“Bolje malo sutra”: Kako je Čkalja prije mnogo godina objasnio život prosječnog funkcionera (VIDEO)

Velikan jugoslovenskog glumišta Miodrag Petrović Čkalja 1985. gadine napravio je skeč o životu funkcionera u Jugoslaviji, koji je ovih dana ponovo popularan i, izgleda, aktuelniji nego ikada prije.

Miodrag Petrović Čkalja (FOTO: Noizz.rs)

Prema posljednjim podacima u Jugoslaviji trajno ili privremeno živi 50.000 funkcionera. To je, priznaćete, jedan sasvim pristojan grad, grad kakav se samo poželjeti može.  U njemu postoje samo bolje četvrti. Tu nema stambenog problema, nema podstanara, nema stanova solidarnosti. Grad je sastavljen od vila sa bazenima, od većih zasebnih kuća, od mirnih ulica, baštica punih cvijeća, u kojima skakuću pedigrirani kučići, koji hoće i da ujedu, kako piše i na upozorenju. Ovde svaka kuća ima garažu, telefon i grijanje.

Ovde nema nezaposlenih, zaposlenost je veća nego u Sloveniji, niko ne radi u neposrednoj proizvodnji, svi rade u administraciji, lični dohoci su na visoko zadovoljavajućem nivou, a plata se prima redovno, bez obzira na rad i zalaganje.

U gradu većina njih ima svoje kabinete, a svako ima svoju fotelju. Ima ovde i starih lica, ali niko ne mora u penziju po sili zakona. Ima i mladih, ali oni su svrstani u kategoriju nemoćnih lica, jer ne bi mogli da opstanu bez pomoći svojih starijih.

Ovde se svi oslovljaju sa druže i drugarice, ali vladaju gospodski maniri. Javni saobraćaj ne postoji, pošto se svi voze društvenim kolima, a pojedinci u malim udobnim avionima ili helikopterima.

Voda ne predstavlja problem, jer kisele vode ima koliko treba. Stanovnici ovoga grada u pozorištu sjede u prvom redu, u bioskopu u loži, a na utakmicama samo na zapadnoj tribini, i to u specijalno napravljenim za njih prostorijama.

Komšije se ne obilaze po kućama jer se viđaju na sastancima, prijemima i svečanim otvaranjima. Stanovnici ovoga grada obožavaju lov, to im je hobi, a sportom se bave kao predsjednici uprave fudbalskih klubova.

Grad nije podjeljen na opštine, nego na republike i pokrajine. Ako ovaj grad ima kakvu manu, jedina mana mu je što nije ušoren, nego se prostire od Jasenica do Đevđelije i od Subotice, pa do Splita.

Ali kako raste broj funkcionera, tako se i grad popunjava i širi. U komunizmu, kada svi budemo funkcioneri, biće to jedna ogromna čvrsta urbana funkcionalna cjelina. Za sada to je samo pionirsko naselje, prototip grada iz boljeg malo sutra.

Autor