Istočna Hercegovina: Djeca sa invaliditetom na zubara čekaju i do godinu dana

Djeca sa invaliditetom i njihovi roditelji na području istočne Hercegovine suočavaju se sa brojnim problemima, a oni najveći zastupljeni su u oblasti zdravstvene zaštite. Da bi besplatno obavili pregled magnetnom razonancom treba da odu u Banjaluku, na šta često moraju da čekaju i do nekoliko mjeseci, dok na adekvatnu stomatološku uslugu moraju da čekaju i duže od godinu.

drazenka-loncar-trebinje-mojahercegovina
Kod porodice Lončar u Trebinju (FOTO: Moja Hercegovina)

Koliko teških i dugih procedura mora da prođe dijete sa invaliditetom koje treba da posjeti zubara najbolje zna Draženka Lončar, majka osamnaestogodišnje Marije, koja je rođena sa rijetkim genetskim poremećajem, Angelmanovim sindromom.

drazenka-loncar-majka-trebinje
Draženka Lončar (FOTO: Moja Hercegovina)

– Stomatološke usluge za djecu sa invaliditetom razlikuju se od standardnih jer se rade pod opštom anestezijom, a to podrazumijeva pripremu kao pred klasičnu operaciju. Takve usluge ni u Trebinju, ni u cijeloj istočnoj Hercegovini ne radi nijedan stomatolog, pa smo primorani da odlazimo u Foču, Mostar ili Banjaluku, što zbog dugih lista čekanja i komplikovanih procedura zna da potraje i do godinu dana – priča Draženka za „Moju Hercegovinu“.

Svima je poznato, kaže, koliko je važno redovno i na vrijeme posjećivati stomatologa, ali malo ko zna i razumije da se zubi kod djece sa invaliditetom kvare mnogo brže i češće.

– Njima se zubi kvare mnogo brže, jer većina njih ne može pravilno ni da žvaće, a da ne pričamo koliko im je teško prati zube i održavati oralnu higijenu. S obzirom na to da u Trebinju ne možemo dobiti adekvatnu stomatološku uslugu, do sada smo odlazili u Mostar. Tamo, u jedan centar koji finansira Karitas, dolaze stomatolozi iz Italije koji to rade besplatno, međutim problem je što se dugo čeka na red, jer tu dolazi gotovo cijela Hercegovina, a njihova je dobra volja da nas prime. Trebalo je da idemo u aprilu, ali je prije nas ubačena jedna djevojčica koja je bila prioritetnija – objašnjava nam Draženka.

marija-loncar-trebinje-mojahercegovina
Marija Lončar je rođena sa rijetkim genetskim poremećajem – Angelmanovim sindromom (FOTO: Moja Hercegovina)

Komplikovana procedura

Zbog toga je, priča, odlučila da ode u Foču, ali zbog komplikovane procedure, Marija još uvijek nije posjetila zubara. S obzirom na to da se zahvati rade pod opštom anestezijom, nephodno je da se urade svi laboratorijski nalazi, nalaz pluća i EKG, te potvrda od anesteziologa.

– To je proces, jer dok se svi snimci završe, čeka se na laboratoriju, pa ako se desi da postoji neka bakterija u urinu, to se mora zaliječiti i sve je to problem, jer zub boli i to se mora riješiti odmah. Važno je napomenuti da u ovom slučaju nije isto ako imate muško i žensko dijete sa invaliditetom, jer desi se da djevojke dobiju menstruaciju, pa onda treba i to čekati da prođe. Sve su to problemi koje, na primjer, jedan muškarac ne može da shvati, a sve je povezano – objašnjava naša sagovornica.

Većina zdravstvenih ustanova nije uklonila arhitektonske barijere

Dodatni problem u oblasti zdravstvene zaštite, priča Draženka, predstavlja i to što kod većine zdravstvenih ustanova i bolničkih odjeljenja još uvijek nisu uklonjene arhitektonske barijere.

– Problem je što nema prilaza ginekologiji. Dispanzer za žene, dakle, nema prilaz kolicima, a to je veliki problem jer u Trebinju ima mnogo žena i djevojaka sa invaliditetom. Ni vrata nemaju dovoljnu širinu da biste mogli tamo kolicima ući normalno. Isti slučaj je sa Fondom PIO, a nije riješen ni prilaz zubarskoj ordinaciji u bolnici. Lift koji tamo postoji može se koristiti samo ako uđete kroz hitnu službu, a onda ponovo nekoga morate da tražite i molite da vam otključa vrata – objašnjava ona.

Mali je broj djece koja imaju samo mentalni ili fizički invaliditet, jer većinu njih s godinama prate i drugi zdravstveni problemi, pa je, kaže, u nekim slučajevima teško imati dobre nalaze da bi stomatolozi uopšte pristali da rade.

– Naši stomatolozi u Trebinju nikada nas neće odbiti kada dođemo. Uvijek pokušaju da odrade bar one sitne intervencije, ali ako je dijete hiperaktivno ili se previše pomjera i shvate da ne mogu ništa uraditi, onda odustanu – ističe Draženka.

Kada bi se stvorila mogućnost da djeca sa invaliditetom zubarske usluge dobijaju u Trebinju, to bi, kaže, bilo veliko olakšanje za sve roditelje i djecu sa invaliditetom u istočnoj Hercegovini, na čijem području živi više od 300 djece i mladih sa različitim vrstama invaliditeta.

– Samo u Trebinju u našem Udruženju „Sunce nam je zajedničko“ ima 108 djece i mladih sa invaliditetom i bar njih 80 mora ići van Trebinja da bi dobili adekvatnu zubarsku uslugu, a tu je još i veliki broj djece iz ostalih hercegovačkih opština – objašnjava Draženka.

Čeka se oprema i odobrenje bolnice

Izvršni direktor Udruženja „Sunce nam je zajedničko“ Mijat Šarović ističe da je problem stomatoloških usluga jedan od gorućuh problema ne samo u Hercegovini, već i šire, jer i djeca sa invaliditetom iz Crne Gore moraju da idu kod stomatologa u Srbiju.

– Ta saradnja koju imamo sa Mostarom i Karitasovim centrom „Sveta obitelj“ mnogo nam je značila svih ovih godina, jer su u zadnjih osam godina odradili 41 operativni zahvat kod naših članova. Nekima su radili i protetiku, a sve to besplatno i kada bi se to izračunalo u novcu iznos bi sigurno bio oko 150.000 KM – objašnjava Šarović.

mijat-sarovic-trebinje-mojahercegovina
Izvršni direktor Udruženja „Sunce nam je zajedničko“ Mijat Šarović (FOTO: Moja Hercegovina)

U Trebinju je, kaže, već bilo pokušaja da se ovaj problem riješi, ali do sada nije ništa konkretno realizovano. On ističe da je jedna lokalna stomatološka ordinacija izrazila spremnost da radi ovakve zahvate, te da vlastitim sredstvima obezbijedi opremu.

– Samo je potrebno da se u sklopu bolnice jednom mjesečno obezbijedi jedna sala i anesteziolog. Nama bi to bilo dovoljno i mnogo bi značilo. Imali smo pregovore i sa bolnicom. Oni su deklarativno prihvatili, ali čekamo zvanično odobrenje i da se obezbijedi ta oprema. Spremnost postoji, a kako će sve ići dalje, ne znamo – kaže Šarović i dodaje da je problem na nivou cijele BiH što su se klinike uglavnom opredijelile samo za vađenje zuba, pa je potrebno da se više pažnje posveti i očuvanju i popravci zuba kod djece sa invaliditetom.

Besplatna magnetna rezonanca tek u Banjaluci

Osim stomatoloških usluga djeca sa invaliditetom i njihovi roditelji susreću se sa problemima i u oblasti dijagnostike, a posebno kada je riječ o snimanjima aparatima kao što su CT i magnetna rezonanca.

– Magnetne rezonance u Trebinju nema, pa prvo najbliže mjesto gdje mogu ovu zdravstvenu uslugu da dobiju besplatno je Banjaluka. Tamo se često čeka i po nekoliko mjeseci, što nekada može da bude kasno. Neka djeca su u takvom stanju da im je put za Banjaluku izuzetno težak, pa onda imamo situaciju da osobe sa invaliditetom plaćaju snimanje privatno u Mostaru, jer im to dođe jeftinije od putnih troškova do Banjaluke – kaže Šarović.

Da bi se riješili brojni problemi u oblasti zdravstva potrebno je, ističe, da se uspostavi saradnja između Ministarstava zdravlja RS i Federacije BiH, odnosno između Fondova zdravstenog osiguranja. Za većinu problema u oblasti zdravstva koji muče djecu sa invaliditetom i njihove roditelje rješenja, tvrdi, postoje, a da bi se do njih došlo potrebno je, kaže, samo malo dobre volje.

Neda Petković

Autor

Neda Petković

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Novinarka Elta TV i honorarni saradnik internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora