Rajko Antović za MH: „Aforizam je roman iz koga su izbačene suvišne riječi“

Aforizam kaže ono što svi znaju, a pojedinac neće da prizna“, „Planuo sam kao šibica, šteta što vatru ne potpalih“, „Ako si olako postao glavni, još lakše će ti doći glave“, samo su neki od brojnih aforizama koje je napisao Rajko Antović, šezdesetogodišnji Bilećanin, penzioner i jedini aforističar na području Hercegovine. Za „Moju Hercegovinu“ priča o svom hobiju, o počecima svog umjetničkog stvaralaštva, o rodnim Banjanima i ljudima oštrog uma i „pomalo ironičnog duha“ koji su karakteristični za ove krajeve Hercegovine i Crne Gore, a koji su i njega tako oblikovali da zna da se izrazi na drugačiji način.

Rajko Antović (Foto : Moja Hercegovina)
Rajko Antović (Foto : Moja Hercegovina)

Aforizam je kratka, mudra, poučna izreka koja na duhovit način izražava neku misao. To je svojevrsna umjetnička varijanta narodne poslovice. Aforizam predstavlja jedan od najkraćih književnih žanrova i najčešće se vezuje za teme kao što su politika, društvo, etika i filozofija. Bitne karakteristike aforizama su jezgrovitost, misaonost, duhovitost i aktuelnost. Suština aforizma je da sa što manje riječi ukaže na neku društvenu pojavu, pogađajući njenu srž.

Baš zbog toga veoma mali broj ljudi ima tu sposobnost da piše aforizme, pa je tako Rajko Antović iz Bileće jedini čovjek koji živi na području Hercegovine, a bavi se ovom specifičnom umjetnošću.

Rođen je u selu Klenak, u Banjanima. Nakon završetka srednje škole u Nikšiću, posao je našao u Bileći, u nekadašnjoj „Kovnici“ gdje je radio dok  preduzeće nije otišlo u stečaj. U penziji je već nekoliko godina, a u slobodno vrijeme piše aforizme, kratke priče, anagrame.

Za naš magazin Rajko kaže da je svoj talenat otkrio još kao vrlo mlad, u srednjoj školi, i da se najprije bavio enigmatikom. Međutim, to je, kako kaže, sve bilo povremeno i ne toliko ozbiljno. Ozbiljnije se počeo baviti pisanjem aforizama nakon osnivanja Zavičajnog kluba „Osvit“ prije desetak godina, na nagovor predsjednika Miodraga Hrnjeza-Ljuma i ostalih članova ovog Udruženja.

Meni se čini da sam ja rođen sa tim. Neko na život gleda sa vedrije, neko sa tužnije strane, a ja sa ove satirične. To mi je nekako bliskije i to je rođeno u meni. Mada sam se ozbiljnije počeo baviti aforizmima od osnivanja Zavičajnog kluba ‘Osvit’. Kad sam vidio prvi broj njihovog lista, uključio sam se prvo sa anagramima, pa sa aforizmima, pa sa ponekom satiričnom pričom”, priča nam Rajko.

Upravo mu je „Osvit“ pomogao da objavi svoje dvije knjige aforizama „E, ne izvini, bogami“, i „Ma, nemoj mi reći“, u kojima je zapisao više stotina ovih zanimljivih izreka.

Prema Rajkovim riječima, aforizam nastaje u trenutku i kad se desi ta „iskra“ ideja, onda ga nije teško oblikovati kako bi čitaocima bio što interesantniji, koncizniji i kako bi se iz njega mogla pročitati neka poruka.

Inspiraciju za svoje aforizme pronalazi u svakodnevnom životu, u kafani, kladionici ili iz slučajnog susreta sa poznanicima i prijateljima.

„Jednostavno, aforizmi se dešavaju svakodnevno. Samo treba zapaziti pojavu i staviti na papir, da ona bude što kraća. Nastaju u kafani, ulici, slušajući televiziju, vijesti. Tako, uvijek se pojavi nešto što mi zaokupi pažnju i tako kroz aforizam jednostavno pokušam da ukažem čitaocu na tu pojavu”, kaže ovaj aforističar.

Dodaje da je politika uvijek zanimljivo područje iz koga crpi brojne ideje za svoje aforizme.

Iako sam se bio zarekao da niti ću ja u politiku, niti će politika u moje aforizme, ipak sam se prevario, zato što je politika ušla u sve pore našeg života i, evo, na svakom koraku se samo priča o tome. A, bogami, takvo je vrijeme da se mora i progovoriti, tako da je politika najplodnije područje za aforizme”, ističe Rajko.

Nikako ne mogu u vladajuću stranku, čim se učlanim oni izgube izbore”, “ Nijesu zaslužni oni što su se popeli visoko, nego mi što im držimo skale”, “Ne bave se svi politikom iz računice no- izgleda svi dobro računaju”, neki su od najboljih aforizama o politici koje je duhovito sročio Antović.

Iako ima mnogo aforističara u Republici Srpskoj, Srbiji i Crnoj Gori, čiji rad izuzetno poštuje i čije aforizme rado čita, Rajko ipak najviše voli aforizme srpskog akademika i književnika Matije Bećkovića. Kaže da malo ko ima takav dar da tako efektno i jezgrovito opiše neku društvenu pojavu i pogodi u njenu suštinu kao Bećković.

Omiljeni njegov aforizam mu je : “Žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikad nisu ni živjeli”, koji odlično oslikava način na koji se danas živi, brzo i u stalnoj trci za obezbjeđenjem egzistencije i sticanjem bogatstva, a na kraju ništa od toga ne nosimo sa sobom na onaj svijet.

Rajko kaže da su najveći kritičari njegovog stvaralaštva upravo njegovi Bilećani, od kojih je, kako skromno ističe, do sada čuo samo riječi hvale za svoj rad, mada se njegove dvije zbirke ne mogu naći u prodaji pošto ih Antović poklanja svima koji se zainteresuju za njih.

Svoje aforizme čitao je u okviru brojnih  književnih manifestacija u Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, a trenutno radi na pripemi zbirke kratkih satiričnih priča.

Dok ga život bude inspirisao, dotle će, kaže, i zapisivati aforizme, jer ovaj skromni Bilećanin u tome vidi samo jedan vid zabave i zanimljivog hobija, iako se po njegovim aforizmima može zaključiti da se radi o veoma talentovanom piscu, koji sigurno može parirati i mnogo iskusnijim i većim aforističarima u zemlji i regionu.

 

Autor

Milena Koprivica

Diplomirala novinarstvo na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Od novembra 2016. godine novinarka internet magazina “Moja Hercegovina”.

Svi tekstovi autora