Novi bend na trebinjskoj muzičkoj sceni: „7. nebo“ priprema svoj prvi nastup pred publikom

Trebinjsko muzičko nebo je u posljednje vrijeme prilično prazno, uz povremene zvijezde i zvijezdice, pa se ne može ni konstatovati postojanje trebinjske scene. Međutim, to muzičko nebo grada na Trebišnjici, kakvo god da je, od nedavno je bogatije za skup mladih i jako talentovanih momaka okupljenih pod imenom 7. nebo. Njihovi počeci su vezani za pank, vremenom im je, kako kažu, dosadilo da sviraju tri akorda, počeli su pronalaziti neki novi zvuk. Imao sam čast da ih poslušam na probi i može se s punim pravom reći da je 7. nebo bend koji definitivno ima budućnost.

Sadašnji zvuk ovih momaka je, po mom mišljenju, mješavina novog talasa, post panka, grandža i modernih formi metala. Momci sa sedmog neba su saglasni sa mojim viđenjem i slušanjem njihovog zvuka. Kažu da se još traže, trudeći se da napreduju. U njihovom prvom nastupu za medije, ovi momci će, za portal Moja Hercegovina, najprije predstaviti svoj bend a potom i otkriti čitaocima koje su njihove želje, ambicije, uzori i još ponešto. S ponosom Vam predstavljamo bend 7. nebo!

Za početak razgovora sa momcima sa sedmog neba, Mitar Karadeglić (15), tekstopisac, gitarista i vokal benda, reći će nam kako je bend nastao, ko je kumovao nazivu benda i ko sve čini trenutnu postavu.

Mitar: Ideja za bend je došla tako što smo se Filip Petrović, bivši basista benda, i ja, jednom prilikom na bazenu dogovorali kako bi valjalo nešto svirati, da se zezamo malo, da je fino imati svoj bend i pjesme. Prvo smo vježbali Filip i ja, da bi potom skupili i cijelu postavu izuzev bubnjara. U međuvremenu, dok smo tražili bubnjara, bend se raspao, pa smo ponovo ostali samo Filip i ja. Zatim smo se kod moje garaže u kojoj smo tada vježbali upoznali sa Igorom, zovnuli ga da nas čuje, svidjelo mu se, počeo je sa nama vježbati, kupio klasičnu gitaru, da uči, tada smo počeli sa sviranjem panka. Poslije toga smo tražili bubnjara, dogovarali se oko opreme i onda smo našli Pikića. Pitali smo ga da dođe da nas čuje, da vidi hoće li mu se svidjeti, jer mi smo već tada radili autorske pjesme, njemu se svidjelo i tako smo se okupili. Garaža nas je okupila! Što se tiče naziva benda, imali smo neku internu stranicu na Fejsbuku i tu smo se svu noć dopisivali i predlagali ime za bend.

Danijel: Bilo je tu i nekih prijedloga poput Deponija i Raspad sistema, onda smo skontali da Deponija postoji, a vrlo moguće da postoji i Raspad sistema negdje.

Mitar: Iz sadašnje postave, pored mene, jedino je Danijel bio, koji je trebao svirati bubanj. Jedan dan smo kulirali na bazenu pored rijeke, baš se opustili i opet pričali nešto o bendu, kako nazvati bend, kako kupiti opremu i tako to, ja se kasnije sjetim tog dana, kako smo se opustili, gledali nebo i kažem im: Ajmo se zvati Sedmo nebo! Tu smo se odmah, manje više svi složili i tako je nastalo 7. nebo!

Danijel: Meni se nije odmah svidio naziv, jer nisam ni vjerovao da će mi biti ovako dobro u bendu, tako da je dobro ispao taj chill pored rijeke.

Mitar: Danijel je u međuvremenu otišao iz benda, da bi se nedavno vratio i to u ulozi violiste, a trenutnu postavu benda čine bubnjar Milan Pikić (15), basista Dobroslav Koprivica (21), ritam gitarista Igor Mihajlović (17), violista Danijel Pejanović (17) i ja, Mitar Karadeglić, vokal i gitarista. Imam 15 godina.

Poslije uvodnog predstavljanja, pitao sam članove ovog zanimljivog benda koji su im uzori, šta ih inspiriše i šta sve zapravo formira zvuk Sedmog neba.

Mitar: Mene inspirišu sitnice, priroda, tako mi najčešće u glavu dođe neki tekst ili melodija. A uzori, pa ništa posebno, u posljednje vrijeme su to neki bluzeri.

Dobroslav: Što se tiče uzora, to su neki moderni metal bendovi. A inspiracija? Pa ja samo pokrivam gitare i to što oni sviraju!

Danijel: Definitivno me inspiriše duet 2cellos, ljudi sviraju klasiku, sviraju obradu i prosto ubijaju!

Milan: Led Zeppelin! Džon Bonam je najbolji bubnjar kojeg sam ikada vidio!

Ostatak benda u šaljivom tonu dobacuje: A gdje si ga vidio? Gdje se nalazi, da ga dovedemo umjesto tebe, na šta Milan odgovara da je Bonama vidio na Jutjubu, da bi poslije smijeha nastavili u ozbiljnom tonu.

Igor: Meni su uzor i inspiracija neki bluz bendovi, fanki, tako…

Momci kažu da ih inspirišu i stripovi, a da filmovi, serije pa i video igrice svakako imaju neki uticaj na njih.

Mitar: Sve je to dosta inspirativno. Imali smo jednu pjesmu inspirisanu stripom Dilan Dog, epizodom Čudesno stvorenje, tekst te pjesme je bila ta epizoda prepričana. Kad sam pročitao tu epizodu, za 40-ak minuta, svidjela mi se, nisam uopšte puno razmišljao, samo sam sjeo i napisao tekst za tu pjesmu.

S obzirom da je Danijel jedini ”klasičar” na sedmom nebu, iako je i Mitar učenik Srednje muzičke škole, smjer teorija muzike, Danijel se dotakao i toga kako je svirati violu u rokenrol bendu.

Danijel: Prije sam svirao violinu, tri godine, dok se viola nije pojavila, sviram i usnu harmoniku, pa planiramo da i nju pokušamo ubaciti u bend. Zapravo nisam ni mislio da ću ikada svirati violu, ali kada je došla profesorica viole, Milica Dimitrić, svidio mi se taj instrument i počeo sam ga svirati. Pošto sam u Srednjoj muzičkoj školi instrumentalni smjer, vremenom su me zainteresovali i neki filmovi o životima kompozitora i muzičara, pa i biografski filmovi rokenrol bendova i muzičara, tako da sam zavolio i rokenrol, a sviranje u 7. nebu mi predstavlja veliki izazov i zadovoljstvo. Volio bih još reći da, pošto živim malo dalje, zaista koristimo svaki trenutak da se okupimo i sviramo, kad god nam školske i ostale obaveze dozvole.

Želja u budućnosti im je snimanje albuma, a jedna od želja – debi nastup – ispuniće im se uskoro, tačnije 17. marta, kada će svoj zvuk premijerno podjeliti sa publikom.

Šta publika može očekivati na vašem nastupu?

Mitar: Odlučili smo da se baziramo na autorski rad, što je možda i dosta teži put, ali je svakako bolji, jer u moru cover bendova, autorskom bendu je jednostavno teže da se probije, tako da ćemo i na našem prvom nastupu primarno svirati autorske stvari, a zasviraćemo publici i poneku obradu. Nama je drago da već imamo neku našu publiku sačinjenu od drugara koji dolaze na naše probe redovno i koji već znaju dosta naših pjesama.

Šta je to što bi publika mogla dobiti na nastupu Sedmog neba, može se pretpostaviti i na osnovu omiljenih bendova i albuma članova ovog benda?

Milan: Prvi CD koji sam ikada preslušao bio je album Šamar od Hladnog piva, to mi je bukvalno bend iz djetinjstva, znam sve njihove pjesme napamet. Bio sam i na njihovim koncertima, kad god su u blizini, a prvi koncert na kojem sam bio je Hertz fest.

Danijel: Prvi CD koji sam dobio, tj. više njih odjednom, bili su albumi Riblje čorbe, a što se tiče koncerata na kojima sam bio, pamtim neke koncerte Riblje čorbe i Zostera.

Dobroslav: Prvi CD je zapravo bio MP3 diskografija Metalike, oni su me dosta inspirisali da vježbam i počnem da sviram bas. Prvog koncerta se nešto i ne sjećam, a imam dosta dragih albuma nekih manje poznatih bendova.

Mitar: Nemam neki album koji me inspirisao baš ono, mada mogu reći da su me Gansi naveli da počnem razmišljati o rokenrolu i sviranju, a prije njih Nirvana, ono baš. Nirvanin album Bleach je, kad razmislim, ono nešto što me pokrenulo u pravcu rokenrola.

Igor: Što se tiče neke inspiracije, mogu reći da je to bio album Black, benda Metalika.

Šta mislite koliko vašim radom možete doprinijeti razvoju lokalne scene koja je posustala prilično?

Svi: Nimalo!

Mitar: Smatram da scena ne postoji i da će je teško i biti, malo je pravih, autorskih bendova, a bez takvih bendova nema ni scene.

Dobroslav: A pomažu nam svi iz Krugova, daju nam savjete, posuđuju opremu.

Milan: Šta bolan svi daju Kopriva? Daju svi osim Mirana, on samo uzima! Uz'o mi fus, hahaha!

Prisutno je stalno ”peckanje” između najmlađeg člana Milana i najstarijeg Dobroslava. Na probi na kojoj sam prisustvovao, a i preko društvenih mreža dok smo dogovarali intervju, Dobroslav i Milan se često nadmudruju oko toga koji je instrument gluplji, bubanj ili bas?! S obzirom da Dobroslav onomad nije imao kabl za bas, a Milan fus, jer mu ga je odnio Miran, pitao sam njih dvojicu šta je gluplje, bubanj bez fusa ili bas bez kabla?!

Dobroslav: Bubanj bez fusa ne može nikako!

Milan: Ma, bas je generalno najgluplji instrument, pogotovo bez kabla!

Za sami kraj našeg razgovora, pitao sam ih za koliko para bi svirali narodnjake?

Svi osim Milana: Nema para!

Milan (osmjehujući se): Ja bih za cenera, ali po pjesmi!

U pozitivnom rapoloženju završavam druženje sa fenomenalnim momcima, uz Mitrovu opasku da ne napišem da bi Milan svirao narodnjake za cenera.

Mladi momci iz najmlađeg trebinjskog benda sviraju k'o matori! Vjerujte na riječ, a ko ne vjeruje neka dođe 17. marta u malu salu Doma mladih i uvjeri se.

Do tada, Sedmo nebo poklanja čitaocima portala Moja Hercegovina i tekstove njihovih pjesama, kako bi što spremniji došli na njihov debi nastup! Još jednom, upamtite 17. mart i obavezno dođite i podržite ove mlade i talentovane momke!

Igor Svrdlin

Sloboda

Volio bih da živim u slobodi
volio bih da radim sve što mi godi.
Volio bih da imam krila pa da poletim
i naravno ponekad i tebe da se sjetim.
Sloboda, sloboda mi je potrebna!
Sloboda, sloboda mi je neophodna!
Sloboda, sloboda mi je potrebna!
Sloboda, sloboda mi je neophodna.
U današnjem svijetu sve se kupiti može
od šerpe i lonca do životinjske kože.
Ja pitam kol'ko košta parče slobode
a on me pogleda i uz smijanje ode.

Kulisa u zemlji čuda

Na sedmom nebu lebdiš
a oko tebe zvijezde svuda.
i sad si kulisa u zemlji čuda.
i uspjevaš da se odradiš
da ništa te ne zanima
sva sranja koja prolaze ovim tmurnim danima.
Ooo….Kulisa, Ooo u zemlji čuda!
Ooo… kulisa. Ooo u zemlji čuda!

You are in my life

When I look into your eyes
I feel good and nice.
When I look at your face
I need you and I cry.
You are next to me and I'm so happy now.
You are next to me and I'm so happy now.
And I'm so happy now
And I'm so happy now.
When you're leaving me again I'm so sad and I cry
But I'm happy beacuse I have you in my life.

Novac kvari

Tebi su potrebne pare
i možda ništa više.
I takva se priča o tebi piše.
Druga strana sam ja
koji možda nemam ništa.
A naspram tebe ja ipak imam sve.
Gdje ću da spavam ne brinem ja.
Ispod mosta mi je sjajno!
Šta ću da radim ne razmišljam
sviraću gitaru neprestano!
Ja ne brinem za mnoge stvari
jer u džepu nemam novac koji me kvari.
Uživam u životu a ne u papiru
i samim tim uživam u svome miru.

Kamen ili srce

Nisam ono sto želiš da budem.
Ne znam ono što želiš da znam.
Neću da radim ono sto želiš.
Ti za mene ne postojiš.
Da li osjetiš u sebi išta osim prezira?
Da li u grudima ti stoji kamen umjesto srca?
Ne umišljam da sam bog ali imam svoje stavove.
Briga me za život tvoj i za tuđe tračeve!

Autor