Budžetski milioni za favorizovane advokate: Pos’o je dobar, a para laka!

Zloupotrebom položaja, pojedine sudije u Bosni i Hercegovini za odbranu po službenoj dužnosti biraju iste advokate i po 40 puta u toku jedne godine, čime im omogućavaju prihode iz budžeta koji se mjere stotinama hiljada maraka. Sve je pritom “na papiru” u skladu sa zakonom, a podaci o isplatama, iako je riječ o novcu svih građana, uglavnom se drže u strogoj tajnosti.

Piše: Redakcija eTrafike

Odbrana po službenoj dužnosti je pravo zagarantovano međunarodnim ugovorima, zakonima i Ustavom u BiH. Ona je obavezna za neke osumnjičene, odnosno optužene, koji su očigledno bespomoćni i nesposobni da se sami brane ili su optuženi za teška krivična djela. Zakoni o krivičnim postupcima u BiH (koji su reformom krivičnog zakonodavstva u velikoj mjeri usaglašeni) predviđaju da osumnjičeni moraju imati advokata kojeg će sami izabrati ili će im ga sud postaviti po službenoj dužnosti ukoliko je osumnjičeni nijem ili gluv, osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora ili je lošeg imovinskog stanja (iako su pojedina istraživanja pokazala da su advokati po službenoj dužnosti dodjeljivani i osobama osumnjičenim za višemilionske prevare). U tom slučaju troškove advokatima nadoknađuje država, odnosno entiteti iz svojih budžeta.

Ucjene

Advokata po službenoj dužnosti postavlja sudija za prethodno saslušanje nakon što osumnjičenom, odnosno optuženom, bude pružena prilika da izabere advokata sa predočene liste advokata. U entitetima se ovim poslom mogu baviti svi advokati koji to žele, dok za postupanje pred Sudom BiH advokat mora, između ostalog, imati sedam godina relevantnog radnog iskustva. Liste se dostavljaju policiji, tužilaštvu i sudovima. Ako osumnjičeni sam ne izabere advokata, sud mu ga dodjeljuje.

Analizom je utvrđeno da je za angažman 1.247 advokata i advokatskih kancelarija potrošeno najmanje 76,2 miliona maraka (svi sudovi u BiH) u periodu od 2010. do 2016. godine (dio ovog novca još uvijek nije isplaćen advokatima). Pregledom dostupnih podataka lako je utvrditi da skoro svaki sud u BiH ima svoje favorite među advokatima prilikom postavljanja odbrane po službenoj dužnosti.

Iako je zakonima predviđeno da advokata izabere osumnjičeni po slobodnoj volji, u praksi je to skoro nemoguće, tvrde pravnici sa kojima smo pričali. Mnogi sagovornici navode da na ovaj izbor utiču sudije, tužioci ali i policajci tako što na različite načine ucjenjuju osumnjičene, odnosno optužene, da izaberu advokata kojeg oni predlože ili da dozvole da im ih sudije odaberu.

“Te poslove advokatima najčešće štimaju bračni supružnici, rođaci, ‘zemljaci’, koji obavljaju sudijske i tužilačke funkcije u RS. Isti je slulaj i u FBiH”, ističu sagovornici portala eTrafika.net.

Kako to izgleda u praksi najslikovitije je opisala advokatica Dijana Hadžijusufović iz Bugojna, grada u čijem su Opštinskom sudu u jednoj godini od 150 slučajeva odbrane po službenoj dužnosti osumnjičeni izabrali advokata samo u 34 slučaja, dok su 116 puta advokate izabrale sudije.

“Sudije i tužioci sugerišu optuženima izbor branioca. Zatim, stranka je neuka i neupućena, pa da bi izašla u susret sudiji ili tužiocu, odabere to što je išlo po sugestiji”, ističe Hadžijusufovićeva, koja je samo dva puta branila po službenoj dužnosti.

Ona konstatuje i da se ovakva odbrana ne odbija.

“Čista para, fini predmeti”, zaključila je ona.

Ne prijavljuju nepravilnosti

O ovom problemu otvoreno pričaju i stručnjaci i zatvorenici, ali niko ne prijavljuje nepravilnosti. O zloupotrebama u postupku postavljanja advokata po službenoj dužnosti vođeni su disciplinski, krivični i interni postupci u sudovima, ali nijedan taj postupak nije završio sankcijom za sudiju ili tužioca.

Visoko sudsko i tužlačko vijeće BiH nas je obavjestilo da je u nekoliko predmeta vršilo provjere navoda u vezi sa postavljanjem branioca po službenoj dužnosti od strane sudija u krivičnim postupcima i u navedenim predmetima.

“Međutim, Kancelarija disciplinskog tužioca nije došla do saznanja i dokaza o kršenjima službenih dužnosti, pa tako nije došlo ni do pokretanja disciplinskih postupaka”, rekli su za eTrafiku iz VSTV-a.

U razgovoru za naš portal advokati, koji su insistirali na anonimnosti, su nam potvrdili da se najčešće radi o usmenom dogovoru pojedinih sudija i advokata, tako da je teško doći do konkretnih dokaza o zloupotrebama. Po njihovim riječima jasno je koje sudije favorizuju koje advokata, s obzirom da pojedine sudije postave 20 do 40 puta istog advokata po službenoj dužnosti tokom jedne godine.

Problema je svjesna i potpredsjednica VSTV-a Ružica Jukić koja ističe da je “samo mala grupa advokata angažovana na ovim predmetima”.

“I oni su za sedam godina zaradili milionske iznose. Neki advokati su bili zastupnici po službenoj dužnosti čak i u 20, pa i 40 predmeta po jednoj godini. To se nije dešavalo često, ali moramo biti svjesni te pojave u pravosuđu”, ističe Jukićeva.

Sudija Dragomir Vukoje takođe smatra da je problematika kojom se bavimo u ovom tekstu “ozbiljan faktor koruptivnog rizika”.

Da postoje zloupotrebe uvjerila se i predsjednica Okružnog suda u Banjaluci Marija Aničić-Zgonjanin, koja je i sama primjetila da jedan sudija uvijek postavlja istog branioca po službenoj dužnosti.

“On stranci kaže, to su meni rekli daktilografi, prstom samo – ovaj ti je dobar”, rekla je ona, te dodala da je pomenutog sudiju isključila iz faze postupanja u kojoj može dodijeliti advokata, međutim nije nam željela reći o kome se radi.

Da sudije postavljaju advokate mimo redoslijeda na listi potvrdio je i predsjednik Osnovnog suda u Gradišci Veljko Krejić, u kojem su sudije u 30 slučajeva dodijelile advokata, a samo šest puta je osumnjičeni sam birao.

I Amila-Mimica Kunosić iz Advokatske komore FBiH je priznala da su pokušali dovesti u red ovu problematiku ali je sve bilo bezuspješno, pošto pritvorenici dobijaju instrukcije koga da anagažuju, a tu se onda, prema njenim riječima, ne može mnogo uraditi.

Klanovi

Želimir Lepir

Javna je tajna da u pravosuđu Republike Srpske postoje svojevrsni klanovi, koji se zasnivaju na regionalnoj povezanosti, odnosno mjestima iz kojih potiču nosioci pravosudnih institucija RS. Svakako najpoznatiji je tzv. srbački klan, kojem pripadaju predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, zatim predsjednik Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka Želimir Lepir, koji je široj javnosti postao poznat zbog učešća u slučaju istrage o smrti Banjalučanina Davida Dragičevića (21), bivši predsjednik VSTV-a i Okružnog suda Banjaluka, ali i danas uticajni Milorad Novković, te veliki broj tužilaca i sudija. Iz Srbca je i bivši glavni tužilac Tužilaštva BiH, nedavno preminuli Milorad Barašin. Značajno mjesto u pomenutom “društvu” zauzima i Miodrag Bajić, bivši predsjednik Specijalnog tužilaštva RS a danas zamjenik glavnog republičkog tužioca, te mnogi drugi.

Iako Osnovni sud u Banjaluci nikada nije objavio koliko je pojedinim advokatima isplaćeno po službenoj dužnosti, a svoju praksu su nastavili i nakon upita eTrafike, advokati koji su željeli ostati anonimni u razgovoru za naš portal su isticali da najviše predmeta dobijaju njihove kolege koje su naslonjene upravo na pomenuti “srbački klan”.

“Neki od tih advokata su npr. Mirko Dabić, Milan Petković, Dragan Stupar itd, koji se redom dovode u vezu, da li porijeklom ili prijateljskim odnosima, sa Milanom Tegeltijom, predsjednikom VSTV-a a nekada prvim čovjekom Osnovnog suda u Srpcu”, ističe naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti.

Milan Tegeltija

Kada su konkretne cifre u pitanju, prema podacima do kojih je došao naš portal, advokat Nebojša Pantić iz Banjaluke je u periodu od šest godina iz budžeta, na osnovu zastupanja po službenoj dužnosti, naplatio blizu 400 hiljada maraka, od čega oko 290 hiljada maraka od sudova koji se nalaze u regiji Banjaluka. Pantić je, inače, u kumovskim vezama sa Vitomirom Popovićem, bivšim dekanom Pravnog fakulteta i Ombudsmanom BiH, koji je godinama bio jedan od najuticajnijih ljudi u pravosuđu Republike Srpske. Supruga Nebojše Pantića, Olga, je sudija Okružnog suda u Banjaluci.

Potrebno je naglasiti da cifre, kako za njega tako i za njegove ostale kolege, nemaju uračunate iznose koje su dobijali od banjalučkog Osnovnog suda, koji je ostao “neprobojna tvrđava”, kada je transparentnost u pitanju.

Milionski iznosi

Dalje, advokat Milan Romanić je po istom osnovu naplatio oko 400.000 maraka, najviše od Okružnog suda u Banjaluci i Suda BiH, advokat Mirko Dabić oko 100.000 maraka, advokat Đorđe Stojaković više od 180.000 maraka, najviše od Okružnog suda Banjaluka. Zatim, advokatu Branku Gudalu po istom osnovu iz budžeta je isplaćeno skoro 290.000 maraka, a i u njegovom slučaju najviše se ističu banjalučki Okružni sud i Sud BiH. Advokat Jevto Janković je naplatio više od 136.000 maraka, a advokat Vladimir Raosavljević oko 180.000 maraka. Inače, Raosavljevićeva supruga Mirjana je sudija Višeg privrednog suda u Banjaluci.

Pored obezbjeđivanja ovih poslova, sudije i tužioci omogućavaju i bržu prohodnost advokatima i notarima i u drugim predmetima koji se, umjesto nekoliko godina čekanja, što je pravosudni prosjek i praksa, završavaju kroz nekoliko mjeseci. Time se favorizuju pojedini advokati, zbog čega postaju poželjni klijentima, prije svih, velikim korporacijama kao što su banke i osiguravajuće kuće. Takvi klijenti znaju da će angažovanjem pomenutih advokata predmete u kojima učestvuju završiti za višestruko kraće vrijeme. Time se sav posao pomalo sužava na samo nekoliko advokatskih kuća.

Takođe, Centralni registar sudskih predmeta (CMS) favorizovanim advokatima i notarima postaje dostupan čime oni raspolažu informacija o drugim sudskim i tužilačkim predmetima, što ih dovodi u povoljniji položaj u odnosu na ostalu konkurenciju i višestruko im skraćuju i olakšavaju posao.

Kako konkretne cifre koje su advokatima iz budžeta isplaćene na osnovu odbrane po službenoj dužnosti nisu javno dostupne, kontaktirali smo nadležne institucije. Iz Ministarstva pravde BiH su nas uputili na istoimeno ministarstvo iz Republike Srpske, ne odgovorivši ni na uopštena pitanja u kojima smo tražili njihov stav. Sreće nismo imali ni u Advokatskoj komori RS. Naš upit je ostao bez odgovora, a nakon što smo ih kontaktirali rečeno nam je da je “gospođa koja provjerava mail-ove na odmoru”, ali da će pitanja biti proslijeđena predsjedniku komore. Rečeno nam je i da će se potruditi da odgovore u zadanom roku ali i da “na većinu pitanja neće moći odgovoriti jer angažovanje ne ide preko njih te nemaju uvid u tražene podatke”. Međutim, nikakvog odgovora više nije bilo.

Na ovaj način Vlada RS je prepolovila naknade i nagrade advokatima za usluge zastupanja po službenoj dužnosti, ali to nije uticalo da predmeti i dalje budu predmet zloupotreba. U prvoj godini nakon donošenja pomenute odluke Vlade, u 2016, nastala obaveza po osnovu ove svrhu iznosila je 1.587.617 KM, ali je Vlada te godine na osnovu ove svrhe isplatila 2.131.000 KM kako bi djelimično pokrila zaostatke iz prethodnih godina. U 2017. godini, kako stoji u dopisu koji nam je dostavilo ministrstvo, obaveze po budžet RS po osnovu ove svrhe ponovo se značajno povećavaju u odnosu na prethodnu godinu i iznose 1.912.000 KM, a iz budžeta se isplaćuje po osnovu ove svrhe 2.274.000 KM jer su se takođe djelimično pokrivali zaostaci iz prethodnoh perioda.Sa druge strane, iz Ministarstva pravde Republike Srpske smo dobili odgovor, doduše nepotpun, u kojem se navodi da je u 2015. godini advokatima u RS isplaćeno 2.104.700 KM za zastupanje po službenoj dužnosti dok je obaveza na osnovu ove obaveze u 2015. godini iznosila 3.454,943 KM. Kako se obaveza po budžet Republike Srpske po ovom osnovu iz godine u godine značajno povećavala, Vlada Republike Srpske donosi Odluku o određivanju visine nagrade i naknade za advokate aganžovanjim po službenoj dužnosti u krivičnom postupku i to na način da se nagrade koje pripadaju advokatima za pojedine advokatske usluge, prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u RS („Službeni Glasnik RS“, br. 68/05) određuje u iznosu od 50 odsto od utvrđene nagrade.

Za konkretna imena advokata i cifre koje su legle na njihove račune smo ostali uskraćeni, kako u ministarstvima, tako i u Okružnom sudu Banjaluka, Osnovnom sudu Banjaluka, te Sudu BiH kojima smo uputili zahtjeve za dostavljanje informacija. Iz Suda Bih nam je rečeno, iako je riječ o budžetskim sredstvima, da bi objavljivanje koliko su advokati zaradili po ovom osnovu bilo kršenje “ličnih interesa koji se odnose na privatnost treće osobe”.

Svjesni problema, ali…

Iako je svima jasno kako se najčešće postavljaju advokati po službenoj dužnosti još niko od odgovornih u VSTV-u i nadležnim mistarstvima pravde nije pokrenuo postupak promjene zakonske regulative i na taj način učinio transparetnim sam postupak. Time bi se spriječila mogućnost da pojedine sudije postavljaju uvijek iste advokate koji zarađuju po nekoliko stotina hiljada maraka godišnje u ovim krivičnim predmetima.

U Ministrastvu pravde RS su nam odgovorili da je nemoguće ograničiti broj predmeta u kojima se jedan advokat pojavljuje kao zastupnik po službenoj dužnosti, iz razloga što osumnjičeni, odnosno optuženi sam bira advokata sa liste koju mu predloži sud, te iz razloga što advokati iz opravdanih razloga imaju mogućnost da ne prihvate da brane optuženog po službenoj dužnosti.

U junu 2017. godine na sjednici VSTV-a u Sarajevu, članovi ovog vijeća su raspravljali o postavljanju advokata po službenoj dužnosti, nakon čega je donesen zaključak da će Vijeće u naredna tri mjeseca analizirati po sudovima ovaj problem a potom sa advokatima pokušati unaprijediti sistem. Tada se, iz izjava članova vijeća jasno može zaključiti da su sudije i advokati svjesni da je ovakav način postavljanja advokata veliki izvor korupcije i da može čak i u nekim predmetima uticati na sam ishod krivičnog predmeta. Sjednica je održana polovinom 2017. godine, ali do danas nije bilo konkretnih prijedloga izmjene zakonskog okvira kada su u pitanje odbrane po službenoj dužnosti, iako je tada naglašeno da se “u narednom periodu mora tražiti rješenje ovog problema”.

Na navedenoj sjednici većina članova Vijeća je potvrdila da im je poznato da policija, tužioci i sudije segurišu osumnjičenima, odnosno optuženima koje će advokate da izaberu. Članovi VSTV-a koji dolaze iz redova advokatskih komora RS i FBiH su preuzeli obavezu da u narednom periodu ispitaju koji su advokati i u kojim sudovima najčešče zastupljeni u krivičnim predmetima u kojima se osumnjičenima postavlja advokat po službenoj dužnosti.

Članovi Vijeća su utvrdili da postojeća regulativa nije dovoljna, s obzirom da nisu postavljeni stručni kriterijumi koji advokati se mogu postavljati kao branioci po službenoj dužnosti i koliki je to broj predmeta koji pojedini advokati mogu obavljati, a da istovremeno to bude kvalitetna odbrana.

“Nema pravila ni o iskustvu, ni stečenim znanjima, ni uslovima, sve to ide stihijski”, rekla je Jadranka Ivanović iz Advokatske komore Republike Srpske.

Željka Radović, glavna tužiteljica Okružnog javnog Tužilaštva iz Doboja tražila je da se analiziraju sve situacije u kojima se od strane tužilaca postavljaju advokati po službenoj dužnosti i da li ima slučajeva da pojedini tužioci favorizuju samo jednog ili uži krug advokata.

Davor Šešić

Gdje je kvalitet

Poslanik u Narodnoj skupštini RS i pravnik po struci Davor Šešić ističe za naš portal da je pitanje koje se samo nameće kako se advokati koji su postavljaju u velikom broju predmeta tokom godine mogu dovoljno posvetiti tolikom broju predmeta.

“I kako mogu na adekvatan način zastupati optužene, kada se najčešće radi o veoma komplikovanim i zahtjevnim predmetima kao što se predmeti ratnih zločina i organizovanog kriminala? U pitanju je javna tajna o kojoj nadležni pravosudni organi i Ministarstvo pravde šute iako je riječ o problemu koji traži što hitnija rješenja”, ističe Šešić.

Zbog toga je, dodaje, potrebno ići principom raspodjele po kojem će se što ravnomjernije dodjeljivati odbrana po službenoj dužnosti.

“Bilo bi dobro uraditi i analizu kako bi vidjeli kako su završeni postupci u kojima su bili advokati koje su godišnje dobijali desetine slučajeva”, zaključio je Šešić.

eTrafika.net

*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

 

 

 

Autor