Hercegovački korijeni Nika Dučića, novog komandanta baze Bondstil na Kosovu

Juče je širom srpskog virtuelnog prostora kao bomba odjeknula vijest da je novi komandant baze Bondstil na Kosovu izvjesni Nik Dučić (Nick Ducich), srpskog porijekla. Reakcije na internetu su uglavnom negativne. Naravno, zbog lošeg iskustva koje je srpski narod doživio od strane američkih oružanih snaga tokom ratova devedesetih. Međutim, treba shvatiti da je Nik Dučić prije svega Amerikanac, iako je njegovo porijeklo, a što je danas rijetkost među potomcima ranih iseljenika, čisto srpsko. Prošlo je više od jednog vijeka kako su njegovi preci napustili ove prostore, pa ipak, kako kazuju naši izvori, on pripada onom dijelu stare srpske emigracije koji se u Americi, svojevrsnom kotlu za pretapanje nacija, još nije do kraja asimilovao. Nik i dalje pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi i potomak je nekih, od društveno i nacionalno najaktivnijih članova srpske emigracije, još od dolaska prvih srpskih emigranata u Kaliforniju, koji su uglavnom bili Hercegovci i Bokelji, te nešto manje Crnogorci.

Nik Dučić (FOTO: flickr.com)

Piše: Rade Likić

Glavni motiv za istraživanje njegovog porijekla bilo je, naravno, njegovo tipično hercegovačko prezime, i prosto smo se iznenadili kada smo zahvaljujući našim izvorima, arhivama i kontaktima sa kalifornijskim Srbima, ustanovili da je Nik, iako Amerikanac, čisto hercegovačkog srpskog porijekla. Nemalo sam se iznenadio i ja, kada sam ustanovio da je njegov djed po majci bio potpisnik i svjedok zahtjeva za državljanstvo moga pradjeda Vlade Budinčića.

Novi komandant baze Bondstil rodio se u Los Anđelesu 28. novembra 1967. godine od oca Đorđa Dučića i majke Bernis, rođene Kurilić. Oba djeda pukovnika Dučića, možemo reći, rođeni su na teritoriji današnje opštine Trebinje, i došli su u Ameriku početkom dvadesetog vijeka, u potrazi za srećom i boljim životom. Djed po ocu Obrad Dučić rođen je u Ljubomiru, u višečlanoj porodici, od oca Đorđa Manojlova. Ne znamo ko mu je bila majka jer se Đorđo dva puta ženio, prvi put sa Stanom Sorajić iz Ljubomira, a drugi put sa Cvijetom Ratković sa Zubaca. Iz ova dva braka imao je jedanaestero djece. Obrad je u Ameriku otišao sa bratom Dušanom i, tragajući kroz arhive, vidjeli smo da je promijenio više boravišta, dok se nije skrasio u rudarskom gradiću Bizbi, u Arizoni. Tamo se oženio sa Milenom Nikolić, takođe porijeklom iz Hercegovine, dobio sina kome je dao ime po svom ocu Đorđu, te otvorio kafanu pod imenom Palas. Kako su rudarska okna Bizbija u Arizoni iscrpljena, porodica se, poput većine stanovnika Bizbija, kasnije odselila u Kaliforniju. U tom danas, možemo reći, gradiću duhova, na mnogobrojne Srbe koji su tu nekada živjeli još uvijek podsjeća malena crkva Stefana Nemanje, čiji je aktivni član bio Obrad Dučić sa porodicom. Danas u Bizbiju živi svega nekoliko srpskih porodica.

U Kaliforniji se Obradov sin Đorđo, otac Nika Dučića, upoznao i vjenčao sa Bernis Kurilić, ćerkom Vase Markova Kurilića iz Grmljana u Popovu Polju, i Sofije, rođene Malovražić, porijeklom iz okoline Trebinja.

Vaso Kurilić je ime neraskidivo vezano za istoriju srpske zajednice u Los Anđelesu. Pristigao među prvim Hercegovcima u ravnice istočnog Los Anđelesa, bio je je jedan od društveno i nacionalno najaktivnijih članova među Srbima iz Grada snova, te filmske i glamurozne prestonice Novog kontinenta. Malo je poznata činjenica da su hercegovački Srbi kao preduzimači radova izgradili današnji Los Anđeles. Među tom skupinom bogatih Hercegovaca nalazo se i Vaso Kurilić. Skupina od dvadesetak hercegovačkih preduzimača, rođenih u nekadašnjim srezovima Trebinje i Ljubinje, bili su najveći zadužbinari među Srbima još od Nemanjića. Podigli su svojim sredstvima brojne crkve, parohijske domove i ljetnje kampove te ih darovali srpskoj zajednici na Zapadnoj obali. Vaso Kurilić je bio među onim Srbima koji su zidali malu Crkvu Svetog Save u Los Anđelesu početkom prošlog vijeka. Biran je često puta i za predsjednika crkvene opštine, a kasnije je bio među 11 utemeljivača veličanstvene i velelepne Saborne crkve Svetog Stevana Provjenčanog u Alhambri. U jednom pismu Trebinjcu Mihajlu Dučiću, koji se spremao na put u Kaliforniju, vladika Nikolaj Velimirović napominje Mihajlu da mu posebno pozdravi “Vasa”. Možda je na odluku Nika Dučića da postane američki oficir uticala i činjenica da je njegov ujak Robert Vaso Kurilić poginuo kao major američke vojske u Vijetnamu, samo godinu dana po njegovom rođenju. Robert Kurilić sahranjen je na srpskom groblju u Los Anđelesu.

Cilj ovoga teksta o porijeklu novog komandanta baze Bondstil nije nikakvo pravdanje američke spoljne politike, već samo iznošenje novih detalja o životu srpske zajednice u Americi u kojoj su glavnu riječ vodili Hercegovci. Nik Dučić ne može promijeniti američku spoljnu politiku. Na položaju komandanta američke baze neko mora da se nalazi, pa ako baš ne gledamo blagonaklono na njegovo imenovanje, bar se možemo nadati da će on ipak blagonaklono gledati na srpsku zajednicu u kosovskim enklavama, i učiniti nešto da joj olakša težak položaj. A mi bismo treball hladnije glave posmatrati situaciju, a ne da tonemo u bezrazložnu mržnju koja nam ništa dobro ne može donijeti. Zato pustimo Nika Dučića da pokaže je li dostojan svojih predaka.

Autor

Rade Likić

Od prvog dana publicista i saradnik internet magazina "Moja Hercegovina". Prepoznatljiv po serijalu tekstova o migracijama Hercegovaca u SAD i njihovoj ulozi u tamošnjem društvu.

Svi tekstovi autora