Kad mladi grade mostove odrasli se pitaju ko to finansira?!

U Trebinju je prije nekoliko dana završen prvi omladinski pozorišni kamp i festival ”Agon”. Paralelno sa programom ovog projekta, mladi okupljeni oko Asocijacije srednjoškolaca u BiH su napravili omladinsku zonu/kutak u Trebinju. Mladi učesnici ”Agona”, njih pedesetak, iz pet gradova Bosne i Hercegovine, zajedničkim snagama su pet dana kroz pozorišne radionice gradili most prijateljstva, tolerancije i slobodarskog duha oličenog u angažovanim predstavama koje su viđeno u festivalskom dijelu. Mladi iz Bugojna, Doboja, Gradnića, Zavidovića i Trebinja su na Ušću kod Lastve utemeljili nova prijateljstva i utvrdila neka stara. S druge strane, mladi Asocijacije srednjoškolaca u BiH su, takođe zajedničkim snagama, radili na tri omladinska kutka/zone, i to u Stocu, Trebinju i Posušju. Završne večeri ”Agona” prezentovana je radionica u vidu performansa koji je upriličen na Trgu slobode. Prolaznici su s nevjericom posmatrali pedesetak mladih, a nemali broj njih se pitao šta je ovo i ko to finansira?! Kako se performans bližio kraju, publika je ”olabavila” i nagradila aplauzima mlade. I po otvaranju omladinske zone mogli su se čuti komentari prolaznika koji se mogu sumirati u gotovo isto pitanje vezano za finansijera svega toga. Omladinski kutak je napravljen od neklicine euro paleta a zid je ukrašen muralima koji su crtani sa svega nekoliko sprejeva. Odrasli građani sepitaju ko finansira građenje mostova očigledno dobrano isprepadan raznim konstrukcijama kojima je izložen gotovo svakodnevno. Zapitaše li se ti isti odrasli građani ko finansire sve te nikad dovršene projekte i iz čijeg džepa se plaćaju silne kampanje, silni analitičari koji siju strah i paniku i na kraju krajeva, nije li hipokrizijski pitati se ko je okupio u Trebinju pedesetak mladih pozorišnih stvaraoca ili ko je finansirao desetak euro paleta i 2-3 spreja?! Odrasli očigledno nisu dorasli ovakvoj omladini, omladini koja širi toleranciju i ljubav, a to je neprocjenjivo, a finansirano je od strane otvorenog srca i čiste duše.

U organizaciji Kulturne scene ”Male stvari”, a uz podršku švajcarske ambasade u BiH, Grada Trebinja, Odreda izviđača Trebinje i Doma mladih Trebinje, održan je prvi omladinski pozorišni kamp i festival ”Agon”. Projekat su podržali i Narodno pozorište Republike Srpske, Bosansko narodno pozorište Zenica i Narodno pozorište Mostar. U sklopu kampa održane su pozorišne radionice na temu scenskog pokreta i procesne drame, a na Ušću je učešće uzelo preko 50 mladih iz Bugojna, Doboja, Zavidovića, Gradnića i Trebinja.

Slađana Zrnić, prvakinja Narodnog pozorišta Republike Srpske, bila je voditelj radionice scenskog pokreta, a za internet magazin ”Moja Hercegovina” govorila je o samoj radionici kao i o značaju ovakvih projekata.

Slađana Zrnić

”Scenski pokret je jedna veoma bitna stavka u životu i profesionalnom radu glumca, zapravo scenski pokret je gluma. Nekad ljudi povežu da je scenski pokret balet, ples, koreografija, ne, to su balet, ples i scenografija. Scenski pokret je kako stojiš, kako sjediš i mi smo se time bavili na ovoj radionici. Mislim da je vrlo značajno da profesionalci rade sa amaterima, odnosno sa pedagozima koji treba da rade sa amaterima. U slučaju ”Agona”, sa ansamblima rade njihovi profesori sociologije, književnosti… Bitno je u tim radionicama ne pričati samo o glumi, jer je danas velika potreba da neko bude glumac, estradna ličnost, zvijezda, što su potpune besmislice. Znači, na ovim radionicama se prije svega uči da vidimo za šta su oni sposobni, šta oni vole, šta bi željeli da budu i da jednostavno, za par dana, koliko imamo vremena da radimo sa njima, da shvate koje su njihove mogućnosti a šta su im želje. Jer, kao što znamo, najveći kompleksi potiču od toga šta su želje a koje su mogućnosti. Taj sklad treba da se stvori. I onda pokoju lijepu riječ kažete o tome kako se u pozorištu radi, koliko je partner bitan, sve te neke divne stvari, koliko imaju mogućnosti da govore neke vrlo pametne stvari koje je napisao neko izuzetno, izuzetno pametan. Znači, ti kao glumac imaš tu mogućnost da ispričaš priču, da kažeš nešto jako važno. To su neki postulati kojima se mi bavimo, kao predavači glume u radu sa amaterima. Jer, profesionalni rad na Akademiji je nešto drugo, mnogo brutalnije, surovije, gdje učite kako da budete glumac, kakav glumac i kako da se nosite sa tim poslom u karijeri. A kad se radi sa amaterima, njima je samo potrebno da se ohrabre i imaju svoju misao, da znaju šta govore i da djeluju u svojoj sredini.” – rekla je Slađana Zrnić za magazin ”Moja Hercegovina”.

Dramski odgoj je jako važan, ako njegov značaj shvatimo i prepoznamo. Dramski odgoj je odgoj uopšteno, odgoj čovjeka koji će, kada prođe kroz procese koje nude ovakve aktivnosti, sutra biti svjesniji sebe, svoje uloge u društvu kojem pripada, hrabrije će pristupiti bilo kakvom problemu, biće oslobođen raznih kompleksa i jednostavno će biti bolji čovjek, bez dileme.

Miroljub Mijatović, glumac Bosanskog narodnog pozorišta Zenica i doktorand dramske pedagogije Univerziteta u Zagrebu, itekako prisutan u svijetu omladinskog pozorišnog stvaralaštva, vodio je radionicu procesne drame, a za magazin ”Moja Hercegovina” govorio je o značaju dramskog odgoja i projekata poput ”Agona”.

Miroljub Mijatović

‘’Ako shvatimo dramski odgoj kao oblast koja je zapravo nastala onog trenutka kad se dramski proces odvojio od pozorišne produkcije i bio shvaćen kao sredstvo za razvoj mladih ljudi i ljudi uopšte, ljudi sa problemima, ljudi bez problema, odnosno jako šarolikog spektra ktivnosti, u tom smislu možemo posmatrati i ovaj festival i njegovu svrhu. Dakle, festival ‘’Agon’’ je festival omladinskog pozorišta koji u sebi pored predstava koje djeca pokazuju, što je vrh samog festivala, ima okrugle stolove, radionice scenskog pokreta, radionice procesne drame. U svakom slučaju, ovo je jedan od rijetkih festivala koji je potpuno zaokružen, od razgovora, preko radionica, do igranja predstava i razgovora nakon predstava, dakle dramska pedagogija bi trebala da uči ljude i djecu na koji način kritički posmatrati jedno djelo kao što je predstava.’’ – rekao je Mijatović za naš magazin.

Mladi iz pet gradova Bosne i Hercegovine su se za pet dana, koliko je trajao kamp, družili, zajedno radili, bili upućeni jedni drugima, jednostavno, gradili su most prijateljstva, ne gledajući vjeru, naciju i bilo kakvo opredjeljenje, spojila ih je ljubav prema pozorištu. Mladi Bosne i Hercegovine, bivajući uskraćeni mnogih stvari, jednostavno moraju da se okrenu jedni drugima, ne poznavajući razlike, što je od izuzetne važnosti i značaja za budućnost zemlje čijim tlom hodamo. O ostvarenim prijateljstvima, lijepim trenucima, zajedničkim druženjima, razgovorima o stvarima vezanim za pozorište, ali i o onim vanpozorišnim temama, svjedoče i impresije mladih učesnika ”Agona”.

Almir Omerašević, mladi glumac Centra za kulturu Zavidovići, dobitnik je nagrade za najboljeg glumca festivala, koju je podjelio sa Mitrom Milićevićem, mladim trebinjskim glumcem. Almir kaže da je ”Agon” potpuno uspio i da mu je bilo drago što je dio svega ovoga.

Almir Omerašević

”Ja sam Almir Omerašević, dolazim iz Centra za kulturu Zavidovići i evo, prezadovoljan sam kampom, ‘’Agonom’’, sve od organizacije do igranja predstava je bilo super. Predstave su bile odlične, srećni smo što je predstava ‘’Ifigenija’’ koju smo igrali dobila pet plaketa i nagrada. Uglavnom, i ostale ekipe su bile stvarno odlične i sve je prošlo sjajno. Upoznali smo se, družili, širili vidike i radujemo se novim susretima.” – rekao je Almir u ovom, kako kaže, prvom intervjuu koji je dao u životu.

Mitar Milićević, talentovani trebinjski glumac, udarna je igla mladog naraštaja trebinjskog glumišta a do sada je sobio brojne pohvale i nagrade za svoj rad. Tako je bilo i ovoga puta, kada je njegova posvećena glumačka igra u predstavi ”Sumnja” prepoznata i nagrađena od strane stručnog žirija. On je za naše čitaoce takođe govorio o kampu, utiscima i značaju ovog projekta za mlade ljude koji su učestvovali.

Mitar Milićević

”Meni kao mladom glumcu ovaj kamp mnogo znači. Razmijenjeno iskustvo sa kolegama je neprocjenjivo. Pruzila nam se prilika da imamo svakodnevne radionice sa Slađom Zrnić koja je na nas prenijela ogromnu količinu znanja. Nakon samo četiri dana mogli smo komentarisati predstave bez ikakvih problema.Tu su i radionice sa Miroljubom Mijatovićem koje u najmanju ruku drastično mijenjaju mišljenja o dramama, bajkama i tako dalje .Naučili smo drugačije posmatrati jedan pozorišni čin što je od krucijalne važnosti za jednog mladog glumca. Mislim da žiri nije pogriješio u dodjeli nagrada, što pokazuje i ocjena učesnika za najbolju predstavu, tako da je ‘’Ifigenija’’ apsolutni pobjednik kakav je i trebala biti. Ovakav jedan festival prevazilazi sve vjerske barijere što pokazuje koliko smo se držali zajedno bez obzira na vjersku pripadnost. Bukvalno svi smo ostali u kontaktu i jedna fascinantna stvar je što ću imati najmanje deset prijatelja u pet različitih gradova samo radi ovoga festivala. Naprijed omladina i živjelo pozorište!” – rekao je Mitar za portal ”Moja Hercegovina”.

Za internet magazin ”Moja Hercegovina” govorio je i Amar Velagić, član omladinske scene pozorišta ”Fedra” iz Bugojna, koji je za kratko vrijeme provedeno na daskama pokazao ogroman talenat i potencijal. On takođe ističe višestruki značaj ”Agona” i raduje se novim susretima, koji se već dogovaraju. Amar je govorio i o radionicama i utiscima.

Amar Velagić

”Radionice smo imali svaki dan po nekoliko sati, a vodila ih je Slađana Zrnić, prvakinja Narodnog pozorišta Republike Srpske. Radionice su bile vezane za scenski pokret kao jedan od najvažnijih elemenata glume. Iz radionica je nastao performans koji smo izveli na Trgu slobode, gdje smo pokupili brojne ovacije. Radionice su korisne, veoma zanimljive i baš prilagođene za naš uzrast. Sve elemente je smislila Slađa s kojom nam je bilo predivno družiti se, raditi i pričati o glumi. Bila nam je čast što smo učestvovali u svemu tome, stekli brojna prijateljstva. Već dogovaramo nova okupljanja. Što se tiče radionice procesne drame, nešto slično smo radili i u Bugojnu, a tu radionicu vodio je Miroljub Mijatović koji nam je približio problem diskriminacije i nasilja kroz bajku ‘’Ružno pače’’. Veoma zanimljiva radionica, posebno vježba zamrznutih slika i otvorena komunikacija. Festival je bio odličan, razlikovao se od brojnih festival za mlade na kojima smo do sada učestvovali. Žiri je iznosio kritike i savjete za sljedeća igranja što nam pomaže za dalja usavršavanja. Najvažnije u svemu je što su mnoga prijateljstva ‘’pala’’ i što već dogovaramo nove susrete i druženja.” – rekao je Amar za MH.

Mladi učesnici prvog omladinskog pozorišnog kampa i festivala ”Agon” će sigurno pamtiti dane provedene u Trebinju, kao i iskustva koja su stekla, a nema sumnje da će u buduće, poučeni iskustvom sa kampa, znati kritičnije djelovati u svojoj sredini, nudeći neko drugačije rješenje i drugačiju viziju.

Posljednje večeri festivala, na Trgu slobode, priređen je performans nastao iz procesa rada na radionici scenskog pokreta, a prolaznici su, najprije blijedo, pa sumnjičavo posmatrali mlade ljude, da bi naposljetku, već prilično okupljena masa, dugim aplauzima podržala pedesetak mladih umjetnika iz Bugojna, Doboja, Gradnića, Zavidovića i Trebinja. Mnogi su se pitali šta se dešava, neki su pomislili da su u pitanju neki protesti, a jedna gospođa mi priđe i upita:

”Šta je ovo i ko ovo finansira?”

Ne pade mi na pamet ništa smislenije da odgovorim no rekoh začuđeno:

”Ne znam gospođo stvarno i meni je sve ovo mnogo sumnjivo.”

Gospođa, vidno uznemirena se okrenu i ode. I nije jedina koja je našla za shodno da igru omladine na trgu stavlja pod lupu pitajući se ko stoji iza toga i ko to finansira?! Mladi grade mostove i gradiće, a odrasli su očito ”okupani” u hiljadu muka i sekiracija, bombardovani od strane medija o kojekakvim projektima, stranim plaćenicima, domaćim izdajnicima, u pokušaju odgovora na brojne frustracije kojima su izloženi, kao glavno pitanje iznijeli finansiranje okupljanja mladih… Zapitaju li se ti odrasli ko sve finansira i iz čijeg džepa kojekakve političke kampanje, naručena istraživanja, naručene analize i vajne analitičare? Ko nas je doveo na rub egzistencije? Zapitaju se odrasli to često, no nemaju hrabrosti, utučeni i ubijeni u pojam, adresirati ovo pitanje na pravu adresu.

Slično se desilo i nedavno, po otvaranju omladinske zone u trebinjskom parku, kada je jedan gospodin prokomentarisao da mu nije jasno ko sve finansira ove gluposti (?!)! Dakle, značajnije je saznati ko je finansirao nekoliko euro paleta i sprejeva, tu leži problem, a one velike stvari, krucijalne, ne dovodimo u pitanje, podvijamo rep i ćutimo. Mladi neka grade, neka nas uče toleranciji, ljubavi, prijateljstvu, multikulturalnosti, jer sve je to neprocjenjivo, a za one koje interesuje ko sve finansira druženje mladih, odgovor je da je to finansirano od strane otvorenog srca i čiste duše tih mladih ljudi!

Igor Svrdlin

 

Autor