Čekajući Kineze na Mušnici

GACKO – Kinezi grade u Gacku, termoelektrana niče do kraja godine, vijest je onlajn izdanja “Večernjih Novosti” koju su prenijeli brojni portali, a o čemu se najviše raspredalo u Gacku.

gacko_grad_rite_mojahercegovina

Da nije februar, malo je falilo da narod masovno nagrne u čuveno Gatačko polje da posmatra nicanje koje, tvrde “Novosti”, samo što nije.

No, ova anticipacija bliske budućnosti neodoljivo podsjeća na naručene tekstove koji se u javnost plasiraju u odgovarajućem trenutku i sa određenom namjerom.

Da li je u ovom slučaju cilj skrenuti pažnju sa potpisivanja kolektivnog ugovora nakon čega će radnici ostati bez ogreva, zimice i još koječega, da se skrene pažnja sa završnog računa, promjena na kormilu preduzeća ili nečeg trećeg, tek, izašlo se sa neodređenim informacijama koje nisu dale konkretan odgovor na to kako će izgledati energetska budućnost ovog kraja.

“Novosti” možda jesu saznale, ali je javnost ostala u nedoumici i sa dozom skepse, što ne treba da čudi ako se sjetimo tragičnog iskustva sa ČEZ-om.

Nije pomogla ni činjenica da je izvor tvrdnji Srđan Milović, aktuelni poslanik i jedan od direktora RiTE Gacko, budući da se javnosti nametnuo kao neko ko istinu doživljava kao relativan pojam.

Po Milovićevoj računici, RS bi mogla da živi od hiljadu megavata koliko danas proizvodi. Pravo pitanje je: Zašto ne živi, odnosno, zašto je mala republika sa još manje stanovnika, uprkos tolikim resursima, dovedena do bankrota?

Saznali smo i da smo bili u pravu kada smo pisali da su u januaru Gačani spasili RS jer su “stvorili višak u budžetu od 25 miliona evra”. Ono što nismo saznali (a bila je obaveza jednog poslanika!) je koliku je žrtvu i koliko tona pepela Gacko za to podnijelo.

Upozorio je Milović i na energetski lobi kojem prkosimo, pa onda (valjda zbog uroka) javne poslove dogovaramo u tajnosti.

Otuda je potpuna nepoznanica ko predstavlja tim (ako on uopšte i postoji) koji pregovara sa Kinezima, kako razgovori teku i koji su to interesi ispod kojih se neće ići.

Opšta mjesta kao što je “kineski put svile” ili “odbrana RS” suvišno je komentarisati kao što bi maliciozno bilo i osvrtati se na grešku novinara koji umesto TE (termoelektrana) uporno piše TA (asocira na termoakumulacionu peć). Želimo da vjerujemo da je to stvar omaške, a ne pokazatelj upućenosti kolege u temu kojom se u tekstu bavi.

Ako je izgradnja izvijesna, kako se tvrdi, logično bi bilo da su sve pojedinosti oko vlasništva izdefinisane. Na žalost, čitajući članak ništa od toga nismo uspjeli da saznamo.

Da li će RS podići kredit, izgraditi TE, pa od dobiti vraćati pare, ili će princip ulaganja biti džoint venčer (joint venture) ili ćemo, pak, Kinezima dati koncesiju da prave TE?

Ostalo je nejasno i zašto je na Kineskoj banci  da odluči koja će od tri njihove firme dobiti posao. To, otprilike, izgleda kao da podignete kredit da pravite kuću, a banka vam izabere građevinskog preduzetnika, a on, opet, odredi veličinu i izgled kuće (jer samo takvu zna da izgradi!).

I stručnjaci se slažu da prilikom uzimanja kredita za finansiranje određenih projekata treba izbjegavati da taj kredit odredi ko će biti izvođač i kolika je vrijednost projekta jer tako, paraktično, ne možemo da saznamo pošto bi stvarno koštao taj projekat na tržištu. Ujedno, sprečavamo i domaće igrače da učestvuju u izgradnji.

Na kraju, kao svojevrstan touché, pominju se energetski lobiji koji bi da nam zabiju klipove u točkove i “ovladaju” srpskim resursima, kao da, baš oni koji upravljaju njima (resursima) nisu to dozvolili, a nerijetko i aktivno učestvovali.

Jer, nikakvi energetski lobiji ne mogu da djeluju ako nemaju saradnike iznutra.

Tagovi:
Autor

Milanka Kovačević

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 2003. zaposlena kao novinarka „Radio Gacka“, a od 2013. stalni saradnik internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora