Gradska uprava Trebinje trudnicama daje otkaze, jedna od njih je i Branka Asanović

Demografska slika naše zemlje, ali i regiona, je daleko od optimistične. Neke statistike, koje obuhvataju cijelu Bosnu i Hercegovinu govore kako je demografska slika ”vitalna” samo u glavnim gradovima dva entiteta, a kako je u gotovo svim ostalim gradovima i opštinama situacija alarmantna. Često se u medijima, ali i u svakodnevnom govoru priželjkuju bitke za bebe, bejbi bumovi, apeluje se i zagovara pronatalitetna politika, a stanje na ”terenu” je zapravo potpuno suprotno. Nerijetko čujemo, doduše češće ”od uva do uva” nego javno, kako je trudnici uručen otkaz, pa zagovaranje pronatalitetne politike zapravo ostaje ”mrtvo slovo na papiru”.

Branka Asanović iz Trebinja je u 4. mjesecu trudnoće proglašena tehnološkim viškom od strane Gradske uprave Trebinje, gdje je radila pri Odjeljenju za stambeno – komunalne poslove i gdje je imala rješenje o stalnom radnom odnosu. Osnovni sud u Trebinju je, povodom ovog slučaja, donio prvostepenu presudu u Brankinu korist, ali uprkos tome, njoj je 27. marta tekuće godine uručeno Rješenje o prestanku radnog odnosa u kojem se navodi da 18. maja kreće otkazni rok od 30 dana.

“U Zakonu o radu piše da se u toku trudnoće, odnosno porodiljskog odsustva, radniku ne može dati otkaz ugovora o radu a u zakonu o lokalnoj samoupravi, kojim su se oni rukovodili, piše da ukoliko neraspoređeni radnik tri mjeseca ne bude raspoređen, biva proglašen tehnološkim viškom. Međutim, ja sam prvostepenom presudom Osnovnog suda u Trebinju dobila spor i nakon te presude, u Gradskoj upravi Trebinje su bili u obavezi da me rasporede na radno mjesto. Oni to nisu uradili, i iako mi ističe porodiljsko odustvo 18. maja, dobila sam 27. marta Rješenje o prestanku radnog odnosa u kojem se navodi da mi radni odnos prestaje 18. maja, uz otkazni rok od 30 dana. Dakle, 18. juna dobijam otkaz ugovora o radu. Takođe, držali su me neraspoređenu devet mjeseci, što nije po zakonu, a sve se to dešavalo u periodu moje trudnoće, tačnije, tehnološkim viškom sam proglašena kad sam bila u 4. mjesecu trudnoće. Valja napomenuti da je Komisija bila upoznata sa činjenicom da sam trudna, ali moje stanje i prava nisu uvažavali i držali su me, mimo zakona, devet mjeseci neraspoređenu. Tražim, kao što je i sud donio odluku, da me rasporede’’, govori Branka za naš magazin.

Uprkos prvostepenoj sudskoj presudi, Brankine muke ne prestaju, štaviše, čini se da tek počinju.

Oni su, umjesto da ispoštuju odluku Osnovnog suda, meni uručili otkaz. Ja preduzimam dalje korake i ne odustajem u ostvarivanju prava koja su mi ugrožena’’, nastavlja svoju priču Branka Asanović.

Ovo nisu svi prekršaji kojima su grubo povrijeđena Brankina prava. Za vrijeme trudničkog odsustva, Branki je prekinuto bolovanje te joj je, mimo njene volje, dodjeljen godišnji odmor.

“Oni su meni čak  prekinuli trudničko bolovanje, potpuno samoinicijativno i dodjelili mi godišnji odmor, što opet nisu imali pravo. Sud je i u tom slučaju donio prvostepenu presudu u moju korist, gdje je rečeno da oni ne mogu na svoju ruku da mi prekidaju porodiljsko bolovanje i dodjeljuju godišnji odmor već kad se steknu uslovi da ja imam pravo da koristim godišnji odmor kad ja hoću.’’

Ni ovu odluku Osnovnog suda u Trebinju nadležni iz Gradske uprave nisu uvažili, tvrdi Branka Asanović. Ipak, kako bi bili sigurni da se radnja dešava u Bosni i Hercegovini, zemlji apsurda i korupcije, tu je još jedan detalj koji ne bi pao na pamet ni Beketu, Žariju ili Jonesku, najvećim majstorima teatra apsurda.

“U Rješenju koje sam dobila 27. marta tekuće godine, stoji da preostale dane godišnjeg odmora mogu iskoristiti u otkaznom roku od 30 dana. Tako da ja nekom magijom treba da 42 radna dana, koliko imam godišnjeg odmora, iskoristim u 30 kalendarskih dana.”

Branka navodi da su troškovi advokata, koje sama snosi, veliki ali da ona sa svojim suprugom Sinišom i devetomjesečnim sinom Vukom neće odustati sve dok ne ostvari osnovna ljudska prava koja su joj oduzeta. Ipak, Branka smatra da nema novca kojim bi se platio stres kroz koji je prolazila u trudnoći i koji proživljava kao porodilja.

Prošla sam u trudnoći kroz velike stresove, znate da je svaka vrsta stresa u drugom stanju jako opasna, a i sada sam kao porodilja pod stresom.”

Iako su zvaničnicima puna usta nataliteta i bitaka za bebe, Branka za kraj poručuje:

Navodno se borimo za natalitetnu politiku a zapravo se ‘’borimo’’ tako što se trudnicama daje otkaz.”

Društvo kojem pripadamo je u ogromnom problemu dok god se ne stane u kraj diskriminaciji trudnica i dok god postoji ijedan ovakav ili sličan slučaj. Ovo nažalost nisu rijetki primjeri, njih ima dosta, i previše, pogotovo u privatnom sektoru, gdje je radnik često ‘’nezaštićen’’ ugovorom, pa takvi slučajevi često i ne isplivavaju na površinu. Činjenice su nepobitne i nimalo ‘’bijele’’, one kažu da u Republici Srpskoj dnevno umre 40 ljudi dok se rodi svega 25 beba. Dodamo li na ovaj statistički podatak i to da ljudi masovno odlaze iz oba BIH entiteta, jasno je da se otkazivanje trudnicama ne smije dešavati.

Igor Svrdlin

Autor