Deveti januar – Iskrena ljubav ili patriotizam na jedan dan?

Republiko Srpska, cijeli dosadašnji život živim na tvojoj zemlji, od godine kada si nastala, i volio bih, stoga, da te dobro upoznam. Zbog toga ću ti se pretežno obraćati pitanjima, jer mislim da te na neki drugi način osim ovoga neću bolje upoznati. 

Foto: Moja Hercegovina
Foto: Moja Hercegovina

Kako izbjeći malicioznost tzv. liberala i onih cinika koji će reći da smo jad i bijeda, pa nam jedino ostaje da mašemo zastavicama, kao dekoracijom pred lagano društveno-ekonomsko potonuće? S druge strane, kako odoljeti populističkim i manipulativnim metodama koji se poigravaju sa istinskim osjećajem patriotizma jednog građanina. Istina je uvijek negdje na sredini. Valjda u ljubavi prema krvi, tlu, ljudima, životu, pa to zaogrnuti fasadom omiljenih boja. U klik aktivizmu i patriotizmu takve elemente nešto i ne primjetih, jer su u takvim stvarima suštinski elementi suvišni, zato što zahtijevaju vrijeme da se pročitaju, analiziraju.

Čini mi se da si sa jedne strane stiješnjena cinizmom onih koji obezvrijeđuju nacionalnu ideju, a sa druge  strne licemjerstvom onih koji olako okarakterišu etiketom izdajnika one koji se zapitaju „Pa možda stvari nisu onakve kakvim nam se predstavljaju“.

Gdje je među svim karakteristikama i suočavanjima koje smo vidjeli ove godine rastrzani i izmučeni patriotizam? Šta ta rijeć znači? To je teško odgovoriti, ali je sigurno da bi trebao predstavljati jedan od najuzvišenijih pojmova nekog kolektiviteta i da zahtijeva posebnu pažnju. Nažalost, njime vrlo lako baratamo u pozitivnom ili negativnom kontekstu, a to ne odražava zrelost jedne nacije.

Moja prva želja je da tvoji građani i ja radimo na postizanju zrelosti, suočavanju stavova i argumenata, izbjegavanju lakog baratanja pojmovima patriota i izdajnika, poštovanju i zahvalnosti onih koji su nas stvorili, suočavanju sa onima sa kojim bih trebao dijeliti ljubav prema tebi, razumijevanju toga da kada napravimo zdrav temelj i zidove. Možemo te ukrasiti lijepom fasadom. Fasada koju smo ti napravili je za sada veoma lijepa, ali će nam trebati i jaka kuća ako mislimo u njoj proslaviti još mnogo tvojih rođendana.

A tebe možemo početi isključivo i bezuslovno da volimo jedino ako volimo i upoznamo tvoje dijelove, tlo po kojem hodamo, posebno u trenucima kada vidimo da probisvijeti koji se se pojmovima „institucija“ i „pariota“ olako koriste, stiču materijalnu korist koristeći tvoje ime. Tada, umjesto one prve rečenice koja nam padne na pamet kada pogledamo svijet oko sebe koja glasi „Zašto bih da ispadam jedina budala ovdje i ne idem linijom manjeg otpora“ , treba reći „Ovo je moj prvi test ljubavi prema tebi, a na meni je da li ću i dalje voljeti ono što me je stvorilo kako me ne bi osvojio pogani cinizam lažnih patriota sa jedne strane, i onih koji su poraženi takvom stvarnošću pa im je licemjerstvo preostalo kao posljednja linija lažne odbrane?“

Postavljanje takvog pitanja prvi je preduslov pronalaženja sebe i sticanja identiteta, pa bilo individualnog ili onog kolektivnog. A prvo pitanje je da li mi postavljamo pitanja? Za početak bilo kakva, bilo gdje, u bilo kojoj prilici? Ne bi se reklo.

Kažu tako da kad se izgubiš i ne znaš kuda da kreneš najbolje je vratiti se na početak. Gdje je taj početak?

Tako da bih ti za ovaj rođendan poželio da tvoji  građani, a moji sugrađani, do narednog rođendana manje ćute, više misle, mnogo pitaju, međusobno se upoznaju i bolje osjećaju, kako bismo znali onda kuda idemo, od čega smo sačinjeni, šta želimo. I da opravdaš svoj naziv, jer ti i nosiš izvorne boje modernog pojma republika u kojoj je nazamislivo da se riječ institucija koristi u političke svrhe, jer su one srž zrele republike.

Tebe sa svima nama možemo sačuvati ako najprije sačuvamo sebe od malodušnosti, licemjerstva i hoda linijom manjeg otpora. Možda će nam se činiti za kratko da nam je uz pomoć toga kao individuama bolje, ali tebi će zasigurno biti sve lošije. Ostaje nada da ćemo uspjeti da pronađemo uzajamnost u ljubavi prema sebi i tebi koja je lišena sebičluka.

Imao bih još raznih pitanja da ti postavim, draga Republiko, ali mislim da je za početak dovoljno da ti se iskreno obratim, u nadi da ćeš mi pružiti odgovore na pitanja na koja neće odgovarati neko drugi umjesto tebe.

Tagovi:
Autor

Miloš Bajović

Student Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, na odsjeku - politikologija. Od decembra 2014. godine saradnik internet magazina "Moja Hercegovina"

Svi tekstovi autora