tako da sakrije svoje tragove cijelom ovom haosu.
„RiTE Ugljevik će definitivno dobiti bespotrebno plaćenu rudu iz površinskog kopa ‘Ugljevik – Istok 2’, ali ostaje da se vidi ko će i sa čime da ju eksploatiše. Mehanizacija je zastarjela, u nju se godinama nije ulagalo a godinama unazad nije spriječen odlazak pravih rudara. U svakom slučaju vidjeli smo da između ERS-a, Vlade RS, Sindikata i uprave RiTE Ugljevik više ne postoji nikakvo povjerenje što će dodatno otežati poslovanje RiTE Ugljevika u budućnosti“, rekao je Dejan Tovilović.
Politički sukob
Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović smatra da iza protesta i smjene Cvjetinovića stoji, ni manje ni više, nego Luka Petrović.
„Diko Cvjetinović, kadar NPS-a Darka Banjca smijenjen je ekspresno sa funkcije samo par sati nakon što je održao konferenciju za novinare na kojoj je teško optužio Luku Petrovića za kriminal, reketiranje i da snosi najveću odgovornost za teško stanje u Elektroprivredi Republike Srpske. Diko naravno nije javno napao i prozvao Luku Petrovića na svoju ruku već po nalogu Igora Dodika (organizacioni sekretar SNSD-a i sin Milorada Dodika, op.aut.), koji želi da skloni Luku Petrovića, Petra Đokića i Vladu Đajića (direktor UKC RS i šef banjalučkog SNSD-a, op.aut.), kako bi on i njegova desna ruka Srđan Amidžić (generalni sekretar SNSD-a i ministar finansija BiH, op.aut.) stavili pod svoju šapu i postavili svoje ljude na ključna mjesta gdje cirkuliše najviše novaca, ali ga tata Milorad nije u tome za sada podržao, svjestan da bi ustalasao ionako loše odnose u vladajućoj koaliciji, ali i narušene odnose sa Beogradom, pa će sačetari da prođu vanredni predsjednički izbori da bi se obračunao sa neposlušnim, očito procjenjujući da je bolje da udari na Banjca i Nešića (Nenada, lidera DNS-a, op.aut), nego na Đokića i Luku Petrovića, prije svega zbog Dačića (Ivice, lidera Socijalističke partije u Srbiji i ministra unutrašnjih poslova, op.aut), Vučića (Aleksandra, predsjednika Srbije, op.aut.) i Rada Petrovića (brat Luke Petrovića, funkcioner SNS-a, op.aut), odnosa sa Beogradom“, rekao je Vukanović.
Promjena direktora, dodaje on, suštinski ništa ne znači.
„Jer će pljačkaški sistem nastaviti, kao do sada, da isisava novac i urušava RiTE Ugljevik i elektro-energetski sistem, koji je pred izdisajem, a biće zanimljivo gledati konačan rasplet, jer je premijer Savo Minić prije par dana izjavio da se Luka Petrović umorio na funkciji direktora Elektroprivrede Republike Srpske i da bi trebao odmoriti. Zanimljiva je i informacija da je iznenada prestao da radi rudnik uglja na Bukovoj Kosi kod Prijedora, koji se formalno vodio na Srđanu Klečaninu Rufiju a iza svega je stajao Zvonko Veselinović, a sve ima veze sa narušenim odnosima Dodika i Vučića“, tvrdi Vukanović.
