Antropolog Oleg Soldat za MH: U Hercegovini je riješeno Homersko pitanje

“U prošlom vijeku u Nevesinje i Gacko dolazila su velika imena nauke, antropolozi Albert Lord i Milman Peri, i snimali skoro nepismene guslare. Iz njihovih razmatranja proizašla su djela koja su stvorila revoluciju u teoriji medija. Drugim riječima, baš u Hercegovini riješeno je Homersko pitanje. I ljudi to ne znaju. Kao ni to da je arhiva ova dva naučnika većim dijelom na Harvardu i tamo se na neki način krivotvori”, otkriva za “Moju Hercegovinu” antropolog Oleg Soldat, asistent na Fakultetu političkih nauka banjalučkog univerziteta.

Oleg Soldat (Foto: Privatna arhiva)
Oleg Soldat (Foto: Privatna arhiva)

Oleg Soldat spada u red intelektualaca čiji je dijapazon interesovanja veoma širok. Od bazičnih humanističkih nauka kao što su filozofija i teologija, preko antropoligije pa sve do savremene književnosti i pop kulture. Njegovi stavovi nerijetko izazovu buru među studentima Fakulteta političkih nauka kojima je asistent na predmetu Antropologija, ali i u široj javnosti.

Đaci i studenti moraju da budu idealisti

Bilo da se slažu sa njim ili ne, sigurno je da Soldat pripada nevelikoj grupi svestranih i vanserijski obrazovanih ljudi, dakle, intelektualnoj eliti ove zemlje, čiji vas stavovi nagone na razmišljanje. Za sebe kaže da je učitelj i predavač koji ima želju da ga ljudi prepoznaju po njegovim djelima.

Mi smo narod bez kulture čitanja

“U jednom trenutku kada se prezasitite pretpostavkama iz prošlosti koje niste naučno, objektivno, ispitali, postajete talac tradicije, a tada vi gubite objektivnost i, posebno, analitičnost. Naša violentnost i nedostatak analitičnosti je direktna posljedica nedovoljne literarizacije. Mi smo narod koji se opismenio za stotinjak godina. Proces koji je kod zapadnih naroda trajao 400-500 godina, kod nas je trajao oko vijeka, sa ubrzanim tempom opismenjavanja pod komunistima koji je trajao oko 60-tak godina. Jedini nama slični u tom smislu su Kubanci. No, sada imamo retrogradne procese. Nedavna istraživanja pokazuju da imamo 15% stanovništva koje je nepismeno. Tome dodajte isto toliko ili više funkcionalno nepismenih i vrlo lako dolazite do zaključka da većina našeg stanovništva nema kulturu čitanja koja podrazumijeva naviku svakodnevnog čitanja kvalitetnog štampanog teksta.”

“Učiteljstvo ima idealnu komponentu da mora da bude i više od misije. Oko 26 vijekova imamo kategoriju učitelja, odnosno osobu koja uzima učenika ili učenicu i uzvodi ga do punote njegove tradicije. Riječ škola je izvedenica iz grčke reči sholi koja označava slobodno vrijeme, dokolicu. Dakle, da bi čovjek učio, mora da se nalazi u stanju dokolice. A mi smo danas u situaciji da smo kreditima revitalizovali robovlasnički sistem, odnosno, ljudi koji imaju ozbiljan posao koji donosi ozbiljne pare imaju manje vremena da nešto pročitaju nego prije 70-tak godina. Po meni učitelji oslobađaju ličnost od porobljenosti. To je i krajnji cilj njegovog djelanja. E sad, učitelj može da se nađe u raznim kategorijama od elementarnog, ali vrlo bitnog, učenja djeteta pismenosti ili računanju, do najviše kategorije kao što je usađivanje morala ili, što je najkompleksnije, a to je pogled na svijet. Pogled na svijet je nešto što mi, Evropljani, njegujemo već 27 vijekova”, priča Soldat.

On smatra da su naša djeca izuzetno nadarena, bistra i energična, ali da je nivo znanja u posljednjih četvrt vijeka opao, posebno korpus znanja iz humanističkih nauka koje je neophodno usvojiti do 19-te godine. Tvrdi da su pogubne današnje tendencije da se u periodu srednje škole đak rashumani, raščoveči, i tako postane praktičan član zajednice fokusiran na budući posao i materijalno.

Nikada đak i student ne treba da budu praktični. Oni treba da budu veoma idealistični i da u tom periodu usvoje mnogo znanja. A kasnije mogu da se opredjeljuju. Kad vidite da student odlazi na prijem u Vladu i kada su njegova prva tri pitanja vezana za to šta je sa radnim mjestima, znajte da se radi o lošem studentu. Pravi student se interesuje samo za kvalitet nauke. Jer, ako je taj kvalitet na zavidnom nivou, student će nakon fakulteta naći radno mjesto ili će ga, ako treba, izmisliti. Ja očekujem i zagovaram da se vrati praksi jedne peripatetičke škole u kojoj će da se vrati intimno povjerenje između učitelja i studenta i da učitelj postane cjelodnevni pratilac studenta. Predviđam povratak harizmatskim učiteljima koji ne nude ono što student može sam da pročita ili pronađe kod kuće na internetu, nego znanja koja samo on posjeduje. Dakle, predviđam povratak na originalnost. Još je Arčibald Rajs govorio da profesori ne smiju da pišu skripte koje intelektualno osakaćuju studenta nego moraju da ponude originalan pogled na svijet”, objašnjava Soldat.

Hercegovina krije odgovor na Homersko pitanje

U svom naučnom radu, a naročito se bavio antropologijom jezika i moralnosti, Soldata je fascinirala Hercegovina. Smatra da je na tom području riješeno Homersko pitanje. Objašnjava da su rezultati istraživanja američkih naučnika sada izvori selektivnog čitanja i prisvajanja naše tradicije i kulturnog naslijeđa.

Mediji se pretvaraju u svoju suprotnost

Iako je ljudima dostupan veliki broj medija i, samim tim, informacija, Soldat kaže da to nije podiglo informisanost i predviđa na tom polju retrogradne tendencije.

“Iako danas imamo dostupno sve, nivo istinske informisanosti nije zavidan. Sva teorija informacija zasićena paradoksima, kao i teorija medija. Dešava se da, kada se jedan medij tjera do svoje granice, on teži da se pretvori u svoju suprotnost. Mislim da će pretjerano gledanje TV-a neminovno natjerati ljude da se vrate radiju. Sad se ponovo proizvode ploče, a ljudi teže modi i trendovima iz 60-tih. Nekada ste imali bendove, npr Dorse ili Bitlse, čija popularnost još traje, a danas najuspješnija zvijezda ne traje dugo. To je process koji neminovno vodi u entropiju i moraće se završiti povratkom u organsku tradiciju”, tvrdi Soldat.

“Od 30-tih do 50-tih godina prošlog vijeka na prostoru BiH, koliko se sjećam, naročito na području Nevesinja, Gacka i Bjelog Polja, dolazili su antropolozi iz Amerike kako bi istraživali i opisali tradiciju guslanja. To su bila velika imena nauke, Albert Lord i Milman Peri, koji su tada snimali skoro nepismene guslare. Kodifikovali su svoje radove, pohranili ih u arhive, a iz takvih razmatranja su proizašla djela koja su stvorila revoluciju u teoriji medija. Drugim riječima, baš u Hercegovini je riješeno Homersko pitanje. I ljudi to ne znaju. Kao ni to da je arhiva ova dva naučnika većim dijelom na Harvardu i tamo se na neki način krivotvori. Kad sam počeo da se bavim antropologijom ambicija mi je bila da se bavim onim u čemu smo mi velesila. To je oralnost. Tako sam i došao do antropologije oralnoga u čemu Hercegovina, a možda i Crna Gora, prednjači. Oralna konfiguracija mentaliteta je najsačuvanija u Hercegovini”, tvrdi Soldat.

Iako je iz Krajine i sa Hercegovinom nema nekih dodira, osim što mu je supruga odavde, u naučnom smislu se najviše bavio ovim područjem. Tvrdi da se jaka usmena tradicija kod Hercegovaca ogleda u načinu govora i po jeziku:

U smislu živog, svakodnevnog govora, rijetko ko može da se mjeri sa Hercegovcima, i to, konkretno, iz njenog istočnog dijela. Kao što znamo, gatački dijalekt je legao u osnovu Vukovog poimanja aksentologije. I to može vrlo lako da se provjeri. Ovdje je frekventnost upotrebe imperfekta u svakodnevnom govoru vrlo visoka, a gotovo više nigdje ne može da se sretne. Ja sam bio ptisutan kada jedan gost u kafani ovdje naručuje u desetercu. Nigdje, kao u Hercegovini, ne možete da nađete čovjeka koji je po stilu oblačenja i, očito, po nivou obrazovanja zapušten, a koji priča na vrlo zavidnom nivou. Takav čovjek na drugom mjestu bi pričao krajnje nerazumljivo. I teren i podneblje ovdje potvrđuju čuveni Cvijićev nalaz koji kaže: Hercegovcu je sav svijet u riječima.”

Soldat se u svojim naučnim analizama dotakao i politike. Polazeći od činjenice da teoriju oralnosti nije niko izučavao, njegova namjera je bila da primjeni antropologiju oralnoga iz Hercegovine i, možda, nekih dijelova Krajine, na ukupnu antropologiju politike.

“Želio sam da vidim kako se političko polje Republike Srpske oblikuje u skladu sa možda određenim arhaičnim predrasudama iz guslarske i epske teorije. To nije potpuno nedotaknuta stvar. Profesor Koljević se dotakao toga, ali se on nije bavio političkim aspektom. Vi kad pogledate naše političare, u njima je Dinarski refleks veoma izražen. I guslarski. Dinarski refleks se ogleda u predominaciji muškoga, u fiksiranju na patrijarhalno, da ima dva metra preko leđa, da je, po mogućnosti, garav kao iz epske poezije. Tu je dobar primjer Milo Đukanović. Inače, drugo ime za Dinarsku rasu je violentna. I zaista, mi smo veoma zapaljivi i violentni i jedini sa nama tu mogu da se mjere keltski narodi, Velšani, Irci, Škoti, koji, kada pogledate, takođe nastanjuju brdsko-planinska područja“, priča Soldat.

Izgraditi efikasnu mitologiju života u RS

Kada govori o svom viđenju budućnosti, za razliku od većine, Soldat smatra da se Srbi mogu smatrati dobitnicima:

Trebaju nam rafinirana zadovoljstva

“Mislim da smo zaglibili u trivijalna zadovoljstva. Blejk je tvrdio da što je više imaginacije uloženo u neko zadovoljstvo, to je ono blagoslovenije. On tvrdi da put pretjerivanja vodi u carstvo mudrosti. Ali, u tim zadovoljstvima moramo biti rafiniraniji, izbirljiviji i zagovarao bih elitizam u zadovoljstvima. Svako zadovoljstvo treba da dostigne nivo umjetnosti. Pretjerano povjerenje u našu efikasnost da potisnemo svoja zadovoljstva redovno vodi u traumu.”

“Rođenje haotičnog principa se desilo na zapadu, to je sasvim sigurno. Došlo je do arogantne osionosti zbog čega ga je planetarno stanovništvo zamrzilo. Neopravdano, jer postoji i drugačiji i drugi zapad. U svemu tome, mi smo veliki dobitnici, jer je novi svjetski model upravljanja oproban na nama. Srpsko iskustvo će leći u osnove tih početaka i svako ko se bude bavio proučavanjem, moraće da krene od našeg iskustva. Da vas podsjetim, Srbi su iz tog iskustva izašli sa dvije države, Srbijom i Republikom Srpskom. Mogu da kažem da u vremenu koje dolazi stanovništvo RS mora da izgradi novu mitologiju, u pozitivnom smislu, tako da mogu da kažem da je možda i dobro što živimo u dvije ili tri države.”

Na pitanje zasto se većina ljudi na ovim prostorima ne osjeća pobjednički, Soldat kaže:

Ja se osjećam i moji studenti su jako isprovocirani mojom tvrdnjom da za sada treba tako da ostane, da bude raznovrsnost srpskih država. Ovako gledano, srpsko vjersko, kulturno i političko iskustvo pokriva centralno-evropsku oblast i seže skroz do Mediterana. To je jedno veoma kompleksno područje. Sada je bitno da stanovništvo RS izgradi efikasnu i blagorodnu mitologiju života u RS, čemu se trudim da doprinesem svojim djelovanjem. Da prestanu da pomišljaju da posjeduju rezervnu domovinu i rezervni stan u Beogradu ili Novom Sadu. Lično mislim da je to veoma kobna pojava koja njeguje deplasirano i lažno uvjerenje u to da odricanjem od onoga odakle si potekao može neko da te više voli i prihvati u Srbiji samo zato što je ona srpska i pravoslavna.”

 

 

Autor

Milanka Kovačević

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 2003. zaposlena kao novinarka „Radio Gacka“, a od 2013. stalni saradnik internet magazina "Moja Hercegovina".

Svi tekstovi autora