Kako su ministar Malešević i nevesinjski moćnici uništili Muzičku školu ‘’Sveti Roman Melod’’?!

Nije tajna da živimo u apsurdu na kojem bi nam pozavidjeli i najveći majstori teatra apsurda, Beket i Jonesko. Uprkos tome, svaki put se iznova prenerazimo na nove slučajeve nepotizma, korupcije i svakodnevne diskriminacije običnog čovjeka. Tako je valjda samo kod nas moguće da u Nevesinju nastavnici rade u dvije muzičke škole sa 200% radnog vremena, u dvije različite države, sa dvije radne knjižice, a udaljenost od jednog radnog mjesta do drugog je tričavih 400 kilometara. Zbog ovakvih i sličnih radnji ispaštaju najviše djeca koja časove imaju svega jednom sedmično. U Nevesinju i Lazarevcu (Srbija), takođe imamo slučaj da pojedini đaci iz Nevesinja pohađaju istovremeno, u statusu redovnih učenika, i školu u Nevesinju i srednju muzičku školu u Lazarevcu. Kako je političkim igrarijama potpuno degradirana Muzička škola ‘’Sveti Roman Melod’’ u Nevesinju?!

Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture u Vladi RS

O sličnoj problematici u Zvorniku ‘’Moja Hercegovina’’ je nedavno pisala, a ovoga puta priča za Riplijevu rubriku ‘’Vjerovali ili ne’’ dolazi iz Nevesinja, tačnije iz Muzičke škole ‘’Sveti Roman Melod’’. Haos u ovoj školi izazvalo je nelegalno razriješenje dužnosti Aleksandra Stojanovića sa mjesta direktora ove školske ustanove, te uspostavljanje partijskog sistema vladavine. Nelegalno uručenje „sporazumnog prekida radnog odnosa“, zatim nelegalno imenovan školski odbor te oglušavanje Daneta Maleševića, ministra za prosvjetu i kulturu u vladi RS, da oštećenom Stojanoviću na njegove zahtjeve omogući uvid u dokumentaciju po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama. Aleksandar Stojanović je tužio ministra Maleševića Okružnom sudu u Banjaluci početkom ove godine, a nedavno je dobio presudu u kojoj se navodi da je tuženi ministar donio nezakonito rješenje kojim se oštećenom uskraćuje pravo na slobodu pristupa informacijama, te je sud u presudi naložio ministru Maleševiću da oštećenom Stojanoviću dostavi traženu dokumentaciju.

Aleksandar Saša Stojanović

Aleksandar Stojanović vodi dugogodišnju pravnu bitku sa režimom koji se služi brojnim nelegalnim rabotama, a kako sam Stojanović navodi, sve se to dešava jer nije htio zadužiti člansku knjižicu SNSD-a, za šta je dugo godina kao direktor škole bio vrbovan od strane odbora ove stranke u Nevesinju. On je na Ruskoj muzičkoj akademiji ‘’Gnjesinih’’ u Moskvi, zajedno sa suprugom Majom, stekao titulu akademskog muzičara, nakon čega dolazi u Trebinje, a potom u Nevesinje, gdje kao jedan od najzaslužnijih podiže prvu Muzičku školu u Nevesinju. Dobitnik je brojnih svjetskih priznanja iz oblasti harmonike, a najznačajnije među njima je prvo mjesto na svjetskom takmičenju harmonikaša “Citta di Castelfidardo” u Italiji, najprestižnijem svjetskom takmičenju te vrste, kao i 3. mjesto na takmičenju „Svjetski trofej“ u Francuskoj. Dobitnik je i prestižne ‘’Oktobarske nagrade’’ koju dodjeljuje Skupština grada Beograda. Stojanović je za vrijeme svog mandata uspio otvoriti i područno odjeljenje muzičke škole u Gacku, čime je omogućio muzičko obrazovanje i u ovom gradu u Hercegovini. Bez pomoći ministarstva prosvjete u vladi Republike Srpske uspjeva potpuno opremiti novoosnovanu Muzičku školu „Sveti Roman Melod“, nabaviti na desetine muzičkih instrumenata neophodnih za rad ove školske ustanove, te napraviti i muzički studio u školi.

Od osnivanja Muzičke škole „Sveti Roman Melod“ 2005. godine pa do 2016. godine, vršio je funkciju v.d. direktora i direktora u dva mandata.

“U početku rada škole, bio sam šest puta po šest mjeseci vršilac dužnosti direktora iz razloga što se nisam htio učlaniti u SNSD, pa tek onda u dva mandata direktor, jer nisam mogao dobiti pisanu saglasnost za direktorski mandat tadašnjeg ministra prosvjete Antona Kasipovića, takođe jer nisam bio član SNSD. Mene su razriješili dužnosti i to protivzakonito, da bi na mjesto novoimenovanog direktora postavili Miljana Miladinovića, čovjeka koji je dugo radio na dva radna mjesta u dvije države, a uz to, koji je zbog neizvršavanja radnih obaveza poslije više disciplinskih postupaka, dobio otkaz u školi od strane disciplinske komisije – da bi nakon dvije godine bio vraćen u školu od lokalnog SNSD, i to na mjesto direktora’’ – kaže za internet magazin „Moja Hercegovina“ Aleksandar Stojanović u uvodu svoje priče.

Rješenje o disciplinskoj odgovornosti radnika

Uprkos tome što su nastavničko vijeće i školski odbor bili protiv imenovanja Miladinovića na mjesto direktora škole, između ostalog zbog toga što je dobio otkaz koji je potpisala disciplinska komisija, a slovo Zakona kaže da funkciju direktora neke obrazovne ustanove može vršiti samo onaj koji se isticao u radu, ministar raspušta stari i lokalni moćnici sazivaju novi nelegalni školski odbor koji postavlja Miljana Miladinovića za direktora muzičke škole „Sveti Roman Melod“, tvrdi naš sagovornik.

„Problemi sa Miladinovićem kao radnikom škole nastaju kada se na lokalnom birou za zapošljavanje pojavio nezaposleni stručni kadar iz Republike Srpske, momak koji je magistrirao klarinet na Muzičkoj akademiji u Beogradu sa ocjenom 10. Miladinović je tada radio u Lazarevcu u tamošnjoj muzičkoj školi sa punim radnim vremenom, a istovremeno je radio i kod nas u Nevesinju zbog nedostatka nastavnog kadra. Pokazao se kao loš nastavnik i pedagog. Nije imao državljanstvo RS/BiH. Apelovao sam na njega da ustupi mjesto momku koji je kvalifikovan za to radno mjesto (profesor klarineta), a koji se pojavio na birou za zapošljavanje. Smatrao sam da nije korektno da neko ima 200% norme, a neko nula. Tada nailazim na snažan otpor od strane Miladinovića, koji je rekao da neće napustiti radno mjesto. Od tada, naizmjenično, u Lazarevcu i Nevesinju, otvara bolovanja ili uzima neplaćena odsutsva, jer nije mogao raditi u petodnevnoj radnoj sedmici na dva radna mjesta. Nakon bezbroj bolovanja, u tri navrata je otvorio bolovanja i kod doktorice Crnogorčić, psihijatra po specijalizaciji. Čak sam i pisao bolnicama apelujući da mu ne otvaraju bolovanja ukoliko stvarno nije bolestan. Školski odbor ga je tada zbog tih sumnjivih bolovanja poslao na komisijski pregled u Medicinu rada u Banjaluci i Trebinju da se utvrdi njegovo zdravstveno stanje, jer po Zakonu o osnovnom obrazovanju u školi ne može raditi osoba koja boluje od duševnih bolesti. Međutim, kada ga je školski odbor poslao na komisijski pregled u Medicinu rada, Miladinović je sa tih pregleda pobjegao, što je još jedna u nizu njegovih težih povreda radnih obaveza, dok je doktorica Crnogorčić prestala da mu piše bolovanja, jer se vjerovatno uplašila za svoju reputaciju i licencu. Onda je Miladinović napravio 33 radna dana izostanka sa posla, pa je bio procesuiran u disciplinskom postupku u školi. Disciplinska komisija mu je dala otkaz zbog izostanaka i falsifikovanja podataka u pedagoškoj dokumentaciji, kao i zbog neizvršavanja svojih pedagoških obaveza iz ugovora o radu. Uz sve grijehe koje je napravio na poslu, prijavio je lažnu adresu boravka koju je ovjerio i svojeručno potpisao „pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću“ na protokolu u Opštini Nevesinje, čime je varao školu za putne troškove, što je kasnije i dokazano potvrdom policije. Zapravo cijeli apsurd leži u činjenici da je on kao loš radnik nakon dvije godine od otkaza „nagrađen“ funkcijom direktora od strane lokalnih SNSD i DNS funkcionera sa kojima je Miladinović blizak“ – govori Stojanović o sadašnjem direktoru muzičke škole „Sveti Roman Melod“.

Nakon otkaza koji mu je uručen Miljan Miladinović ubrzanim postupkom, zahvaljujući SNSD-u dobija državljanstvo RS/BiH i novu fiktivnu adresu stanovanja u Trebinju. Dvije godine nakon otkaza, raspisan je konkurs za mjesto direktora Muzičke škole „Sveti Roman Melod“, na koji se prijavljuje i Miladinović. Nastavnićko vijeće, kao i Školski odbor na čelu sa Davorom Perotićem, profesorom harmonike ne pristaju da Miladinović bude novi direktor, smatrajući da osoba sa njegovim ljudskim i profesionalnim karakteristikama nije pogodna za obavljanje takve funkcije i da im bude nadređeni u kolektivu. Tada na scenu stupaju nevesinjski moćnici i ministar prosvjete i kulture Dane Malešević koji smjenjuju školski odbor i formiraju novi, koji će postaviti Miladinovića na mjesto direktora. Mišljenje Nastavnićkog vijeća da Miladinović ne ispunjava propisane zakonske uslove za direktora škole niko od lokalnih političara nije uvažio, iznosi Saša Stojanović za internet magazin ‘’Moja Hercegovina’’.

„U mom slučaju, nakon isteka mandata sam pismeno tražio da se primijeni Zakon o radu koji nalaže da direktor kome je istekao mandat mora biti raspoređen u nastavu u roku od 5 dana. Nakon 15 dana ucjena da moram „narediti“ školskom odboru da postave Miladinovića na dužnost direktora ili me neće rasporediti u nastavu, podnio sam zahtjev za raskid radnog odnosa zbog kršenja Zakona o radu škole prema meni jer mi je bilo jasno da u nastavu, u školi koju sam osnovao, neću biti raspoređen. To mi je davalo osnov za ostvarivanje mojih prava iz radnog odnosa na sudu. Dobio sam od režima nezakoniti „sporazumi prekid radnog odnosa“ koji nisam tražio, a razlika u vrsti otkaza zbog kršenja zakona i sporazumnog prekida radnog odnosa je ogromna. Ironija bezakonja režimske vlasti i ruganje zakonu je što sam u nastavu „raspoređen“ nakon mog otkaza ugovora o radu. Nakon toga, nezakonito mi nisu htjeli vratiti radnu knjižicu, te mjesec dana nakon prestanka radnog odnosa nisam mogao zasnovati radni odnos na drugom radnom mjestu. Školski odbor koji ne podliježe ucjenama SNSD raspušta ministar Malešević. Pokušavaju da izaberu nove članove u zakonskoj proceduri na sjednicama Savjeta roditelja i Zbora radnika. Pošto nisu mogli nikoga izabrati, ni Skupština opštine Nevesinje nije izabrala svog predstavnika za člana u legalnoj proceduri, već su lokalni moćnici sami odredili poslušnike koji će biti u školskom odboru. Ministar imenuje nelegalni školski odbor u januaru 2017. godine. Znajući da je ministar imenovao nelegalni školski odbor tražio sam da mi na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama dostavi Rješenje o imenovanju školskog odbora, Zapisnike sa Savjeta roditelja i Zbora radnika koji treba da sadrže način izbora članova. Zapisnici postoje, ali su najvjerovatnije falsifikovani. Ministar odbija da postupi po Zakonu jer je, najverovatnije imenujući školski odbor nelegalno sa, po svemu sudeći falsifikovanim zapisnicima, već ušao u kriminalne radnje. Po mojoj inicijativi, a u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama, nadležni Ombudsman je četiri puta pisao ministru i opominjao ga da krši zakon, te da je dužan da dostavi traženu dokumentaciju. Ova dokumentacija je jako bitna, jer je ona po Zakonu o upravnom postupku jedini dokazni materijal na sudu protiv nezakonitih radnji ministra. Zato ministar Malešević, znajući da je prekršio zakon, nije htio dostaviti ovu dokumentaciju čak ni Ombudsmanu BiH.
Pored ministra Maleševića, nezakonito postavljanje na dužnost režimskog direktora Miladinovića su organizovali: Ilija Tamindžija (narodni poslanik, SNSD), Milenko Avdalović (načelnik opštine Nevesinje, SNSD), Milutin Samardžić (zamjenik načelnika opštine Nevesinje, SNSD), Miljan Avdalović (odbornik u SO Nevesinje, SNSD), Dragan Ristić (narodni poslanik SP RS, Nevesinje), Miljan Đerić (tadašnji predsjednik opštinskog odbora DNS Nevesinje), sveštenik Radivoje Krulj (Mostar), te sveštenik Velemir Kovač iz Gacka, kojeg su valjda ubacili u nelegalni školski odbor kako bi se formirala slika da je sve regularno, jer je u odboru lice u mantiji. Ovi kreatori društvenog ambijenta su zaboravili da su u školi najvažniji đaci, a ne politički interesi. Nakon nezakonitog postavljanja na dužnost direktora muzičke škole, svog režimskog favorita Miladinovića, 6 od 9 nastavnika sa stalnim radnim odnosom su ostala bez posla u ovoj školi, a zaposleni su aktivisti SNSD, prijatelj i mentor direktora Miladinovića (A.Stanković – direktor Muzičke škole Lazarevac), zatim bliski član porodice režimskog direktora (supruga), kao i pulen sveštenika Radivoja Krulja, aktivista SNSD koja sada predaje u muzičkoj školi – sa stručnom spremom bez završene niže i srednje muzičke škole. Time je politika osakatila školovanje učenika ove nekada prosperitetne škole, na način da đaci više nemaju nastavu kod renomiranih profesora koji su svoje muzičko obrazovanje stekli na akademijama u Moskvi, Beogradu, Zagrebu i I.Sarajevu. Dokaz tome je što su učenici, koji su donedavno osvajali prve nagrade na republičkim i međunarodnim takmičenjima, u jalovom pokušaju nove režimske uprave da dokaže da se „ništa nije promijenilo“, učestvovali na nekoliko takmičenja i „osvojili“ zadnje mjesto, ili bili među zadnjima. Nedavni „uspjeh“ je osvojeno 27. mjesto na takmičenju klavirista u Banjaluci u konkurenciji od 31 takmičara. Bolje se i nije moglo očekivati, jer sada takmičarima klavir predaje nastavnik teoretske nastave, dok im solfeđo predaje nastavnik muzičke kulture, bez završene niže i srednje muzičke škole. Ljudi iz naše struke znaju da je takav kadar neodgovarajući za rezultate na takmičenjima u muzičkoj školi. Nastava u školi se sada organizuje po „vikend sistemu“ – direktor „radi“ a nastavnici „drže nastavu“ jedan do dva dana u sedmici pošto na posao u Nevesinje putuju sa udaljenosti od 500 kilometara, jer većina istovremeno radi i živi u Srbiji (Beogradu i Lazarevcu), ili i studira i radi. Sve ovo nije u skladu sa pedagoškim standardima i Zakonom o radu koji propisuju rad u školi u petodnevnoj radnoj sedmici. U školi se sada u stilu režimske propagande lažira broj učenika u cilju stvaranja lažne slike da škola nije degradirala. Sadašnji direktor Miladinović je prošle školske godine zaposlio bez konkursa svoju ženu koja već radi u Srbiji sa 100% radnog vremena, dok na posao nije primio nezaposlenog momka, stručni kadar sa biroa u Trebinju. Ista situacija je i u Muzičkoj školi Zvornik, gdje 9 profesora radi istovremeno u Srbiji i Republici Srpskoj, sa 2 radne knjižice, dva stalna boravka, 2 doprinosa za PIO i sa 200% radnog vremena, dok nezaposleni državljani Republike Srpske uzalud traže posao u ovoj školi. Ovo u vezi njih je sve dokumentovano od strane inspekcije prije godinu dana, ali izgleda da ni kod načelnika Zvornika zakon ne važi. I nije (ne)rad zaposlenih na duplim radnim mjestima jedini kriminal u školi. U kriminal su uvukli i učenike. U saradnji sa direktorom Muzičke škole Lazarevac, Miladinović je sa lazarevčkim direktorom Stankovićem nelegalno upisivao nevesinjske učenike u srednju muzičku školu Lazarevac. Đaci su istovremeno redovno (!?!) pohađali dvije škole u Nevesinju i Lazarevcu na udaljenosti od 400 kilometara, što je fizički neizvodljivo. Ima desetak takvih učenika, i danas je to praksa, imena učenika ne želim navoditi u ovom intervjuu. Očigledno je da se radi o kriminalnim radnjama u školstvu. O ovome sam u više navrata pisao prosvjetnoj inspekciji u Srbiji, ali nikada nisam dobio odgovor, jer je očito politika zaštitila kriminal“ – hrabro Stojanović iznosi tvrdnje koje bi u mnogim ozbiljnim državama bile shvaćene jako ozbiljno, te bi se kreatori i izvršioci ovakvih nezakonskih radnji adekvatno sankcionisali.

Odluka Nastavničkog vijeća

U Bosni i Hercegovini je sve moguće, valjda nam je to već jasno, pa je tako moguće da osim đaka koji redovno pohađaju dvije škole u dvije države na udaljenosti od 400 kilometara, direktor škole bez konkursa zaposli svoju suprugu, sa kojom živi u Beogradu, koja je zaposlena u Muzičkoj školi „Marko Tajčević“ u Lazarevcu, i koja je od Nevesinja, kako smo već spomenuli, udaljena 400 kilometara. Na oba radna mjesta Nataša Maksimović – Miladinović je zaposlena sa 100 % radnog vremena, pa je jasno da je obavljanje ova dva posla, pored toga što je nelegalno, i fizički neizvodljivo. Stojanović kaže da je Miladinović dao otkaz u Lazarevcu onog momenta kad je postavljen za direktora škole u Nevesinju, ali da još uvijek on i supruga dolaze iz Beograda na posao u Nevesinje svega jedan do dva dana u sedmici. Preko raspusta Miladinovića takođe nema na radnom mjestu, kada je direktor dužan biti u školi i pripremati ustanovu za narednu školsku godinu.

„Miladinovići žive sa djecom u Beogradu, zato na posao u Nevesinje dolaze dan-dva sedmično. Svoju ženu je zaposlio bez konkursa, zakon dozvoljava u izuzetnim slučajevima primanje radnika na posao do 60 dana. Ovo se primjenjuje ako neko od radnika neočekivano ode na bolovanje, pa se primi radnik do raspisivanja konkursa. Konkurs nije raspisao jer je vidio da ima nezaposleni stručni kadar na birou. To je klasični nepotizam. Osilio se jer je dobar manipulator i ima zaštitu SNSD-a. S obzirom na to da sa djecom žive u Beogradu, u Nevesinje dođu dan – dva u sedmici i navodno odrade 40-časovnu radnu sedmicu za 1 dan, što je potpuno neizvodljivo u praksi. U platnim listama opet falsifikuje svoje prisustvo na poslu u petodnevnoj radnoj sedmici, prima punu platu, čime je i administraciju škole uvukao u kriminal. Miljan koliko mi je poznato, ne radi više u Lazarevcu. On je nekada radio i u Nevesinju i Lazarevcu, pa je izgleda dao otkaz tamo kad je postao direktor“ – navodi Stojanović u intervjuu za MH.

Nataša Maksimović – Miladinović (skroz lijevo) i Miljan Miladinović (krajnje desno)

Stojanović je konstantno, dok je obavljao funkciju direktora, bio vrbovan od strane lokalnog SNSD-a da se učlani u tu partiju. Nije htio postati član ove stranke, jer je apolitičan kakav je bio, smatrao da su znanje, reference kojima raspolaže, zasluge za osnivanje škola u Nevesinju i Gacku, kao i visoki rezultati učenika na takmičenjima, dovoljni za obavljanje funkcije koju je imao.

‘’Vrbovali su me stalno, ali sam bio apolitičan, politika me nije interesovala. Pogotovo što imam znanje i diplomu iz Moskve, i učestvovao sam u osnivanju škole. Naivno sam mislio da je to dovoljno i da nije dobro da se politika meša u rad škole. Želim reći i to da je SDS dok je bio na vlasti u Nevesinju potpuno poštovao moju odluku da ne budem stranački opredijeljen, te nijednom nisu uticali bilo čime na mene kako bih promijenio svoju odluku. Potpuno drugačija slika je sa SNSD-om. Poslije redovnih ali uzaludnih vrbovanja, kada su i sami postali svjesni uzaludnosti, dali su mi do znanja da se od mene očekuje da plaćam nekakvu članarinu kao da sam član stranke, iako nisam pristupio toj stranci. Vršili su pritisak na mene klevetama, prijetnjama, montiranim krivičnim prijavama i tužbama na sudu, pravili su mi štetu na autu, anonimno su prijetili članovima školskog odbora, napravili su reportažu na režimskoj RTRS u cilju moje diskreditacije. Ovu reportažu kasnije nikada nisu htjeli demantovati, iako sam od RTRS pismenim putem tražio demantij uz priložene dokaze suda koji su potvrdili da me je RTRS neosnovano i ciljano diskreditovao. „Članarina“, odnosno reket koji su mi nametali je u početku iznosio 20 konvertibilnih maraka mjesečno. Platio sam dva mjeseca zbog pritisaka, a onda sam prekinuo sa tim reketom kako sam ga javno nazvao, poslije čega mi je više puta prijećeno. Uznemiravali su me telefonom, tražili novac, Ilija Tamindžija (narodni poslanik) i Mile Uljarević (predsjednik OO SNSD) su se u Nevesinju drali na mene što ne plaćam „članarinu“ i što sam im otvoreno rekao da je to reket. Drali su se na mene i iz razloga da mi priprijete da to nikome ne smijem reći. Onda su me sekretarica kancelarije SNSD, koja je sada odbornik u SO Nevesinje, Dijana Samardžić i Miljan Avdalović isto sada odbornik, nastavljali uznemiravati govoreći da mi se nakupio dug od 200 KM za članarinu i da se članarina povećava na 5% od iznosa mjesečne plate. Sve te radnje predstavljaju klasični kriminalni akt’’ – iznosi šokantne informacije Aleksandar Stojanović.

Stojanović smatra da iz osvete prema njemu i njegovoj odluci da ne postane član SNSD-a i plaća „članarinu“  i kreće urušavanje Muzičke škole „Sveti Roman Melod“, kada koalicioni partneri SNSD-DNS imenuju Miljana Miladinovića za direktora škole. Od tog momenta, zaposleni u školi počinju sporazumno napuštati posao, neki su jednostavno prestali raditi izrevoltirani imenovanjem Miladinovića, pa su dobili otkaz, a neki su dali otkaz na početku Miladinovićevog mandata iz straha od dobijanja otkaza. Još se ni u jednoj školi nije desilo da nakon promjene direktora zaposleni nastavnici koji su u stalnom radnom odnosu dobijaju otkaze ili sami napuštaju posao, tvrdi naš sagovornik.

Stojanović dalje navodi da su na njihova radna mjesta došli članovi i simpatizeri vladajuće stranke, žena Miladinovića, a pored nje i ljubimica popa Radivoja Krulja koji se aktivno zauzeo kod ministra Maleševića za postavljanje na dužnost režimskog direktora.

„Na sjednici nastavničkog vijeća nastavnici su donijeli zaključak koji su uputili ministru, da Miladinović ne može biti direktor u skladu sa Zakonom o osnovnom obrazovanju, jer je dobio otkaz zbog neizvršavanja ugovorom propisanih radnih obaveza, sumnjivih bolovanja kod psihijatra i jer je varao školu za putne troškove. Zakon o osnovnom obrazovanju nalaže da direktor škole „može biti samo radnik koji se ističe u radu“. Ministar Malešević i lokalni moćnici, kao i pop Radivoje su ignorisali mišljenje nastavničkog vijeća i zakon. Neki nastavnici su zato sami sporazumom napustili posao, neki su prestali da rade pa su dobili otkaz. Nakon imenovanja Miladinovića, u trenutku kada se većina zaposlenih u školi pobunila protiv takve skandalozne odluke ministra, Miladinović mi prijeti da ću dobiti otkaz ukoliko ne „smirim“ članove školskog odbora i utičem na njih da ga postave na dužnost direktora. Kada je ministar Malešević shvatio da školski odbor neće postaviti na dužnost njegovog pulena Miladinovića, raspustio je stari i nezakonitom procedurom imenovao novi školski odbor koji je postavio Miladinovića na funkciju direktora. Kako je novoformirani nezakoniti školski odbor uradio posao zbog kojeg je i formiran,  meni je od strane tog organa „potvđen“ „sporazumni prestanak radnog odnosa“ koji nije po zakonu, jer se sporazumni prestanak, kako i naziv kaže, može postići samo sporazumom radnika i poslodavca, što moj slučaj svakako nije. Da se razumijemo, u tu školu se neću vratiti čak i kad izguram svu pravdu i istinu“ – ogorčen je Stojanović na stanje u muzičkoj školi u čijem osnivanju je učestvovao i dao veliki dio sebe, kao i svog znanja i ugleda.

Odluka školskog odbora zbog osnovane sumnje u opravdanost bolovanja Miljana Miladinovića

Stojanović je povodom nelegalnog formiranja školskog odbora pisao ministru prosvjete i kulture u Vladi RS, Danetu Maleševiću tražeći da se dokumentacija vezana za način izbora članova za školski odbor, pozivajući se na Zakon o slobodi pristupa informacijama, na šta se ministar oglušio. Iz tog razloga Stojanović početkom 2018. godine pokreće upravni spor protiv Daneta Maleševića za koji je nadležno Okružno tužilaštvo u Banjaluci. Prethodno je, u pokušaju ostvarivanja svojih prava, Stojanović pisao i ombdusmanu koji je apelovao na ministra Maleševića da izađe u susret zakonitim zahtjevima Stojanovića, na šta se ministar  takođe oglušavao, više od godinu dana. Ministar Malešević uz pomoć nevesinjskih moćnika učestvuje u mešetarenju čime grubo krši zakon, a potvrda toga došla je nedavno, kada Stojanović dobija presudu u svoju korist. U presudi se navodi da se nezakoniti akt nadležnog ministarstva poništi, te se obavezuje ministar Malešević da postupi u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacijama i tužiocu dostavi dokumentaciju u vezi imenovanja nelegalnog odbora u Muzičkoj školi „Sveti Roman Melod“ u Nevesinju. Aleksandar Stojanović kaže da ova presuda daje nadu da se ipak može stati u kraj političkom nepotizmu i bahatosti kako bi državom vladali zakoni a ne politikanstvo.

„Presuda suda je tračak nade da funkcioneri nisu bogovi van zakona, i daje nadu da se stane u kraj bahatim političkim strankama, da konačno postanemo normalno društvo gdje vlada zakon a ne partijski interes. Politički život mora poštovati prvo zakon, ljude i đake na kraju krajeva, jer su oni najbitniji u školi. Ova pobjeda na sudu mi daje osnov da pokrenem novi upravni spor protiv ministra Maleševića. Dokumentacija koju mi nije htio dati je ključni dokaz za sljedeći upravni spor kojim ću dokazati njegov nezakonit rad. I on zna da je prekršio zakon, zna zašto mi treba dokumentacija, zato i nije htio dati, čak ni Ombudsmanu. Sada mora po odluci suda, sada je satjeran u ćošak, a krio se kao lopov skoro 2 godine’’ – Stojanović smatra da je ovo samo početak borbe, te da će, po dobijanju tražene dokumentacije protiv ministra Maleševića pokrenuti još jedan upravni spor.

Stojanović se prisjeća i prvog dana imenovanja Miladinovića, kada su promijenjene sve brave u školi, nije obavljena primopredaja dužnosti, a njemu je onemogućeno da iz kancelarije i škole uzme lične stvari, ali i kako je obijanjem njegove kancelarije pokušano doći do dokumentacije koja kompromituje novopostavljenog direktora.

‘’Prvi dan imenovanja Miladinovića za direktora su po nalogu režima promijenili sve brave u školi, obili su mi kancelariju i pokušali da sklone tu dokumentaciju o bolovanju i otkazu koji je uručen Miladinoviću zbog grubih prekršaja ugovora o radu. Otvaranje kancelarije bez mog prisustva sam prijavio policiji, kriminalistički inspektor je izvršio uviđaj, međutim, kasnije ništa nije preduzeto po tom pitanju. Protiv Miljana su ranije pokretani disciplinski postupci, a nakon ponavljanja prekršaja, uručen mu je otkaz nakon odsustva sa posla više od 30 radnih dana. Dakle, spornu dokumentaciju nisu pronašli jer sam je, srećom, iznio dan ranije iz škole. Tražili su bilo šta u računovodstvu škole što bi me moglo kompromitovati i optužiti u javnosti za 11 godina mog rada u školi – ništa nisu mogli naći, ni jednu marku da fali. Vjerovatno sam ih razočarao, mislili su da sam kao oni, tačnije nisu mogli vjerovati da postoje ljudi na funkcijama koji savjesno obavljaju svoj posao. Kasnije su iz računara koji sam koristio u školi uzeli privatne fotografije moje supruge i mene (koje mi i pored mog pismenog zahtjeva nisu htjeli vratiti). Te fotografije su kasnije zloupotrijebili otvaranjem lažnog profila moje supruge na Fejsbuku, na kojem su pisali kojekakve gluposti u pokušaju kompromitovanja moje porodice. Niko drugi nije mogao koristiti naše lične fotografije koje su objavljene u svrhu otvaranja lažnog profila osim novog direktora Miladinovića, jer je objavio fotografije koje čak ni ja ne posjedujem, a koje mi nisu htjeli vratiti iz škole. Ovaj postupak dovoljno govori da se ipak radi o poremećenoj osobi. Čak su plasirali priču kako sam „dobio“ stan, koji sam deset godina otplaćivao. Po pričama, lokalni moćnici su mi nakon pobjede na izborima htjeli oduzeti stan. Kako sam uspio da ga otkupim, čujem da su po gradu govorili „uspjeli su da otkupe stan, majku im j…m“ – kaže Stojanović za naš internet magazin.

Zapisnik prosvjetne inspekcije

Stojanović sa kolegom Perotićem koji je ostao bez posla u Nevesinju, trenutno radi u Muzičkoj školi prvog i drugog stupnja u Mostaru, a kako sam kaže, u Mostaru je naišao na veliko poštovanje i jako je srećan što se nalazi u zdravom kolektivu u kojem je radna atmosfera fantastična.

„Sa Davorom Perotićem, takođe profesorom harmonike, radim u Mostaru, tamo nam je dobro, imamo uspjeha u radu, cijene nas i poštuju kao stručnjake, a sredina je mnogo zdravija. Ove školske godine Davor i ja smo osvojili 12 prvih nagrada sa učenicima harmonikašima na takmičenjima u Austriji, BiH i Crnoj Gori. Tako smo nekad bili uspješni i u Nevesinju dok nas lokalni SNSD političari nisu otjerali’’ – potvrđuje Stojanović nepisano pravilo da kvalitetan rad kad-tad bude prepoznat i nagrađen.

U zaključku, Stojanović je izjavio da mu nije žao što više nije na rukovodećoj poziciji. Žao mu je što mu je lokalna SNSD politika godinama smetala da vodi školu na miru, što su vršili političko nasilje i pritiske, što su rastjerali kvalitetan nastavni kolektiv i što su nelegalnim dovođenjem na rukovodeću funkfunkciju osobe sumnjivog morala srozali i degradirali školsku ustanovu na niske grane, čime su najviše oštetili đake. Žao mu je što su muzički nepismeni političari i sveštenici uništili ono što je godinama stvarao od osnivanja škole, kao što su neuki i korumpirani političari do sada uništili i opljačkali mnoga preduzeća, firme i ustanove u RS. Neko stvara, neko ruši, smatra Stojanović.

Zapisnik sa sjednice Savjeta roditelja

Odlučan je da pravdu i istinu o dešavanjima u Muzičkoj školi ‘’Sveti Roman Melod’’ istjera do kraja. Kaže da je to njegova lična borba, mada su nepravda i bezakonje koje je doživio, kako sam navodi, mnogo manji od tragičnog slučaja Davida Dragčevića, u čijem je ubistvu po svemu sudeći umiješan sam vrh države, policije i tužilaštva. Divi se borbi roditelja Davora i Suzane, njihovoj snazi i istrajnosti. Želja mu je da i drugi ljudi, građani, komšije, podignu svoj glas i istraju u borbi protiv bahatosti i bezakonja režima, jer se samo tako može obezbijediti bolje sutra za našu djecu i izgraditi bolje i pravednije društvo.

Vlast u Republici Srpskoj se u posljednje vrijeme ponaša kao da ne zna za onu Kenedijevu: ‘’Oni koji prave mirnu revoluciju nemogućom, učiniće nasilnu revoluciju neizbježnom’’, pa se uporno oglušavaju o svaki vid građanskog nezadovoljstva, tvrdeći da je u Srpskoj sve bajno, što bi se i moglo zaključiti konzumirajući program Radio Televizije Radosti i Sreće – RTRS. A tiranija je opasna bolest, ili što onomad reče veliki Dostojevski:

‘’Tiranija je navika koja prerasta u potrebu.’’

Igor Svrdlin

 

 

 

Autor