Kontroverzni novinar Josip Šimić Đinđić tvrdi da je MUP kantona Sarajevo umješan u ubistvo dvojice policajaca

SARAJEVO – Prošlo je deset (10) dana od brutalnog dvostrukog ubistva sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića, koji su likvidirani prilikom obavljanja svojih redovnih policijskih aktivnosti u Alipašinom polju u C fazi, a istraga Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo u mjestu i dalje tapka. Izrazito promiskuitetna, moralno problematična i dokazano korumpirana glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić, pokušala je i u odnosu na predmet dvostrukog, s predumišljajem pripremljenog i isplaniranog ubistva sarajevskih policajaca, kao i u predmetu „Dženan Memić“, ostvariti i realizovati iste one poteze i radnje, koje je na kriminalan način ostvarila u predmetu „Memić“, odnosno javnosti prodati „muda za bubrege“, ili pak pronaći drugog Ljubu Seferovića i okriviti za dvostruko ubistvo sarajevskih policajaca, dok bi se prave i stvarne ubice, kao i Dalidi Burzić dobro poznate i sa njene strane amnestirane ubice Dženana Memića, ne izvele pred lice pravde. Ovo tvrdi kontroverzni novinar Josip Šimić Đinđić koji dalje tvrdi da je slučaj ubijenih sarajevskih policajaca itekako sumnjiv te da istragu treba usmjeriti protiv MUP-a kantona Sarajevo.

Josip Šimić Đinđić; Foto: dnevno.ba

Tekst Josipa Šimića Đinđića, objavljen na portalu dnevno.ba prenosimo u cjelosti i u originalu.

Nečasna i sramna uloga MUP-a KS i Tužiteljstva KS u predmetu „Dženan Memić“ diskvalificira svaki njihov potez na predmetu ubojstva policajaca!

Istraga o dvostrukom ubojstvu sarajevskih policajaca, koju već deseti dan provodi iskompromitirano i kriminalizirano Kantonalno tužiteljstvo Kantona Sarajevo „tapka“ u mjestu, a svaki potezi Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo i MUP-a KS u odnosu na „rasvjetljavanje“ ubojstva Adisa Šehovića i Davora Vujinovića gube na težini, jer pamti javnost njihovu sramnu, nečasnu i kriminalnu ulogu u predmetu „Dženan Memić“ u tom skandaloznom policijsko-tužiteljskom slučaju bez presedana prikrivanja stvarnih počinitelja krivičnog djela ubojstva Dženana Memića na Ilidži, za koje prikrivanje se ista Burzić Dalida i dr., sumnjiči da je kao Glavni tužitelj nadležnog Kantonalnog tužiteljstva u Sarajevu od stvarnih počinitelja tog zločina i njihovih srodnika primila mito u iznosu od 250.000 EURA koji iznos je podijelila s ostalim ključnim akterima tog prikrivanja: osobno je po uputama naručitelja prikrivanja zadržala polovicu te sume, dok je ostatak mita otišao ostalim ključnim prikrivateljima i konstruktorima tog slučaja u Kantonalnom tužiteljstvu Sarajevo, policiji i vještacima, kao i plaćenim novinarima i spin majstorima plaćenicima na pojedinim plaćenim web portalima.

Iste te pravosudno-policijske strukture na razini Kantona Sarajevo (Tužiteljstvo KS i MUP KS), i osobe uposlene u tim strukturama, koje sada najavljuju, kako „tobože žele sve prevrnuti, da nađu ubojice svojih kolega, kako ih navodno ništa neće spriječiti u obračunu s kriminalcima“, su oni,koji u isto to i za to vrijeme štite njima dobro znane i poznate ubojice Dženana Memića i dok u istom tom MUP-u KS rade nesrazmjerni i neviđeni kriminalci, koji su u predmetu „Dženan Memić“ zataškavali, podmećali, skrivali, prikrivali, uklanjali i krivotvorili dokaze, sa ciljem neotkrivanja i neprocesuiranja pravih ubojica Dženana Memića na Ilidži, i sada takvi i njima slični najavljuju, kako ih „ništa neće spriječiti u obračunu sa kriminalcima“! Jadne, dvolične i licemjerne izjave još licemjernijih i dvoličnih kvazi tužitelja i kvazi policajaca, a još lažnijih patriota, i da ne kažem bijednika, bosanskohercegovačka javnost ne pamti od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, a o čemu sam već nešto na ovu temu prozborio i svoje pelikansko pero utrošio.

Sama njihova nečasna i sramna uloga u predmetu „Dženan Memić“ diskvalificira svaki njihov potez na bilo kojem njima zadanom predmetu, a osobito na predmetu ubojstva i pronalasku ubojica.Odmah nakon ubojstva i nekoliko sati nakon brutalnog smaknuća sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića, Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo zajedno sa MUP-om KS uzelo je predmet u svoj rad, iako je stvarna i mjesna nadležnost pripadala Tužiteljstvu BiH i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, obzirom, da je u pitanju „Organizirani kriminal“, koji prelazi međuentitetske granice. Izrazito promiskuitetne kantonalne tužiteljice Aida Topalović, Šejla Heljić i dr., predvođeni svojom oholom, bešćutnom i korumpiranom šeficom Dalidom Burzić „mislili“ su, da će procesuiranje pravih i stvarnih počinitelja dvostrukog ubojstva sarajevskih policajaca ići po uobičajenom, njima sklonom „voznom planu“ – „daj šta daš, nisu važni dokazi, jer mi znamo kako se pakuje i montira“ – što je moto Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo.

U svemu ovome oslikavaju scene iz serije Lud, zbunjen, normalan, kada su Senka i Spomenka navukle Izeta Fazlinovića, radi „seksa na travici“. Senka Izeta do u gaćice skinula, prnje njegove uzela i zajedno sa Spomenkom u Izetovoj folciki se odvezla. Izet osta i posta „gologuzija“. Naiđoše pripadnici MUP-a KS pokupiše Izeta i pred inspektora Brankovića u lisicama svezana dovezla. Izet kao i obično pojma nema. Tvrdi, da nije kriv, da ne zaskače žene po parkovima, te kako su mu Senka i Spomenka sve namjestile. Nakon torture nad Izetom Fazlinovićem, od zasukivanja rukava, da ga inspektor Branković batina, uslijedilo je prepoznavanje potencijalnog „gologuzije“. U MUP-u KS žena je ušla, pred Brankovićem izjavila, da nije sigurna, jer je bio mrak. Inspektor Branković joj sugerira, recimo gospođo, da je ovaj tu u gaćicama, dekom ogrnut. Žena je odgovorila: „Ali taj nekako liči, ćelav je bio, a mrak, ali nisam sigurna“. Branković se zahvaljuje i Enesa Hadžiethemćumurovića iz stranke poziva: „O gosodine Enes, imam sjajne vijesti. Našli smo onog manijaka, što se skidao ženama po parkovima“! Dolazi Enes u MUP KS, Izeta Fazlinovića izvode, kojeg su prethodno u MUP-u KS čak i uvjerili, da se ne zove Izet Fazlinović i pred Enesa iz stranke izvode. Ugledavši Enesa, Izet poče žalopojke: „Komšija dragi pomagaj“. Enes se okrenu prema inspektoru Brankoviću i reče: „Šta ovo treba da znači. Gosp. Izet je ugledni član stranke. Žao mi je što će MUP od jednog višeg inspektora dobiti status nižeg inspektora. Čut ćemo se još“! Policajac Muradif, koji je sve to promatrao počeo se smijati, a inspektor Branković na to reče: „Šta se ti smiješ, aj marš u park i ne vraćaj se dok mi ne nafataš nekog gologuziju“!

Upravo na prethodno opisanom i po tom principu i metodu funkcionira MUP KS. Srećko Trifković nije imao ni oca, ni majke, ni čovjeka iz stranke. Međutim, ubojstva sarajevskih policajaca otvaraju mnoga pitanja na koja neka od njih nikada odgovora nećemo dobiti, a na mnoga bar jednostavna pitanja još uvijek očekivanih odgovora nema, koje odgovore MUP KS još nije građanima ponudio.

Neostaljinističke metode Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo!

Iako se od samoga početka istraga premanentno i kontinuirano usmjeravala prema automafiji, sada je napokon jasno i „Bogu i narodu“, da je Tužiteljstvo KS deset punih dana „potucalo i udaralo“ od slučaja do slučaja, i „konačno“ našli još jednog Ljubu Seferovića, Srećka Trifkovića, koji je bio u MUP KS priveden, ispitivanju i poligrafskom testiranju podvrgnut. Poligraf je prošao, na slobodu pušten bio, pa opet po Naredbi Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo uhićen, po prijedlogu istog Tužiteljstva od strane Kantonalnog suda u Sarajevu jednomjesečno pritvoren, jer prema tvrdnjama Tužiteljstva KS, postoji sumnja, da je Srećko Trifković povezan s ubojicama, i usprkos činjenicama, da je prošao poligrafsko testiranje i da je u trenutku izvršenja kaznenog djela po Rješenju Suda BiH u kućnom pritvoru bio. U MUP-u KS Srećko Trifković je brutalno premlaćivan, a od šepanja i masnica, koje je trebalo sakriti od javnosti, sutkinja Indira Jahić na prijedlog Tužiteljstva KS „ekspresno“ je riješila: zabranila je medijima prisustvo na ročištu povodom određivanja pritvora za Srećka Trifkovića. Trifkovićev stan nikada pretresen nije, što je neodloživa radnja, kad zakonita pravosudna vlast slobode lišava.

Tužiteljstvo KS tvrdi, da je Srećko Trifković povezan s ubojicama, ali još uvijek traga za njima i ne zna ‘ko su ubojice sarajevskih policajaca, što je apsurd u cijelom ovom tragičnom događaju, što u konačnici oslikava neostaljinističke metode u cijeloj ovoj priči.

Milijuni su ih iskusili na svojoj koži, a kako to izgleda najbolje je opisao ruski nobelovac Aleksandar Solženjicin Dirisina, da se bavi antisovjetskom propagandom, nakon čega Komitet državne sigurnosti (KGB) provodi istražni postupak i dolazi do slijedećeg rezultata: “Istina, utvrdilo se da se on uopće nije bavio takvom propagandom, ali mogao je, budući da je slušao njemački radio. Istina, nije slušao njemački radio, ali mogao ga je slušati, budući da je kod kuće imao radio-prijemnik, što je bilo zabranjeno. Istina, nije imao radio-prijemnika, ali lako ga je mogao imati budući da je po profesiji radio kao inženjer”.

Prevedeno na neostaljinistički jezik Trifkovićevih tužitelja, to bi izgledalo ovako:

„Istina, nema dokaza, da je Srećko Trifković povezan sa kriminalcima/ubojicama sarajevskih policajaca, ali je lako mogao biti, obzirom, da je presuđivani kriminalac. Istina, nema dokaza, da je Srećko Trifković imao bilo kakav kontakt sa kriminalcima, ali ga je lako mogao imati, obzirom, da je imao pristup internetu i elektronici. Istina, nema dokaza, da Srećko Trifković poznaje bilo kojeg od ubojica sarajevskih policajaca, ali je lako mogao znati, obzirom, da je bio u tim kriminalnim krugovima“.

Upravo ovakva neostaljinistička pravna egzibicija, bez bilo kakvih dokaza i brutalno gaženje zakonitosti, po principu „daj šta daš“, u svrhu „ekspresnog“ „rješavanja“ predmeta dvostrukog ubojstva sarajevskih policajaca i prodavanja „muda za bubrege“ izvodi se teatralno pred očima cijele javnosti i čak uz adekvatnu podršku zakonodavne, sudske i izvršne vlasti. O orkestriranoj podršci huškačkih medija da se i ne govori. Aleksandar Hršum gostujući na N1 televiziji izjavio je, da je „Srećko Trifković kolateralna šteta“.

‘Ko je ključni (ne)kredibilni svjedok Dalide Burzić!

„Njezini (Dalidini) svjedoci su kriminalci, višestruki povratnici u kaznenim djelima, narkomani i narkodileri i na njihovim iskazima ona gradi optužbe koje na sudu redovito budu povaljene. Nafata par kriminalaca, narkomana i svakovrsnih Bogom danih grdosija i sugerira im šta će i kako će izjaviti i tako „rješava“ svaki predmet. Užas samo čekamo, da ode“ – tvrdi za Dnevno.ba jedna kantonalna tužiteljica.

Pojavio se sada navodno neki „čuveni“ svjedok iz Lukavice, koji je – prema pisanjima medija – dobrovoljno „ocinkario“ svoga ortaka Srećka Trifkovića. Ništa ne bi bilo toliko čudno, da svjedok nije ni više ni manje, kriminogeno lice, pa je i njegov kredibilitet u pogledu davanja saznanja na okolnosti ubojstva, na nesumnjiv način upitan.

Nelogično, nekarakteristično i netipično je, da se „neko“ dobrovoljno javi, jer svaki pošten čovjek, koji vidi, da se trafika u gradu obija, i pored činjenice, da je svjedok očevidac, ne želi svjedočiti i samo kaže: „A jooj ma nemoj mene. Ništa ja nisam vidio. Ma mene ne interesira šta drugi rade“, a kamo li, još da se sada navodno javi čuveni svjedok, još dobrovoljno, da svjedoči u davanju svojih saznanja o dvostrukom ubojstvu. Nelogično i neprihvatljivo, da kriminalac, bez da mu je prethodno obećana neka nagrada za lažno svjedočenje, dobrovoljno lažno svjedoči, rekao bi Željko Komšić: „Ma hajte molim Vas“! Poznata je stara praksa Dalide Burzić koju realizira preko MUP-a KS, a o čemu sam prisluškivane razgovore od strane OSA-e BiH objavljivao, kako inspektori MUP-a KS Selak Amer i Suljo Klino narkomanima i narkodilerima novac za lažna prijavljivanja i svjedočenja daju.

Izvor blizak istrazi, čije ime sam saznao i ne želim ga spominjati, za medije je plasirao točnu informaciju, da „automafijaši jedni drugima podmeću ovo kazneno djelo, jer se vide kao konkurenciju, što inspektorima znatno otežava posao“.

Autamafijaši nisu! Ali ‘ko jest?!

Sestra pokojnog Davora Vujinovića, Ljiljana Matišić, koja je u BiH doputovala iz Rijeke kratko je za medije izjavila: „Auta su se uvijek krala, ali ići u pljačku naoružan, to je suludo. Ponekad pomislim, da je neko namjerno to uradio“ – istakla je ožalošćena Ljiljana.

Po brutalnom smaknuću sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića, bez bilo kakvih svjedoka i u istrazi prikupljenih dokaza, prst za ovo brutalno dvostruko ubojstvo se usmjerio prema pripadnicima automafije sa Pala: Cicović Danilu (u pritvoru), Krsmanović Vladimiru, Srećku Trifkoviću, Srećku Mandiću i dr., pripadnicma automafije iz Mokrog: Njegoslavu Milinkoviću, Bojanu Košarcu i dr., i pripadnicima automafije iz Lukavice i Istočne Ilidže. Ovi pripadnici automafije su po optužnici, broj: T20 0 KTO 0014498 17 od 01. 06. 2018. godine od strane Tužiteljstva BiH i optuženi za kazneno djelo „Organizirani kriminal“, na način, da su: postali pripadnici Grupe za organizirani kriminal u smislu člana 1. stav 22. KZ BiH, koja je radi kontinuiranog sticanja materijalne koristi organizirana radi prethodno planiranog i dogovorenog: otuđenja skupocijenih putničkih motornih vozila ili onih čija je potražnja na tržištu povećana, rastavljanja otuđenih vozila na dijelove, iznuđivanje novca za povrat otuđenih vozila vlasnicima, dok su svi oni u radnjama izvršenja kaznenih djela nužno bili međusobno povezani i sporazumno i međusobno udruženi.

Svi su optuženi samo za teške krađe automobila, ucjene itd., no niti jedan nije optužen u toku svoga 6-godišnjeg udruženog kriminalnog djelovanja, čak ni za nanošenje ni lakih ni teških tjelesnih ozljeda vlasniku čiji automobil otuđuju, a kamo li za ubojstvo, što znači, a što sam već i objasnio, da je ovo dvostruko ubojstvo nekarakterstično i netipično za automafiju s obzirom na način izvršenja kaznenog djela, intenzitet napada i pucnjeva. Ovakva ubojstva odrađuju samo profesionalne naručene ubojice, o čemu ću dalje u tekstu. Ova Grupa je u MUP-u KS privođena i brutalno premlaćivana, kako doznajem, pored šamara, psovke na nacionalnoj razini nisu manjkale, a neke su tjerali i da klanjaju. „Imao sam sve alibije, da sam tu večer bio na Palama. Tukli su nas. Svaka psovka je bila na nacionalnoj razini. Uopće nas nisu pitali za ubojstva. Samo je bilo čisto iživljavanje“ – tvrdi za Dnevno.ba jedan od privedenih sa Pala.

(Ne)namjerni propusti MUP-a KS u odnosu na ubojstva Adisa Šehovića i Davora Vujinovića!

Nakon ubojstva sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića na teren su izašla 4 kantonalna tužitelja i mnoge policijske agencije. Odmah ujutro, komesar MUP-a KS Mevludin Halilović sazvao je press konferenciju i „ustvrdio“, kako je automafija ubila njegove ljude. Tom rečenicom istraga je krenula protiv automafije za koju se utvrdilo, da nije ubila Adisa Šehovića i Davora Vujinovića. Svi imaju neoborivi alibi. Iako sam od samoga početka tvrdio, da automafija nije počinila ova ubojstva, jer koji će automafijaš od kradljivca auta za koje je zaprijećena ne tako velika kazna postati ubojica policajaca za koje je zaprijećena kazna zatvora do 45 godina, a osobito ne pucati po policiji, koja ga nije niti primjetila, i još 30-ak metaka iz smrtonosnih rafala ispaliti.Naravno, nitko!

Kako je istraga odmicala, misterija stradanja policajaca postajala je sve čudnija, a mnoga pitanja neodgovorena. Sva sarajevska raja bruji: „Ma ovo nema veze sa automafijom, jer oni kradu, oni ne ubijaju“! Da je ovo točno, i da ima argumentirano stajališe vidljivo je iz optužnice Tužiteljstva BiH, koju je protiv 27 osoba podigao državni tužitelj Džermin Pašić, a koja optužnica obuhvaća 6-godišnji kriminalni period djelavanja organizirane automafije, gdje otuđeno tisuće automobila, a da niti jedan vlasnik, policajac ili građanin povrijeđen nije, a kamo li ubijen.

Nakon brutalne egzekucije, i umjesto da Tužiteljstvo KS i MUP KS ustupe odmah po hitnom postupku predmet Tužiteljstvu BIH na daljnje nadležno postupanje, koje ima mehanizme djelovanja na području cijele teritorije, Komesar je u dogovoru sa glavnom kantonalnom tužiteljicom Dalidom Burzić odlučio, da je MUP KS, gdje većina inspektora diplomiranih konobara „sposoban“, da se iznese sa teretom njihovih ubijenih kolega. Na taj način istraga se znatno otežala, jer MUP KS ima jurisdikciju djelovanja samo na području KS, a za svako daljnje djelovanje i postupanje na teritoriji RS-a potrebna je zamolnica, što ništa od ovoga nije bilo potrebno, da je predmet odmah ustupljen Tužiteljstvu BiH i SIPA-i, koji bez suglasnosti entitetskih struktura, imaju moć, ovlast i jurisdikciju djelovanja na području cijele teritorije BiH. Komesar je „ekskluzivno“ izjavio, kako je „80 inspektora i 4. tužitelja uključeno u predmet dvostrukog ubojstva sarajevskih policajaca“, a znamo, gdje puno baba kilavo je dijete.

Kada je izvršen atentat na premijera Vlade R. Srbije dr. Zorana Đinđića bio je uključen jedan tužitelj Jovan Prijić i pet kvalitetnih inspektora, koji njihov rad je rezultirao hapšenjem 11 tisuća kriminalaca u akciji „Sablja“ uključujući i one, koji su pravomoćno dugotrajnim kaznama za atentat na Premijera, presuđeni. No, daleko smo mi od „Sablje“. Sa ovakvim pravosudno-policijskim strukturama nama poštenim građanima samo sablja može biti nad vratom.

Ostrašćeno se borio Komesar MUP-a KS, kako su „oni sposobni, da se iznesu sa ovim teretom, kako oni žele voditi sve aktivnosti“. O njihovim sposobnostima koje su bogato spletkama snabdijevene suvišno je i govoriti: sposobni su u onoj mjeri, da rasvjetle dvostruko ubojstvo svojih kolega, koliko su bili sposobni, da prikriju ubojice Dženana Memića i montiraju nevinim osobama. Najprije je plasirana informacija, da su bila prisutna samo dva vozila, ali se na kraju ipak pokazalo, da su bila prisutna tri vozila, i to rexton sa policijskim blinkerima, koji je sudjelovao u likvidaciji sarajevskih policajaca. A onda muk MUP-a KS. Sa izuzimanjem kamera i videonadzora MUP KS i Tužiteljstvo nisu žurili. Smatrali su, da ih je najbolje izuzeti 4 dana kasnije, što predstavlja u konačnici totalni amaterizam i neprofesionalizam, što je radnja, koja je zahtijevala odmah i bez odlaganja hitno djelovanje i izuzimanje video nadzora.

Zašto MUP RS-a od strane MUP-a KS odmah nije obaviješten, i zašto od Tužiteljstva BiH, Tužiteljstvo KS pomoć zatražilo nije, obzirom, da je glavna državna tužiteljica Gordana Tadić tek na dan sahrane i komemoracije telegram saučešća porodicama poručila i na isti dan na rasplaganje Tužiteljstvo BiH stavila, iz čega jasno proizlazi, da se, niti MUP KS, niti Tužiteljstvo KS za pravnu pomoć Tužiteljstvu BiH obraćali nisu, pa čak ni do dana današnjega. Zašto državne granice odmah nisu zatvorene i zašto se nije provjeravalo, ‘ko je u posljednja 24 sata ušao i izašao iz BiH?! Zašto Komesar MUP-a KS nije raspisao novčanu nagradu za dostavu kvalitetnih informacija i zašto građane pozvao nije, da predaju svoje sa kuća videonadzore MUP-u KS, koji bi eventualno mogli biti od koristi u istrazi?! Zašto u svezi ubojstva sarajevskih policajaca šute mnogi političari: šuti Bakir, šuti Dragan, šuti Dodik, ali šuti i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, koji se, kao što znamo, za puno manje stvari u medijima kofrčio i palamudio, a sada kada treba dati i ponuditi neke odgovore zapostio je vješto šutnjom. Ako neki političar i progovori, to se uglavnom ogleda u palamuđenju – sve je rekao, a ipakna kraju ništa nije rekao. Logika mi nalaže, da iza ovoga dvostrukog naručenog ubojstva stoji neko veliki. Spisku logičnih pitanja, kao ni amaterizmu i neprofesionalizmu MUP-a KS, nikada kraja. Na mjestu stradanja navodno je pronađena samo jedna čahura. Dnevno.ba saznaje, da su čahuru pronašli radnici Binga i ona ne potječe sa mikrolokacije, odnosno sa mjesta stradanja.

I.-TEORIJA –VRLO MOGUĆA I VRLO PRIHVATLJIVA!

Sama činjenica, da je na licu mjesta pronađena samo jedna čahura, koji su pronašli radnici, ali ne na mikrolikaciji, od desetine ispaljenih smrtonosnih metaka prema sarajevskim policajcima Adisu Šehoviću i Davoru Vujinoviću, ukazuje na činjenicu, da su samo oni, koji su imali pristup mjestu stradanja nakon izvršene egzekucije (policija, inspektori), odnosno, kako saznajem, da se po ubojstvu sarajevskih policajaca odmah našla tu neka patrola, mogli ukloniti ili sakriti tragove važan za krivični postupak i daljnji tok istrage, ili pak, da su ubojice imale profesionalne kese na puškama u kojima se, po ispaljenim mecima, skupljaju čahure.

Ako prihvatimo drugu tezu u ovoj teoriji, da su ubojice imale kese na puškama, koje su skupljale čahure nakon ispaljenih metaka, onda je nesumnjivo i sigurno, da se postupalo sa namjerom i umišljajem, da se službene policijske osobe smaknu, a da su kese na puškama poslužile, da se ne ostavi niti jedan trag, odnosno čahura, što je opet odlika i karaketristika samo profesionalnih ubojica, koji za sobom ne ostavljaju, ni miris, a kamo li tragove, i koji su došli, ne da ukradu, već da pogube po zadatku. U ovom slučaju istraga prema automafiji mora biti obustavljena i ista prema ubojicama i nalogodavcima, koji sjede u MUP-u KS odmah i bez odlaganjausmjerena, zbog prethodno svega u ovom članku navedenog.

Moguća je i druga teza unutar ove teorije, da su samo oni, koji su imali pristup mjestu stradanja nakon izvršene egzekucije (policija, inspektori), odnosno, kako saznajem, da se po ubojstvu sarajevskih policajaca odmah našla tu neka patrola, mogli ukloniti ili sakriti tragove važan za krivični postupak i daljnji tok istrage, odnosno ukloniti čahure. U ovome slučaju istraga se mora usmjeriti i protiv MUP-a KS i osoba uposlenih u toj instituciji, ne samo zbog mogućeg uklanjanja tragova, nego i zbog niza (ne)namjernih propusta, jer je utvrđeno već ranije, da su MUP KS i osobe uposlene u toj policijskoj strukturi, skloni podmećanjima, prikrivanjima, montiranjima i uklanjanjima tragova važan za kazneni postupak.

Deja vu – Deža vu – Već viđeno na predmetu „Dženan Memić“ i nečasna, sramna i kriminalna uloga pripadnika /inspektora MUP-a KS u uklanjanju, skrivanju, prikrivanju i podmećanju tragova stakla na mjestu ubojstva i stradanja Dženana Memića, s ciljem isceniranja, da je mladić stradao u prometnoj nesreći, kako bi se pomoglo počinitelju poslije učinjenog kaznenog djela i kako bi se spriječilo dokazivanje toga djela, što je presudom Kantonalnog suda u Sarajevu i utvrđeno, da Dženan Memić nije stradao u prometnoj nesreći, već da je ubijen na jedan svirep i podmukao način.

I.-II.-TEORIJA ZAJEDNO – VRLO MOGUĆE, LOGIČNE I PRIHVATLJIVE!

Zanimljiva je činjenica, da vlasnik automobila, koji je navodno trebao od navodnih automafijaša biti otuđen, nikada u MUP-u KS nije saslušan, što nesumnjivo i sigurno upućuje na činjenicu, da je navedeni automobil koji je navodno trebao biti otuđen poslužio samo kao sredstvo, da se istraga preusmjeri i kanalizira u krivom smjeru, odnosno prema automafijašima, sa ciljem i namjerom, da se pomogne učinitelju poslije učinjenog kaznenog djela i da se spriječi i oteža dokazivanje toga djela-dvostrukog ubojstva sarajevskih policajaca, jer kao što vidimo, da istraga „tapka“ u mjestu! Prva i druga teorija po svojoj logici i slijedom stvari govore, da je ovo ubojstvo bilo toliko monstrouzno, isplanirano i dobro osmišljeno, čak što više ako se uzmu u obzir sva nelogična postupanja MUP-a KS i njihovo insistiranje, da vode „glavnu riječ“ i aktivnosti u ovoj istrazi, iako je za puno manje stvari istragu vodila i SIPA.Kod ovog stanja stvari u odnosu na I. i II. teoriju postoji sprega MUP-a KS i ubojica.

III.-TEORIJA – MANJE MOGUĆA I MANJE PRIHVATLJIVA!

Ako prihvatimo teoriju, da su „automafijaši“ čahure pokupili, onda nisu imali vremena za bijeg. Inspektori su, ipak, najbliži opciji da su ubice najvjerovatnije pucale iz automobila u pokretu, posebno zbog činjenice da su se čuli rafali i da je auto izrešetan, a da je pronađena samo jedna čahura. Sada su sve manji izgledi, da je automafija počinila dvostruko ubojstvo sarajevskih policajaca i još da su čak po izvršenoj egzekuciji i pokupili čahure, što je nelogično, jer je mrak bio. Koji bi se automafijaš zadržao da po putu skuplja čahure od ispaljenih metaka prema žrtvi?! Nitko živ na ovome svijetu, osobito jer je nakon rafalanja policajaca odjekivalo Alipašino polje u C fazi, ačak što više, jer se prvo policijsko vozilo na mjestu zločina ubrzo našlo. Čak i ako prihvatimo tezu, da su ubojice svoje tragove u osvjetljenom glavnom Gradu BiH pokupili, kako je moguće, da uspiju i ubiti, tragove svoje za važan krivični postupak na licu mjesta ukloniti (čahure) i još pobijeći. Što je radila OSA BiH, MUP KS…?? Ko je pustio ubojice i ‘ko je sklonuo ili pokupio mnoge čahure, sada ostaje pitanje bez pravog odgovora!?

IV.-TEORIJA – TOTALNO NEPRIHVATLJIVA I NELOGIČNA!

Neprihvatljiva je i nelogična teorija, da su automafijaši, za koje smo utvrdili, da nisu počinitelji dvostrukog ubojstva sarajevskih policajaca, po ispaljenim hicima prema sarajevskim policajcima, još čahure po marku tražili i kupili?! Ubojice su odmah po izvršenoj likvidaciji sarajevskih policajaca pobjegle, jer je nelogično, da ijedan ubojica pa i automafijaš za sobom u osvjetljenom glavnom Gradu Bosne i Hercegovine bere čahure s obzirom na činjenicu, da se prva policijska patrola na mjestu stradanja za minut stvorila.

Josip Šimić Đinđić/dnevno.ba

 

Autor