Slavenko Vukasović za „Moju Hercegovinu“: Nacionalni park Sutjeska – raj za fotografe prirode!

„Kad smo se popeli na Uglješin Vrh (1859 mnv), pred nama se otvorio takav pogled – ma srce ti puno šta sve možeš da vidiš! Ja sam i očekivao da će odozgo biti lijep pogled, ali nisam očekivao da će me ‘zapljusnuti’ tolika ljepota! Savršen pogled na cijeli Nacionalni park Sutjeska. Sve se vidi s tog vrha: Bregoč, Maglić, Perućica, jezerca, šume, pa cvijeće na sve strane – gore je još proljeće. A još se, nekako, sve ‘namjestilo’ za fotografisanje. Čak i ovi bijeli oblačići, kao da ih je neko nacrtao baš kako smo mi htjeli da stoje na fotografiji. Ma svaka nam je fotografija ispala – za desktop računara…“ – oduševljeno priča za „Moju Hercegovinu“ Slavenko Vukasović, predsjednik Foto-kino kluba „Trebinje“, koji je odlučio da u ovom internet magazinu predstavi dio „rajskih“ fotografija koje je prošlog vikenda napravio u Nacionalnom parku Sutjeska.

foto_safari_slavenko_vukasovic-1

Naime, Klub je 3-4. jula organizovao foto safari u sklopu tekućih „Trebinjskih dana fotografije“, a učestvovali su Slavenko Vukasović, te Ana i Miloš Vlatković. Vukasović priča kako su kampovali pored planinarske kuće kod jezera Donje Bare, te da su prvi dan obišli vidikovac Borić, odakle je pogled „boli glava“ (i to dva puta, zbog različitog svjetla). Drugog dana foto safarija, on i Miloš Vlatković su se uputili do jezera Gornje Bare, odakle su ispeli Uglješin Vrh.

Do „raja na zemlji“ – rupe na putu

Saznajemo da su istovremeno gore boravili i profesionalni fotografi iz Srbije, koji su „snimili odlične fotografije“, ali ne i sa Uglješinog Vrha. Za to je, naime, potrebno biti i planinar, a Vukasović i Vlatković su, istovremeno, i planinari trebinjskog PD „Vučji zub“.

„To i jeste vrijednost tih fotografija s vrha– što se tu ne može popeti svaki fotograf već samo planinar-fotograf. Oni nisu ni pokušali taj Uglješin Vrh jer on traži planinarsku kondiciju, a za nas planinare je to – ništa! Svega 350 m visinske razlike!“, odmahuje rukom fotograf koji je ispeo i Olimp.

Naglašavajući „rajsku divotu“ te prirode koja nam je tu, nadomak, a malo nam je poznata, planinar-fotograf je primijetio i „ljudski faktor“, kad je u pitanju briga o Nacionalnom parku Suitjeska. Prvo, naravno, ono što je dobro: sve je čisto i nema smeća, napravili su dobar sajt (www.npsutjeska.net), dobra je planinarska kuća, postoje dobri putokazi i dobro je označeno tablama, ali…

„Ali su neke table popadale, a niko to ne popravlja! I nije markirano dobro na Uglješinom Vrhu – ima dijelova koji uopšte nisu markirani nego se snalazite. Mnogo su bolje markirane staze na Orjenu, koje su radili planinari, nego što je jedan nacionalni park…

A put je nikakav. Nešto što bi mi, kao planinari, riješili za dan ili za par dana: „zakrpili“ te rupe i nasuli, da bi došao gore kao čovjek – oni nisu u stanju uopšte da urade, a naplaćuju ulaz! Put je katastrofa, ja sam i 2-3 puta ‘zapeo’ autom… Iskreno, ne vodi se računa o tome, a mogli bi – uz mali trud i sredstva, da se ti putevi bolje održavaju. Ipak je to Nacionalni park…“ – s uzdahom završava za „Moju Hercegovinu“ priču o našem „raju na zemlji“ profesionalni fotograf Slavenko Vukasović.

Tagovi:
Autor

Vesna Kešelj

Saradnik internet magazina “Moja Hercegovina” od februara 2014. Istovremeno radi i kao PR novinar najvećeg srpskog sajta za oglašavanje "KupujemProdajem".

Svi tekstovi autora