TREBINJE – Udruženje građana „STOP MOBBING” je preduzelo određene aktivnosti u cilju poboljšanja normativnog okvira, čijom primjenom bi se, vjerujemo, slučajevi korupcije smanjili i konačno razbio mit o djelatnosti zdravstva, kao djelatnosti koja je u javnom mnenju na pijedestalu jedne od najkorumpiranijih djelatnosti.
Dvije trećine rukovodilaca zdravstvenih ustanova sa područja Hercegovine smatra da u ustanovama čiji su zakonski zaspupnici nema korupcije, ali 64% njih misli da u oblasti zdravstva postoje slučajevi korupcije, a 18% – da postoje veoma često. Navedene brojke rezultat su istraživanja udruženja građana „Stop mobing“ o percepciji korupcije, provedenom među rukovodnim organima 13 javnih zdravstvenih ustanova sa područja istočne i stare Hercegovine. O sprovedenom istraživanju i njegovim rezultatima razgovarali smo sa pravnim savjetnikom u Udruženju “Stop mobing” Aleksandrom Vuković.
Šta je pokazalo istraživanje koji oblik korupcije u zdravstvenim ustanovama u Hercegovini je naprisutniji?
Najveći broj ispitanika smatra je najprisutniji oblik primanje novca ili poklona veće vrijednosti od strane zaposlenih u ovim ustanovama u zamjenu za određeno činjenje, dok nešto manji broj njih misli da je ta mogućnost najizraženija u sprezi farmaceutskih kompanija i doktora medicine, kao i u radu komisija koje odlučuju o pravima osiguranih lica”. Takođe istraživanje je pokazalo i da većina rukovodilaca u javnim zdravstvenim ustanovama smatra da se korupcija uspješno može suzbijati edukovanjem stanovništva o štetnosti korupcije, dok nešto manji broj njih smatra da je neophodno snažnije angažovanje zakonodavstva. Istraživanje je pokazalo i da ispitanici imaju najmanji procenat povjerenja u rad Agencije za zaštitu od korupcije, navodi se u istraživanju koje je sprovela BUKA.
A kakvo je Vaše mišljenje, da li u djelatnosti zdravstva ima najviše slučajeva korupcije?
Korupcija je prisutna u svim sferama bosansko-hercegovačkog društva. Činjenica je da je djelatnost zdravstva u medijima predstavljena kao jedna od najkorumpiranijih djelatnosti, iako lično ne smatram da je to tako. Vjerujem da slučajeva korupcije u zdravstvu ima, ali je nepravedno cjelokupno zdravstvo, odnosno zdravstveni sistem, s tim poistovjećivati. Upravo iz tog razloga UG „STOP MOBBING” je preduzelo određene aktivnosti u cilju poboljšanja normativnog okvira, čijom primjenom bi se, vjerujemo, slučajevi korupcije smanjili i konačno razbio mit o djelatnosti zdravstva, kao djelatnosti koja je u javnom mnenju na pijedestalu jedne od najkorumpiranijih djelatnosti.
Možete li nam nešto više reći o tim aktivnostima?
Naše Udruženje „Stop mobbing“ Trebinje, kao član Anti-korupcijske mreže u BiH – ACCOUNT liderska organizacija sektorske grupe zdravstvo, sprovelo je spomenuto istraživanje, ali i napravilo analizu o aktivnostima borbe protiv korupcije i prisutnosti korupcije u javnim zdravstvenim ustanovama u Hercegovini. Kroz predmetno istraživanje nastojalo se doći do uvida u do sada ostvarene aktivnosti u borbi protiv korupcije, te utvrditi konkretne, preventivne mjere koje bi, po mišljenju zakonskih zastupnika, trebalo preduzeti kako bi se spriječilo koruptivno ponašanje u javnim zdravstvenim ustanovama.
Krajnji cilj istraživanja bio je da se utvrdi da li nadležni organi u javnim zdravstvenim ustanovama smatraju da je usvajanje Pravilnika o prevenciji i borbi protiv korupcije svrsishodno, kao jedan od polaznih koraka za sistemsku borbu protiv korupcije u oblasti zdravstva. Pored toga, sačinili smo prijedlog Pravilnika o prevenciji i borbi protiv korupcije, koji je zajedno sa urađenom Analizom aktivnosti borbe protiv korupcije u javnim zdravstvenim ustanovama predstavljen nadležnima u Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.
Na šta bi, po Vašem mišljenju, u djelatnosti zdravstva trebalo staviti akcenat u narednom periodu?
S jedne strane, u pogledu legislative, akcenat bi trebao biti stavljen na obavezu donošenja Pravilnika o prevenciji i suzbijanju korupcije, kojim bi bile definisane norme materijalnopravne i procesnopravne prirode, a kojim bi se precizirala mnoga pitanja kao što su: definisanje korupcije, radnje i aktivnosti koje se dovode u vezu sa pojavom korupcije, radnje i aktivnosti koje predstavljaju prevenciju u suzbijanju, ponašanja koja predstavljaju korupciju, obrazovanje zaposlenih o prevenciji i borbi protiv korupcije, prava i dužnosti radnika sa posebnim ovlaštenjima i zaposlenih u ustanovi, prava i dužnosti pacijenata u vezi sa prevencijom i borbom protiv korupcije, načini prijavljivanja korupcije, te postupak po prijavi za sve oblike korupcije. Prvi korak za donošenje takvog akta bilo bi usvajanje zakonske norme kojom bi se stvorila obaveza za njegovo donošenje, koja za sada ne postoji. Usvajanje navedenog pravilnika ne samo u zdravstvenim ustanovama, već i u privrednim društvima, ustanovama, institucijama, predstavljalo bi donošenje važnog antikorupcionog akta u kome bi bio sadržan skup mjera materijalne i procesne prirode, kojima bi se sprečavale i otklanjale mogućnosti za nastanak i razvoj različitih oblika koruptivnog ponašanja.
S druge strane, u smislu prevencije i suzbijanja korupcije ne samo u djelatnosti zdravstva, nego uopšte u bosanskohercegovačkom društvu, primat bi trebalo dati većem obrazovanju i prosvjećenju stanovništva o štetnosti korupcije i posljedicama koje imaju negativan eho u različitim sferama društva, prevashodno socijalnoj, ekonomskoj i političkoj. Jačanje svijesti društva, koje je praćeno adekvatnom zakonskom regulativom, garantovano bi dalo doprinos smanjenju slučajeva korupcije u Bosni i Hercegovini.
Kako se boriti protiv korupcije u zdravstvu?
Postojeći antikorupcijski sistem u oblasti zdravstva u Bosni i Hercegovini neophodno je dograđivati sa više različitih aspekata, a prevashodno sa aspekta prevencije, transparentnosti i integriteta. Pod prevencijom korupcije u zdravstvu podrazumijeva se širi kontekst aktivnosti usmjerenih, prije svega, na utvrđivanje i suzbijanje uzroka korupcije, odvraćanje lica od činjenja krivičnih djela u vezi s korupcijom, osiguranje i unapređenje pravnog okvira za prevenciju korupcije, podsticanje učešća civilnog društva u prevenciji korupcije, podizanje svijesti javnosti i stvaranje odnosa netolerancije prema korupciji.
Da bi se uspjeh antikorupcijskog djelovanja ostvario, trebalo bi da institucije imaju veću podršku javnosti i povjerenje građana, kako bi i sami građani bili spremni da prijave krivična djela koja se mogu podvesti pod korupciju.
Prosvijećeno stanovništvo, adekvatna legislativa i efikasan rad javnih službi, pri čemu posebno ističem važnost rada Glavne službe za reviziju javnog sektora i inspektorata, građani oslobođeni od straha da prijave korupciju, te odgovorno i u skladu sa zakonskim okvirima, blagovremeno postupanje tužilaštava i sudova u našoj zemlji po podnesenim krivičnim prijavama, donio bi veliki zaokret po pitanju smanjenja slučajeva korupcije u Bosni i Hercegovini, u kojoj je indeks percepcije korupcije, prema podacima Transparensi Internešnala, na veoma nezavidnom i svjetskom, a da ne kažem i evropskom nivou, gdje su od Bosne i Hercegovine jedino lošije rangirani Albanija i Kosovo. Dakle, govorim o smanjenju slučajeva korupcije, jer govoriti o njenom iskorjenjenju bilo bi utopistički, s obzirom na to da je korupcija globalna društvena pojava, koja je zastupljena i u mnogo uređenijim i ekonomski bogatijim zemljama od naše, ali svakako u mnogo manjem obimu.
Da li postoje određeni pomaci u zakonskoj regulaciji borbe protiv korupcije?
Dogradnja normativnog okvira je permanentna. Ako izuzmemo posljednje izmjene i dopune Krivičnog zakona iz 2013. godine, posebno ohrabruje činjenica da se u Narodnoj skupštini Republike Srpske već nalaze nacrt Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju i nacrt Krivičnog zakonika Republike Srpske, koji propisuje određena nova krivična djela.
Ako bi se usvojio Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju, onda bi u slučaju interne zaštite kod odgovornog lica, odgovorno lice koje rukovodi sa deset ili više radno angažovanih lica bilo obavezno da donese Uputstvo o postupanju sa prijavom korupcije i obezbjeđenju zaštite lica koja prijavljuju korupciju. U suštini to Uputstvo bi moglo da predstavlja prerađenu verziju prijedloga Pravilnika o prevenciji i borbi protiv korupcije.
